Kada je na dan Oluje izaslanstvo hrvatske Vlade otišlo na Mirogoj položiti vijence prvom hrvatskom predsjedniku dr.Franji Tuđmanu i na križ svim poginulima u Domovinskom ratu nisu svratili na grob Gojka Šuška i generala Zvonimira Červenka, koji su u vrijeme Oluje bili Ministar i Načelnik GSHV, a na upit zašto to nisu napravili, ministar Bošnjaković je onako hladno odgovorio da to nije bilo po protokolu…
Ne ulazeći u to tko je pisao protokol i zaboravio u to vrijeme najbitnije osobe u pripremi i izvođenju operacije, odgovor Bošnjakovića pokazuje da on i ne razumije o čemu se radi i zbog čega ide na groblje staviti cvijeće na grobove branitelja i prvog hrvatskog Predsjednika. On razmišlja o protokolu, novinarima koji će ga prikazati po medijima, te je uvjeren da je svoju zadaću obavio onako kako je to protokol zapisao.
Ali, Oluja nije protokol, ministar Šušak nije protokol, Načelnik GSHV nije protokol, branitelji nisu protokol. To čak nisu ni imena, to su institucije, ljudi koji su u to vrijeme odradili ono na čemu se danas zasniva Hrvatska država uspješno provodeći Domovinski rat. Ako je to protokol, a onaj koji ga je pisao i zaboravio staviti imena ta dva čovjeka, onda zasigurno jedan ministar koji bi trebao imati osjećaja za zbivanja u bliskoj prošlosti, trebao bi i sam otići do grobova ta dva Velikana, a ne se pravdati protokolom.
Nitko, osim generala Rojsa, nije reagirao na ovu nelogičnost prilikom obilježavanja dana Oluje, ni ministarstva, ni udruge koji kao da su zaboravili doprinos ova dva čovjeka u Domovinskom ratu.
Ovih dana, vijest da je na ulici u mukama umro mladi Matteo u Zaprešiću ćekajući Hitnu pomoć, izazvao je opravdan bijes javnosti jer se radi o mladom čovjeku koji je tek kročio u život. I onda, kada bi čovjek od nadležnih ministara, ministarstava ili tijela vlasti očekivao barem osjećaj odgovornosti, empatije i razumijevanja, dogodi se izjava Ministra zdravstva da je prema preliminarnim informacijama iz Zavoda za hitnu medicinu sve učinjeno sukladno pravilima struke.
Iako je jasno da se ovakav događaj mogao odigrati bilo gdje i bilo kome, te da Ministar osobno nije odgovoran za smrt mladog čovjeka, ostaje gorak okus zbog izjave da je sve prema pravilima struke. Je li se smrt može pravdati pravilima struke? Kako se može dati takva jedna izjava, a tek su poslali inspekcije da utvrde što se dogodilo?
Česte su ovakve izjave naših političara koji žive daleko od realnosti malog čovjeka, umišljenih veličina koji dolaskom na vlast zaborave odakle su došli i kamo će i oni otići. Ali ona stara narodna ” kako siješ tako i žanješ” će pogoditi i nih same jer ih se neće imati tko sjetiti. Ni po protokolu, a ni po pravilu struke.