Foto:Katolički tjednik
U slučaju Izetbegović II. mogli su, doduše, izabrati i onaj glasoviti citat o punim džamijama i mirnoj Bosni. A(li) kada je riječ o tandemu građanskih orfeja Suljagić & Bajrović, što god uzeli nisu mogli pogriješiti. Zagrabi k’o gnjilih krušaka (u sepetu)! Zamalo ne rekoh u – vagonu.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Na prvi je pogled uistinu bilo teško detektirati što to zajedničko imaju tri aktualna bošnjačka paćenika: Bakir Izetbegović, Emir Suljagić i Reuf Bajrović što ih je ovoga tjedna propitivala SIPA povodom prijave za izazivanje nacionalne, vjerske i rasne netrpeljivosti. Zašto se, evo, sad, ta donedavno nespojiva trojica, drže k’o šipka i bubanj?! Štoviše Izetbegović II. zgraža se nad činjenicom što su se uopće usudili pozvati Njega (!), direktora Memorijalnog centra u Potočarima i, veli, političkog analitičara… Ukratko, Agencija za istrage i zaštitu postrojila je gotovo sve najbolje u Bošnjaka.
Jedanput je vidio Ratka đenerala!
No mala istraga nedaleke prošlosti ukazuje kako su ova trojica mirnodopskih Zlatnih ljiljana, ne tako davno, gledali jedan na drugoga (pa i trećega) kao na kakva Vlaha (s dna kace…). Poglavito direktor Potočara i donedavno prvi u Bošnjaka. Kad je, dakle, Međunarodni sud pravde u Haagu, u ožujku 2017., odbio zahtjev BiH (riječ je, u biti, samo o inicijativi bošnjačkog člana Predsjedništva BiH) za reviziju presude po tužbi protiv Srbije, došlo je do bjesomučnoga atestiranja – da (još!) ne velim bošnjačkog prebrojavanja glede domoljublja. I, tu je Alijin jedinac loše prošao u srazu sa svojim starim najboljim neprijateljem Fahrudinom Radončićem i budućim Direktorom.
Iziritiran žestokom kampanjom Avaza, koji je svoje stranice širom otvorio, Direktoru, tadašnji je član troglavoga bh. državnoga vrha povjerio svekolikoj javnosti kako ga apsolutno ne zanima niti, veli referentni gospodin Radončić ni Emir Suljagić. Ne voli, međutim, ovaj drugi ne biti – referentan, pa je žestoko ugazio u ratnu prošlost, u kojoj je – tradicionalno! – afirmirao svoju ratnu crticu:
„Gledao sam Mladića u oči u Potočarima!“ (Nije se, nažalost, Izetbegović mlađi sjetio u tom trenutku postaviti svoje legendarno pitanje – I?!) Ali se zato gazija, koji je, doduše, malo manje puta negoli Balašević Tita, vidio Ratka đenerala, sjetio kako je ratovao haaški gubitnik. U – zna se! – trezoru, slijedom čega ga je Onaj koji je jedanput vidio Ratka đenerala delegitimirao da uopće govori o Srebrenici.
Logika klade valja, ali teologija caruje…
Ali, samo je to nastavak analize ex-nizozemskoga prevoditelja uloge obitelji Izetbegović u ratu i – inače. „Ovo što imamo (državu, op.a.), ovog bastarda, napravio je Alija Izetbegović“, ukratko je Onaj koji je svašta vidio ocijenio djelo „prvog predsjednika“. A onda i nastavio biranim riječima:
„… Nasljeđe njegove vladavine je tako teško da je zemlja koja je imala i više nego burnu historiju, vjerojatno prvi put došla ovako blizu točke pucanja iznutra. On je uspio Bošnjake vratiti u mrak u kojem teologija caruje nad logikom – i jedno i drugo kao sistem rezoniranja. Drugim riječima, to je rezultat njegova sistema vrijednosti“, pisao je aktualni optuženik za izazivanje nacionalne, vjerske i rasne netrpeljivosti prije desetak godina. Od tada je promijenio nekoliko političkih opcija, (do)ministarskih fotelja, ali i mišljenje o utemeljitelju – bastarda.
Tako je prije dvije godine u jednom, od valjda nekoliko tisuća sarajevskih portala, svjedočio kako sada – kada je, evo, već veliki! – bolje razumije nekadašnjeg (valjda…) mračnjaka. No i otkrio je sad već veliki Emir kako nije samo jedanput sreo Ratka đenerala, nego…
Jedanput je vidio i Aliju predsjednika
„Silazio je (biva Alija, op. J. Vr.) niz stepenice Doma Armije u centru Sarajeva. Bio sam student koji je ljetni raspust provodio volontirajući na konferenciji o genocidu. Dok smo se mimoilazili, on je klimnuo glavom, a ja sam uzvratio i pozdravio ga najljubaznije što sam mogao. U stvari, bio sam ljut na njega“, svjedočio je, ne kazavši je li i na Mladića bio ljut ’95. Ili je samo prevodio…
Kako bilo, pustimo relativno daleku prošlost te se podsjetimo one novije, onoga što su tri Bošnjaka – tri poslijeratna junaka govorili, a što je evo i SIPA-i zanimljivo. Bakirov politički analitičar tvrdi kako je temelj za njegovo saslušanje to što je napisao kako je Azra Zornić njegov osobni heroj. „Sve podsjeća na 80-te, dakle uvodi se verbalni delikt“, jadao se novinarima Bajrović nakon što ga je saslušalo. Slijedom čega valja podsjetiti kako se na jednonacionalnim okupljanjima pred OHR-om u Sarajevu, uz redateljsku palicu (i) osobne analitičareve heroine, moglo čuti kako Hrvata ionako ima da mogu (taman) stati u dva vagona. Pa što onda (još!) hoće?! Allahimanet!
Nedugo poslije, Izetbegović II., na predizbornom skupu u Hadžićima, u srpnju 2022., nastavio je priču o vagonima – drugim sredstvima, naime. „Prebrojali smo se: i koliko lovaca imamo, i koliko mladih ljudi, i koliko imamo instruktora na dronovima, i tako dalje… Neću dalje, ali samo da znate“, zaustavio se, umalo citirajući glasovitu očevu: „Mirno spavajte!“
Do zuba naoružani
I koliko god Baka znao na vrijeme stati na loptu – mada, evo, SIPA tako ne misli – poklonik gđe Zornić to ne umije. „U pokušaju da se muslimanskoj većini u zemlji nametne aparthejd, bilo bi mudro imati na umu da je stanovništvo među najbolje naoružanim na svijetu“, ispalio je na Twitteru Bajrović, skromno primijetivši kako je nametanje Izbornog zakona BiH od strane visokog predstavnika dovršetak genocida nad Bošnjacima.
A u slučaju ispitivanja toga, kako ga ini krste, Internet čagrtala, zapravo je pravo čudo kako ga je SIPA do sada trpjela?! Uostalom, početkom veljače u njegovu se (teškom) slučaju oglasila Naša stranka, nakon što je taj glasoviti twitter-gazija analizirao kako se Bošnjaci ne trebaju svetiti Bošnjacima, pa makar oni bili i u Trojki, ali da se trebaju svetiti ljudima koji nisu Bošnjaci, navodeći više puta Dragana Miokovića i Sašu Magazinovića.
„Pozivamo političke subjekte bliske Reufu Bajroviću, poput DF-a i SDA, da se javno distanciraju od bolesnih stavova i stanu u obranu multietničkog Sarajeva i Bosne i Hercegovine“, priopćila je ta vladajuća stranka u povodu, kako su kazali, kontinuiranih izjava šovinista i nacionalista poput Bajrovića.
Lete (li) lete Bošnjaci…
I ma koliko je na prvu bilo teško otkloniti dvojbu otkud rečena trojka u istom krimenu izazivanja nacionalne, vjerske i rasne netrpeljivosti, zapravo je riječ o jednom logičnom epilogu. Ostaje zato (samo) jedno pitanje. Što je SIPA do sad čekala?! Jedino su u slučaju Izetbegović II. uzeli možda pogrešan citat. Jer kad on kaže: „… I dokle god su pune džamije mladih ljudi i dokle god stotine tisuća posti dobrovoljno, noću se dižu… ja nisam zabrinut za ovu zemlju“, jasno je kako se osjećaju oni koji noću ne ustaju – dobrovoljno, u Bakirovoj (potencijalno) građanskoj Bosni.
A što se tiče citata ostale dvojice građanskih orfeja, što god uzeli nisu mogli pogriješiti. Zagrabi k’o gnjilih krušaka u sepetu! Zamalo ne rekoh u – vagonu. Evo meni najdražeg Direktorova citata u posljednje vrijeme.
„Što nam serviraš krmetinu za ramazan, Senade“, ukorio je vlasnika i voditelja jedne privatne televizije, nakon što je ovaj ugostio bivšeg britanskog diplomata Thimotya Lessa, koji, eto, ne misli kako su (baš!) svi Srbi i Hrvati četnici i ustaše, a (baš!) svi Bošnjaci meleci što lete po svijetu i dijele salamet.