Proslava Svetog Vinka – Vincekovo u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, pa se 22. siječnja brojni štovatelji upućuju u vinograde i klijeti potaknuti narodnim vjerovanjem da će se na taj način osigurati dobra rodnost vinove loze. Blagdan označava novu vinogradarsku godinu i običaj je na taj dan ići po prvi puta u novoj godini u pohode vinogradu.
Uz poznato Martinje, Vincekovo je najveći blagdan vinogradara i ljubitelja vinske kapljice. To je narodni običaj kojim se posebnom ceremonijom obilježava otvaranje sezone vinogradarskih radova, obavlja se blagoslov vinograda i slavi dan sv. Vinka.
Sveti Vinko jedan je od pet zapovjednih vinogradarskih blagdana za koji je propisan i obred koji treba obaviti. Bez obzira na vremenske prilike, vlasnik vinograda dolazi do trsa, odreže tri grančice s tri pupa koje se zatim stavljaju u kuću u posudu s vodom uz prozor. Kada grančice potjeraju, nagađa se kakva bi mogla biti godina. Trs sa kojeg su odrezane grančice zatim se obredno poškropi – krsti starim vinom te se ukrasi dimljenim kobasicama, špekom i sušenim rebrima koji simboliziraju želju za plodnošću i dobrim urodom. Po pučkom običaju, sve je praćeno pjesmom i svirkom, kušanjem starog i mladog vina te slasnim domaćim zalog
U Hrvatskoj, ovaj običaj je više prisutan u kontinentalnim krajevima, a manje u Primorju i Dalmaciji.
Povijesna istina o sv. Vinku – zaštitniku vinogradara, vinara, staklara i krojača
Sv. Vinko ili Vincent od Zaragoze živio je u Španjolskoj i žrtva je posljednjeg velikog progona kršćana u vrijeme cara Dioklecijana. Isticao se kao vješt govornik visoke naobrazbe. Kao vjernik bio je teško mučen ali se nije odrekao kršćanstva, o čemu svjedoče pisani dokumenti. Umro je 22. siječnja 304. ili 305. godine. O njemu je prvi je pisao rimski kršćanski pjesnik Prudencije („Vijenci mučenika“, 405).
Zaštitnik je Portugala, Lisabona, Valencije, Zaragoze, Vicenze, vinogradara, vinara, trgovaca vinom, proizvođača octa, krojača i modistica te brojnih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva.
Za vinarstvo je povezan tek imenom, a sa životopisom ovog ranokršćanskog mučenika nisu pronađene neke stvarne poveznice. Predpostavlja se da sam običaj ima izvor u nekim predkršćanskim i poganskim običajima ili svetkovinama poljodjelaca.
Kršćani su ga pokopali na današnjem Rtu svetog Vinka (Cabo de São Vicente, Algarve, južni Portugal).
L.K.