Šibenik nije uspio iznenaditi Dinamo u 17. kolu domaćeg prvenstva, na kraju su Modri slavili na kišovitom Šubićevcu s 2:1..
Dinamo je sretno i spretno došao do bodova na Šubićevcu. Pritom igrom nije nikoga očarao, do 3 boda stigli su autogolom šibenskog stopera Perića 10 minuta prije kraja. Zagrepčani su bili bolji u prvom dijelu kada su možda trebali doći do veće prednosti, Šibenik je u drugom dijelu bio hrabar, izjednačili su preko Marina Jakoliša ali Narančasti nisu imali ni sreće. Za utjehu namučili su prvaka u zanimljivoj utakmici po teškim uvjetima, s malim posjetom, vjerojatno nikad skromnijom kada je gostovao Dinamo.
I VIP loža na Šubićevcu bila je praznija nego inače, očajno vrijeme i tu je razrijedilo posjetu. Ali, bilo je itekako zanimljivih lica tamo, Dinamo je uoči najvećeg HR derbija idućeg vikenda došao uživo pogledati i Hajdukov trener Dambrauskas.
Koliko su Dinamu bili bitni bodovi u ovom susretu pokazalo se odmah na startu susreta. Zagrepčani su od prvog zvižduka suca Zebeca, (Dinamu danas sudio već 42. put u karijeri od 144 utakmice) krenuli po gol.
Na utakmici je razvijen veliki transparent na kojem je pisalo…Slobodan Praljak nije ratni zločinac 
Podsjetimo, general-pukovnik Hrvatska vojske i Hrvatskog vijeća obrane Slobodan Praljak je izricanje drugostupanjske presude prekinuo ispijanjem bočice otrova u raspravnoj dvorani Haaškog suda za ratne zločine, uz uzvik:
‘General Praljak nije ratni zločinac i s prijezirom odbacujem vašu presudu’– kazao je Praljak u haškoj sudnici, tijekom čitanja presude, te potom popio sadržaj bočice koju je do tada skrivao. Popio je otrov, cijankalij, i dva sata kasnije bio je mrtav. Preminuo je od u hodniku haškog suda od zastoja srca.
Posljednje što su pratitelji suđenja s galerije vidjeli bilo je Praljkovo lice koje se crveni i grči od bolova.
U oproštajnom pismu obitelji napisao je da je davno odlučio okončati svoj život u slučaju osuđujuće presude.
Protestno samoubojstvo generala Praljka u Haškoj sudnici bilo je tim šokantnije, s obzirom da je hitna pomoć kasnila, odnosno nije se nalazila ispred Haškog suda tijekom izricanja pravomoćnih presuda.
U Haag je, kao i ostala petorica, stigao 5. travnja 2004., prije 13 godina i skoro 8 mjeseci. On je i vrijeme kada je suđenje mirovalo proveo u pritvoru u Scheveningenu, pa je gotovo sigurno da je time i bio već odslužio dvije trećine kazne, što bi iznosilo oko 13 godina i 4 mjeseca.
D.J.