Za mnoge hrvatske branitelje i stradalnike hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata prošla je godina bila zavijena u – crno. Naime, navodno je lani umrlo čak 2280 branitelja ili 5-6 po danu!Ova godina počela je još tužnije za ljude koje neki neprestano optužuju za privilegije ili brojne druge gluposti. Samo u prva tri dana ove godine umrlo je 32 branitelja!…
Umjesto zaslužene mirovine i lijepog života zajedno sa svojim obiteljima ti su ljudi na oproštaju „dobili“ tri metka ispaljena u njihovu čast, jer su bili prvi kad je trebalo.
Imena hrvatskih branitelja i dalje se jedino pišu „zlatnim slovima“ na – križevima!.
A kad su ti ljudi odlazili u rat, protiv velikosrpskih zločinaca obično su ih pojedini političari (gradonačelnici, župani…) došli ispratiti riječima kako njihova žrtva za Domovinu nikada ne će biti zaboravljena itd. i tome slično.
Kad umre neki od Junaka hrvatskog Domovinskoga rata tada, za razliku od pojedinih razvikanih „zvijezda“, o tome se ne piše i ne objavljuju „feljtoni“, niti su ikakva vijest u informativnim emisijama.
Oni iza sebe nisu ostavili ni pjesme, ni uloge, ni umjetničke i ine slike, oni su ostavili slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu! Malo?
Inače, danas su pune bolnice tih ljudi i članova njihovih obitelji. Mnogi od njih ostavljeni su sami da se bore i protiv raka i drugih smrtonosnih bolesti. Ako u vrijeme Domovinskoga rata ti ljudi nisu ostali invalidi, ako su imali sreću da ih ni metak nije okrznuo, danas su manje-više samo broj.
Unatoč svih napora Ministarstva hrvatskih branitelja i drugih, to je najžalosnija činjenica.
A koliki su samo počinili suicid? Za što?
Za „ništa“!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
