Razdruživanjem od Jugoslavije Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida sve državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ,
Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije – SFRJ,
Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ,
Što znači da su tim aktom prestala važiti sva obilježavanja jugoslavenskih dana i praznika!
27 srpanj je bio jugoslavenski državni praznik nametnut SR Hrvatskoj kao Dan ustanka u Hrvatskoj, a opće poznato je da to nije bio nikakav antifašistički ustanak, nego čisto četničko divljanje, masakriranje i ubijanje hrvatskog stanovništva.
Stoga bi konačno bilo vrijeme da na 80 obljetnicu istina pobijedi Pupovčeve provokacije i promocije jugoslavenskih praznika i jugoslavenskog lažnog antifašističkog vrijednosnog sustava.
Stalni provokatori i proizvođači ustaša, Srpsko narodno vijeće i Savez antifašističkih boraca i antifašista naroda Hrvatske, 29 godina nakon razdruživanja Republike Hrvatske od Jugoslavije, uporno nameću jugoslavenski komunistički antifašizam, jugoslavensko nazivlje, jugoslavenske praznike i njihovo obilježavanje.
Hrvatski branitelji su pod vodstvom dr.Tuđmana u Domovinskom ratu pobijedili JNA, koja simbolizira jugoslavenski komunistički vrijednosni sustav, pobijedili su pobunjene Srbe, poništili njihovu Republiku Srpsku krajinu unutar hrvatskog teritorija i njihov vrijednosni sustav i uspostavili demokratsku, slobodnu državu Hrvatsku u kojoj svi njeni građani imaju ista prava, slobodu i obveze.
Savez antifašističkih boraca koji predvodi Franjo Habulin rođen 1957.godine, koji u NOB nije mogao fizički sudjelovati je čista sprdnja. Uz to si uzimaju za pravo pridodati naroda Hrvatske!? Kojeg to naroda Hrvatske? Zar onu šačicu parazita koja siše državni Proračun predstavljaju kao narod Hrvatske?
Taj ridikul Habulin, jer ga drugačije ne mogu nazvati, koji rata, fašizma, nacizma nije mogao ni vidjeti, stalno proizvodi ustaše, nameće nepostojeći jugoslavenski vrijednosni sustav po kojem bi cijela Hrvatska trebala izigravati Jugoslaviju i njen vrijednosni sustav, zna jedino optuživati izjavljuje;
„ Tuđman je ovdje pogriješio. Nas dvoje, ako se posvađamo, možemo se pomiriti sutra. Međutim, dvije ideologije koje su dijametralno suprotne – fašizam, nacizam i ustaštvo kao hrvatska inačica fašizma, ne mogu se pomiriti s nečim što zagovara najviše demokratske vrijednosti a to je antifašizam. A antifašizam ipak nije ideologija, to je civilizacijsko opredjeljenje. Dakle, nema pomirenja između ove dvije stvari, koje su dijametralno suprotne. Potrebno je jasno reći što je što, a što gdje pripada.“
https://balkans.aljazeera.net/teme/2021/4/18/habulin-zasto-se-jos-uvijek-nismo-oslobodili-fasizma
Jasno i glasno nema nikakve dijametralne suprotnosti , jednostavno zato što je komunizam=fašizam, zločinački su, represivni, totalitarni režimi i dokle god ima ovakvih ridikula koji to ne prihvaćaju i shvaćaju, biti ćemo zarobljenici tih ideologija i nećemo moći razvijati demokratsko društvo i državu.
E pa drug Habulin koji borbe i rata nije vidio, a lijepo se kao pijavica prilijepio na državni proračun, ništa ne radeći, ne pripada NIGDJE i NIKAMO!
Jer fašizam, nacizam i komunizam su totalitarni diktatorski režimi, niti jedan od njih nije antifašizam!
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)) je sasvim jasno postavila kamo pripadaju:
3. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;“
Prema tome floskule koje prodaje medijima o jugoslavenskom i NOB antifašizmu je obično podmetanje jugoslavenskog komunizma pod antifašizam.
NOB je bila komunistička revolucija za uspostavu komunističkog totalitarnog, represivnog i diktatorskog društvenog i državnog uređenja, a ne nikakav antifašizam.
NOB nije donijela slobodu, nego represiju prema svima koji nisu podržavali komunistički režim , jer su automatski bili državni neprijatelji.
Vrijednosti koje navodi kao antifašizam su demokratske vrijednosti za koje su se hrvatski branitelji borili i izborili u Domovinskom ratu ; sloboda, jednakost, mirotvorstvo, socijalna pravda i ljudska prava nisu jugoslavenske vrijednosti komunističkog „antifašizma“ i NOB-a, nego demokratske vrijednosti koje pak nemaju nikakvu povezanost sa onima iz jugoslavenske prošlosti koje nameću za obilježavanje. U Jugoslaviji nije bilo slobode izbora, slobode mišljenja i izražavanja mišljenja, jer je postojala teška cenzura, verbalni delikt, prema kojem su mnogi završili na Golom otoku samo za ispričani vic o Titu.
- Jakoslav- David Rojnica , Ja sam 6387, knjiga u kojoj je opisao kako su ga 25.svibnja 1978.godine odveli kao studenta na Goli otok zbog ispričanog vica
- Zbog vica o Titu, nekadašnja žrtva nacističkog logora Ženi Lebl završila je na Golom otoku. Novinarka Ženi Lebl, Beograđanka židovskog podrijetla koja je preživjela nacistički logor, poslije rata je kao novinarka Politike uhićena zbog VICA o Titu i poslana na Goli otok na 2.5 godine Umrla u Izraelu.
To su te jugoslavenske- antifašističke vrijednosti koje stalno nameću SNV i njihov predsjednik Milorad Pupovac, SAAB i njihov predsjednik, koji nije nikada bio antifašistički borac, ali bitno je stalno mantrati o antifašizmu, da bi imali povoda proizvoditi ustaše na tekućoj traci.
SNV i njegov predsjednik Milorad Pupovac daje prijeteće izjave, izmišlja i proizvodi ustaše, traži zabrane, ponašajući se kao da je Srb njegova privatna prčija, a ne mjesto u državi Hrvatskoj. Zabranjivao bi Pupovac, provodio svoju diktaturu, nametao praznike i obilježavanja propalog jugoslavenskog režima. a Hrvatska je raskinula sve državno-pravne sveze sa Jugoslavijom, što je točno definirano i u preambuli Ustava RH. Ali ne mari on za to kada je koalicijski partner u Vladi, pa samo malo poprijeti prstom i policija veoma brzo rasčisti prostor da bi drug Pupovac mogao zadovoljiti svoju želju i karikaturalno odraditi svoj igrokaz polaganja vijenaca sa svojim poznatim patničkim i namještenim izrazom lica.
A što se ustvari dogodilo na taj dan „ustanka“?
Ubojstvo 37 članova hrvatske obitelji Ivezić u Brotnji, koja su počinili Srbi-četnici.
Hoće li Pupovac svojim plačljivim tonom i glasom izigravajući žrtvu spomenuti DABINU JAMU?
„Selo u kojem su živjeli Ivezići se zove Brotnja..
Kad su njih žive pobacali u Dabinu jamu i zatrli im sime, isto tako su zatrli i njihove kuće, pa i kamen di su živjeli, tako da se uništi svaki trag njihovog postojanja..
Žive su ih bacali u jamu duboku 20 metara, a široku niti metar..
Danima su još bili živi zatrpani.. Njihovi jauci su još dugo odzvanjali..
.. i jednog dana su zauvijek utihnuli..
Dva dječaka od loze Ivezića su preživjela.. bili su kod ovaca..
Jedan od njih, Dane je tražio istinu o svojoj obitelji, mislio i vjerovao da će kad smo dobili našu Hrvatsku, konačno neko doći i pronaći istinu i da će imati neki kraj svojoj dugogodišnjoj težnji i potrazi za svojima najmilijima..
Ali, nažalost, Dane se razočarao i umorio, i jednog dana odlučio sebi oduzeti život..
Nije mu više vidio smisao…
20.ožujka 2014. godine otkrivena je Dabina jama..
Ekshumirani su 6.svibnja iste godine..
Kosti im još uvijek leže, ne više u Dabinoj jami,
ali u zavodu za sudsku medicinu u nekakvim kesicama..
..i čekaju, čekaju kad će ih sahraniti i kad će nad njihovim grobovima pisati njihova imena…
Zatim je hrvatsko selo Boričevac u kojem su pobili 55 stanovnika i selo spalili. Zatim stravični zločini prema .hrvatskim svećenicima., koji su zvijerski mučeni i ubijeni.
Juraj Gospodnetić, kao župnik Bosanskog Grahova zvjerski od četnika mučen. Uhvatili su ga, vodili su ga po Grahovu kao medvjeda, jezivo su ga izmasakrirali, na kraju ubili te nabili na ražanj i ispekli 27. srpnja 1941. godine. Grob mu se ne zna. Jugokomunistički režim zataškao je činjenicu o ovome. Ovaj divljački pohod prikazivan je 50 godina kao “Dan ustanka”, a nitko nije smio ni spomenuti nevine hodočasnike sv. Ani ni župnike Drvara i Grahova koji su barbarski ubijeni.
21. prosinca 2014. Sveta Stolica pokrenula je proces beatifikacije četvorice svećenika Banjolučke biskupije koji su ubijeni početkom i tijekom Drugoga svjetskog rata, župnika u Gumjeri kod Prnjavora Antuna Dujlovića, župnika u Drvaru Waldemara Maksimilijana Nestora, župnika u Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca, Krešimira Barišića i župnika u Bosanskom Grahovu Jurja Gospodnetića.
„Dan sjećanja na genocid nad hrvatskim katoličkim življem, koji je izvršen zločinima koncem srpnja i početkom kolovoza prije 80 godina (1941.), još uvijek se negdje obilježava kao “Dan ustanka” u navodnoj borbi za slobodu. Ipak, to je za istinskog kršćanina dan vapaja u Nebo za istinu i pravdu ter za Božje smilovanje zločincima. U tom smislu neka Gospodin pravedni sudac također Pupovcu & njegovoj današnjoj četi (okupljenoj u Hrbu!) uzvrati točno prema njihovim ‘molitvama’!…
,napiso je na svom FB profilu Don Anđelko Kaćunko
Pod naslovom Dan „ustanka“ hrvatskih katoličkih mučenika!
Ove zločine prema hrvatskom življu Pupovac ne spominje!
On je bijesan jer ga ometaju u njegovom scenariju neprestane proizvodnje srpskih žrtava pa izjavljuje:
„Ustaše u Srb ne mogu i neće“ poručio je u ponedjeljak Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća
Samo ne znam koje to ustaše? One koje on svakodnevno proizvodi i vidi u Keleminčevom namještenom igrokazu!?
Predstavnici SNV-a su s konferencije za novinare naveli da je već danima u središtu Srba postavljena kamp kućica okićena ustaškim simbolima, uz otvoreno provociranje mještana Srba.
Evo to je ta kamp kućica sa „ustaškim simbolima“
„No, policija, istaknuli su, nije poduzela ništa protiv organizatora tih provokacija, a istodobno su, zbog negodovanja koje su iskazali protiv Keleminca i njegovih pristaša, privedeni mještani Srba, mladići od 20-ak godina koji s “četničkom i ustaškom ideologijom nemaju nikakve veze”. Kako će poduzeti kada nema ustaških simbola!
Pupovac perfidno govori neistine . Ti mladići su prijetili i vikali da će ih sve pobiti, da će pobiti ustaše, nisu mirni stanovnici Srba, došli su iz Beograda, što dokazuje snimka registracije automobila.
Ali Pupovac unatoč dokazima ne odustaje od svoje retorike da su mještani Srba „iskazali negodovanje i da nemaju nikakve veze sa četničkom ideologijom“ Je li to mještanima Srba glavni grad Beograd kao i Pupovcu, da čak i automobil registriraju u Beogradu? Blago nama Hrvatima, kada imamo tako „miroljubive“ susjede srpske nacionalnosti koji nam dolaze iz susjedne države!?
Savka Dapčevič Kučar je još 1971.godine shvatila da je Srb velika prijevara!
Sjećanja Savke Dabčević Kučar, koja je bila svjedok mitinga 1971. godine. Opisujući svoju borbu s dijelom srpskih partijskih kadrova, „stvarnih velikosrba i četnički nastrojenih Srba“, opisala je u svojim sjećanjima što se 27. srpnja 1971. godine zbivalo u Srbu: „Tu nije bilo bitno pokazati tko su Srbi u Hrvatskoj, nego i organizirano prikazati i dokazati da je tu srpska Hrvatska. Naime, razni visoki vojni funkcionari i drugi političari na službi u Beogradu, povezani s navedenom skupinom, organizirali su proslavu u Srbu kao svesrpsku proslavu. Bez našega znanja, nekoliko je desetaka autobusa dovezlo na taj dan Srbe iz Bosne, Vojvodine i uže Srbije. I to će se ponoviti 20 godina poslije! Oni su, a ne toliko domaće srpsko stanovništvo, dali velikosrpski pečat toj hrvatskoj proslavi. Nikada, u cijelom svom sudjelovanju na mnogobrojnim sastancima, mitinzima, proslavama, nisam doživjela nešto slično. Kad smo se pojavili na improviziranoj pozornici na otvorenom, pred golemim mnoštvom ljudi (dovezenih), osjetili smo prema sebi zid otpora i mržnje. To je bio miting velikosrpske bodlje mržnje prema hrvatstvu i Hrvatskoj. Ovacijama su dočekali srbijanske predstavnike, posebice Dražu Markovića za kojeg se znalo da je protiv naše politike
Ovacije su priredili i Đoki Jovaniću, svojemu ratnom zapovjedniku. Hrvatskim predstavnicima (i govornicima) nisu pljeskali, jedva uljudno, čak ni Vladimiru Bakariću niti Jakovu Blaževiću. Ta je manifestacija bila dobro organizirana, sa željom da nam se pokaže njihova snaga, a poruka je bila: velikosrpstvo je tu, iza nas! S dna provizorne pozornice pošli smo prema naprijed, prema mnoštvu. Ljudi, dovučeni autobusima iz Bosne i Vojvodine i tko zna odakle sve, bili su umorni, znojni, pripiti (rana jutarnja rakija), prijeteći raspoloženi. Kad su počeli govoriti, opet ovacije Draži Markoviću, pa Đoki Jovaniću, i parole, parole, parole, Jugoslaviji, Titu, Partiji, bratstvu i jedinstvu i sl. – ali ne i Hrvatskoj. Jesam li to u svojoj zemlji, gdje li se to nalazim? – ogorčeno sam se pitala.“
U Srbu se odigrao i veliki miting pobunjenih Srba 25. srpnja 1990.godine .Saborski zastupnici Srpske demokratske stranke Jovana Raškovića, koju je osnovao 17.veljače 1990.godine, nisu željeli u Zagreb, nego su na tom mitingu izglasali „Deklaracije o suverenosti i autonomiji srpskog naroda u Hrvatskoj“ i proglasili događaj Prvim općim srpskim saborom. Deklaracija je utvrđen dvojni suverenitet i poseban teritorij. Na mitingu je bilo oko 150.000 Srba sa svih strana, među njima i Vojislav Šešelj, a neke od parola bile su: „Živio Milošević“, „Ovo je Srbija“, „Ne bojmo se ustaša“, „Zaklat ćemo Tuđmana“…
„Bojkot vlasti i oporbe Pupovčeva mitinga u Srbu, jedini je i pravi odgovor na povijesne laži! Brezovica je jedino mjesto za obilježavanje hrvatskog antifašizma!“ Piše Zvonimir Despot u Fenix magazinu.
Čak i srpski analitičari priznaju da su četnici počinili grozne zločine prema hrvatskom stanovništvu, samo Pupovac i Habulin ne!
Navedeni zločini jednog dijela ustanika doveli su do toga da se ustanak u Srbu, od 27. srpnja 1941., koji je nakon rata slavljen u Jugoslaviji kao Dan ustanka naroda Hrvatske, označi kao kontroverzan te da se kao takav uspostavom Republike Hrvatske odbaci kao državni praznik.
Pročitala sam srpsko tumačenje kako oni kažu „povijesnog revizionizma“ iz kojeg je vidljivo da nemaju političke volje, ni snage objektivno i demokratski sagledati jugoslavenski komunistički, totalitarni režim . Zločine moraju priznati, jer su podaci u tolikoj mjeri izašli u javnost, ali im uvijek nađu opravdanje i ipak konstatiraju da je to bio“ nenadmašni historijski doseg“
„Tematski blok o revizionizmu i danima ustanka u bivšim jugoslavenskim republikama zaokružujemo s hrvatskim slučajem. Za vrijeme Jugoslavije službeni Dan ustanka naroda Hrvatske bio je 27. srpanj, datum ustanka 1941. u Srbu. Nakon osamostaljenja Hrvatske ukinut je Dan ustanka i kao zamjena uveden Dan antifašističke borbe koji se obilježava 22. lipnja. Politička, ideološka i nacionalna kompleksnost ustanka u Srbu funkcionira kao nepresušni izvor revizionističkih tumačenja Narodnooslobodilačke borbe. No, ako sagledamo ustanak u svim njegovim kontradikcijama, na vidjelo upravo izlazi nenadmašan historijski doseg te borbe“ Josip Jagić
https://www.bilten.org/?p=1863
Pod objektivnošću perfidna manipulacija u svrhu uzdizanja NOB-a kao „ nenadmašan historijski doseg“
A NOB je bila socijalistička revolucija u kojoj se gradilo novo društvo i pod bratstvom i jedinstvom, srpska hegemonija i nadmoć u Jugoslaviji. Komunistička jugoslavenska ideologija savršeno se poklopila sa velikosrpskom ideologijom i zato se Srbi pod vodstvom Milorada Pupovca grčevito bore za antifašizam kojim su zamijenili komunizam.
Naravno ni riječi o četničkom pokretu i četničkim zločinima u Kraljevini Jugoslaviji i u NOB!?
Na kraju Jagić zaključuje tipično srpski:
„ No, u retrospektivama na ustanak u Srbu kao Danu ustanka naroda Hrvatske se olako prelazilo preko stvarnih problema na terenu kad se radilo o hrvatsko-srpskim odnosima koji su uistinu bili zatrovani ustaškim divljanjem. Ekscesa je bilo, a partija, koliko god bila mala i neiskusna, na području ustanka posvećivala je sve svoje resurse da otkloni te odvratne i kontraproduktivne međuetničke sukobe.
A gdje su četnička divljanja, od kojih su samo neka opisana u tekstu? Samo ustaše?
Proces pokoravanja hrvatskog naroda, poništavanja njegova identiteta, uništavanje jezika kao osnove prepoznatljivosti svakog naroda traje od pokolja u Odesi u listopadu 1916 godine, preko terora prema Hrvatima i atentatom na hrvatske poslanike u Skupštini u Beogradu 1928.godine, preko Prosinačkih, Sibinjskih, Gospičkih i mnogobrojnih drugih žrtava u Kraljevini Jugoslaviji 1918-1941, do pokolja koji je počeo sa Bleiburgom u svibnju 1945, a nastavljen na Križnom putu brojnim jamama, rudnicima i rovovima kao masovnim grobnicama , koji su počinili Titovi partizani, a u stvarnosti četnici koji su kokarde zamijenili za zvijezdu petokraku od 1944.godine na dalje do današnjeg slavljenja jugoslavenskih obilježja iako se Hrvatska razdružila od Jugoslavije prije 29 godina.
Eto to ta je srpska objektivnost, koju nažalost podupire i provodi Hrvatska Vlada dopuštajući obilježavanje jugoslavenskih praznika u državi Hrvatskoj nakon razdruživanja 8.listopada 1991.godine.
Dopuštajući veličanje četničkih zločina nad Hrvatima postavljam pitanje Saboru, Predsjedniku Republike, Vladi i premijeru Plenkoviću u kojoj mi to državi živimo? Zakone koje države mi provodimo?
Autor – Lili Benčik/hrvatskepravice
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Braniteljskog portala već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**