Islamski pokret otpora, poznat i kao HAMAS, je islamska organizacija koja je nakon sukoba sa sekularnim, prosocijalističkim PLO-ovim Fatahom sredinom dvijetisućitih postala vodeća politička i vojna snaga među Palestincima, a nakon što su nakon krvavog rata s Fatahom preuzeli vlast u Gazi, zabranili su druge političke opcije i uveli islamske zakone, te zabranili dalje održavanje izbora. Danas je Gaza praktički jednopartijska islamska diktatura. Hamas se protivi Pismima o uzajamnom priznanju između Izraela i PLO-a, kao i sporazumu iz Osla, prema kojem se Fatah odriče “uporabe terorizma i drugih djela nasilja” i priznaje Izrael u potrazi za rješenjem koje uključuje dvije države, palestinsku i židovsku. Iako ga brojne države smatraju terorističkom organizacijom, pokušaj 2018. godine da se u Ujedinjenim narodima osudi Hamas za “teroristička djela” nije uspio.
Zavjet islamskog pokreta otpora izdan je 18. kolovoza 1988. Dokument, koji u cijelosti u prijevodu na engleski možete pročitati ovdje je sveobuhvatan manifest koji se sastoji od 36 zasebnih članaka, a naglasak je na uništenju države Izrael kroz džihad (islamski sveti rat) i uspostavljanje islamske teokracije u Palestini. U dokumentu se navodi da su pregovori i bilo kakva politička rješenja te kompromisi između židovskih i palestinskih zahtjeva za državom neprihvatljivi i predstavljaju čin izdaje.
Hamas dakle proglašava da će Izrael postojati sve dok ga islam ne uništi, a džihad protiv Židova je potreban do Sudnjeg dana. Kompromis oko zemlje je strogo zabranjen. Dokumenti promiču sveti rat kao božanski naređen, odbacuju politička rješenja i pozivaju na usađivanje takvih pogleda u djecu. Članak 7 statuta kaže, među ostalim: “Sudnji dan neće doći dok se svi muslimani ne budu borili protiv Židova, dok ih ne pobiju. Židov će se sakriti iza drveta ili kamena, drvo ili kamen će reći: O muslimane, slugo Allahov, iza mene je skriven Židov, dođi i ubij ga”.
Ovo je skraćena verzija HAMAS-ovog manifesta:
Članak 1 povelje iz 1988. opisuje Hamas kao islamski pokret otpora s ideološkim programom islama.
Članak 2 Hamasove povelje definira Hamas kao “univerzalni pokret” i “jedan od ogranaka Muslimanskog bratstva u Palestini”.
Članak 3. Pokret se sastoji od “Muslimana koji su predali svoju vjernost Allahu”.
Članak 4. Pokret “pozdravlja svakog muslimana koji prihvaća njegovu vjeru, ideologiju, slijedi njegov program, čuva njegove tajne i želi pripadati njegovim redovima i vršiti dužnost,”
Članak 5. Pokazuje svoje salafističke korijene i veze s Muslimanskim bratstvom, proglašavajući islam svojom službenom religijom, a Kuran svojim ustavom.
Članak 6. Hamas je jedinstven palestinski i “nastoji podići Allahovu zastavu nad svakim pedaljem Palestine, jer pod okriljem islama sljedbenici svih religija mogu koegzistirati u sigurnosti i sigurnosti kada su u pitanju njihovi životi, posjedi i prava “. Tvrdi da će svijet pasti u kaos i rat bez islama, citirajući Muhammada Iqbala.
Članak 7. opisuje Hamas kao “jednu od karika u lancu borbe protiv cionističkih osvajača” i tvrdi kontinuitet sa sljedbenicima vjerskog i nacionalističkog heroja Izz ad-Din al-Qassama iz Velikog arapskog ustanka, kao i palestinskim borcima Prvog arapsko-izraelskog rata. Poziva se na hadis koji prenosi Sahih al-Bukhari, Muslim:2922, koji kaže da Sudnji dan neće doći sve dok se muslimani ne budu borili i pobili sve Židove.
Članak 8. Dokument Hamasa ponavlja slogan Muslimanskog bratstva: “Allah je njegov cilj, Poslanik njegov uzor, Kur’an je njegov ustav, džihad njegov put, a smrt za dobro Allaha je najuzvišenija od njegovih želja.”
Članak 9 prilagođava viziju Muslimanskog bratstva kako bi povezao palestinsku krizu s islamskim rješenjem i zagovara “borbu protiv laži, poraziti je i pobijediti kako bi pravda prevladala”.
Članak 11. Palestina je svetinja (vakuf) za sve muslimane za sva vremena i nitko je se ne može odreći.
Članak 12. potvrđuje da je “nacionalizam, sa stajališta islamskog pokreta otpora, dio vjerovanja”
Članak 13. Pregovaranje nije moguće. Džihad je jedini odgovor. Ovaj članak ćemo podrobije citirati, zbog njegovog značaja za (ne)mogućnost postizanja političkog dogovora mimo rata:
“Mirovne inicijative, takozvana mirna rješenja i međunarodne konferencije za rješavanje palestinskog problema, sve su u suprotnosti s uvjerenjima Islamskog pokreta otpora. Jer odricanje od bilo kojeg dijela Palestine znači odricanje od dijela vjere; Nacionalizam Islamskog pokreta otpora dio je njegove vjere, pokret obrazuje svoje članove da se pridržavaju njegovih načela i podižu Allahov barjak nad njihovom domovinom dok se bore protiv svog džihada: “Allah je svemoćan, ali većina ljudi nije svjesna.”
S vremena na vrijeme čuju se zahtjevi da se održi međunarodna konferencija u potrazi za rješenjem problema. Neki prihvaćaju tu ideju, drugi je odbijaju, iz ovih ili onih razloga, tražeći provedbu ovih ili onih uvjeta, kao preduvjeta za pristanak na sazivanje Konferencije ili sudjelovanje na njoj. Ali Islamski pokret otpora, koji je svjestan [potencijalnih] strana na ovoj konferenciji, i njihovih prošlih i sadašnjih pozicija prema problemima muslimana, ne vjeruje da su te konferencije sposobne odgovoriti na zahtjeve ili vratiti prava ili pravdu potlačenima. Te konferencije nisu ništa drugo nego sredstvo za imenovanje nevjernika kao arbitara u zemljama islama. Od kada su nevjernici vjernicima pravdu činili?
I Židovi neće biti zadovoljni s tobom, niti će kršćani, sve dok ne budeš slijedio njihovu vjeru, Allaha je put. A ako bi slijedio njihove želje nakon znanja koje ti je došlo, onda od Allaha ne bi imao zaštitnika niti pomagača.” Sura 2 (Krava) ajet 120.
Nema rješenja za palestinski problem osim džihadom.
Inicijative, prijedlozi i međunarodne konferencije samo su gubljenje vremena, uzaludnost. Palestinski narod je previše plemenit da bi svoju budućnost, svoje pravo i svoju sudbinu podredio uzaludnoj igri. Kao što Hadis kaže:
„Narod Sirije je Allahov bič na ovoj zemlji; On se osvećuje preko njihovog posrednika od onoga koga želi među svojim štovateljima. Licemjerima među njima je zabranjeno da pobijede prave vjernike, i oni će umrijeti u tjeskobi i tuzi.” (Kazao Tabarani, koji se može pratiti uzlaznim redoslijedom predaja do Muhammeda, i Ahmed čiji je lanac prenosilaca nepotpun. Ali je je sigurno istinit hadis, jer su oba kazivača pouzdana. Allah zna najbolje!
Članak 14. Oslobađanje Palestine je osobna dužnost svakog Palestinca.
Članak 15. “Onog dana kada neprijatelji uzurpiraju dio muslimanske zemlje, džihad postaje osobna dužnost svakog muslimana”. Iznosi povijest križarskih ratova i kaže da je “palestinski problem vjerski problem”.
Članak 16. opisuje kako postupiti u obrazovanju budućih generacija, s naglaskom na vjeronauku i islamskoj povijesti.
Članak 17. Proglašava ulogu žene u islamskom društvu “stvarateljicama i odgajateljicama muškaraca”. Osuđuje zapadne organizacije poput slobodnih zidara, Rotary klubova i obavještajnih agencija kao “sabotere” zbog promicanja subverzivnih ideja o ženama:
“Muslimanke nemaju ništa manju ulogu od muškaraca u oslobodilačkom ratu; one podižu muškarce i igraju veliku ulogu u vođenju i obrazovanju nove generacije. Neprijatelji islama su shvatili tu ulogu, stoga shvaćaju da ako mogu voditi i obrazovati muslimanke na način koji bi ih udaljio od islama, oni bi dobili taj rat. Stoga ih možete vidjeti kako ulažu dosljedne napore u tom smjeru putem publiciteta i filmova, nastavnih planova i programa obrazovanja i kulture, koristeći kao svoje posrednike razne cionističke organizacija koje poprimaju svakakva imena i oblike kao što su: slobodni zidari, Rotary klubovi, špijunske skupine i slično. Sve su to gnijezda sabotera i sabotaže. Te cionističke organizacije kontroliraju ogromne materijalne resurse, koji im omogućuju da ispune svoju misiju u društvima, s ciljem provedbe cionističkih ciljeva i sijanja koncepata koji mogu biti od koristi neprijatelju. Te organizacije djeluju u situaciji u kojoj je islam odsutan iz arene i otuđen od svojih ljudi. Dakle, muslimani moraju ispuniti svoju dužnost u suočavanju sa planovima tih sabotera. Kada islam ponovo preuzme sredstva za vođenje života muslimana, on će zbrisati one organizacije koje su neprijatelji čovječanstva i islama”
Članak 18. definira ulogu žene kao domaćice i odgajateljice budućih boraca Jihada i bombaša samoubojica:
“Žene u kući i obitelji džihadskih boraca, bilo da su one majke ili sestre, obavljaju najvažniju dužnost brige o domu i odgoja djece na moralnim konceptima i vrijednostima koje proizlaze iz islama; i školovanja svojih sinova da poštuju vjerske naredbe u pripremi za dužnost džihada koja ih čeka.”
Članak 19. Promiče vrijednost umjetnosti dok promovira islamsku umjetnost u odnosu na “džahili” umjetničke forme.
Članak 20. Poziva na akciju “naroda kao jedinstvenog tijela” protiv “zlobnog neprijatelja koji djeluje na način sličan nacizmu, ne praveći razliku između muškarca i žene, između djece i staraca”.
Članak 21 promiče “uzajamnu društvenu odgovornost” i potiče članove “da interese masa smatraju svojim osobnim interesima”.
Članak 22 iznosi opsežne tvrdnje o židovskom utjecaju i moći.
Izričito se tvrdi da su Židovi odgovorni za poticanje višestrukih revolucija i ratova, uključujući Francusku revoluciju, Prvi svjetski rat i Rusku revoluciju. Također se tvrdi da Židovi kontroliraju Ujedinjene narode, te da ih podržavaju “imperijalističke snage na kapitalističkom Zapadu i komunističkom Istoku”.
Članak 23 izražava podršku svim islamskim pokretima “ako otkrivaju dobre namjere i predanost Allahu”.
Članak 24. zabranjuje “klevetanje ili loše govorenje o pojedincima ili skupinama”.
Članak 25. odvraća islamske pokrete od traženja strane potpore i izražava potporu drugim palestinskim nacionalističkim pokretima.
Članak 26. dopušta konzultacije s drugim palestinskim pokretima koji su neutralni u međunarodnim poslovima.
Članak 27. Osuđuje sekularizam PLO-a.
Članak 28. “Izrael, judaizam i Židovi”.Tvrdi da “cionističke organizacije” imaju za cilj uništiti društvo moralnom korupcijom i eliminacijom islama, te da su odgovorne za trgovinu drogom i alkoholizam.
Članak 30: Poziva “pisce, intelektualce, medijske osobe, govornike, odgajatelje i učitelje, te sve različite sektore u arapskom i islamskom svijetu” na džihad.
Članak 31 opisuje Hamas kao “humanistički pokret”.