Foto:Nedjelja.ba
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Uvjerljiva većina medija nije imala kad čekati 20. ožujka i objavljivanje cjelokupna intervjua što ga je papa Franjo dao novinaru Švicarske televizije (RSI) Lorenzu Bucceliju za kulturni magazin Cliche, u emisiji posvećenoj bijeloj boji, nego su – poletjeli! – i misli Rimskog biskupa objavili desetak dana ranije.
Vrane rano lete
U međuvremenu mnogo je tinte proliveno oko „bijele zastave“ koja je „ekskluzivno“ pripisana Svetome Ocu, a zapravo ju je uporabio novinar u svome pitanju: „U Ukrajini ima onih koji traže hrabrost za predaju, za bijelu zastavu. Ali drugi kažu da bi se time priznao jači.“ Vratit ćemo se, dakako, još na ovaj nesporazum (…), slijedom koga je Buccelijev sugovornik optužen da je pozvao službeni Kijev da položi oružje. Naime, čini se, s obzirom na vijesti s ukrajinsko-ruskog ratišta, ali i one iz Gaze, nužnim apostrofirati na jednu Franjinu prispodobu koja uistinu svjedoči o neprestanoj borbi Dobra i Zla, u kojoj, Bogu hvala, ovo prvo na kraju ipak pobjeđuje. Uz, nažalost, često preveliku cijenu. Slike iz Ukrajine gdje je u tijeku sraz neravnopravnih protivnika i – još više! – iz Gaze gdje je u tijeku „genocid uživo“ o tomu zorno svjedoče.
Referirajući se na konstataciju švicarskog novinara kako je simbol mira golubica, obično – bijela, Papa se prisjetio prizora koji mu se, prema osobnom priznanju, stalno vraća u misli. „Na jednoj komemoraciji na kojoj sam trebao govoriti o miru i pustiti dvije golubice, prvi put kad sam to učinio, odmah se digla vrana koja je bila prisutna na Trgu Svetog Petra, zgrabila je golubicu i odnijela je. To je vrlo mučno. To se na neki način događa s ratom. Brojni nevini ljudi ne mogu rasti, brojna djeca nemaju budućnost“, prepričao je ovu vatikansku epizodu. Ne znajući, jasno, u tome trenutku kako su se „vrane“ dignule i nakon ovoga njegova intervjua i prije negoli će biti objavljen u cijelosti.
Neki su pritom nastojali biti i gotovo cinični. Tako je šef poljske diplomacije, sve pogledavajući ka Svetoj Stolici, zapitao, po svojoj prilici retorički: „A kako bi bilo da, glede ravnoteže, ohrabrite Putina da ima hrabrosti povući svoju vojsku iz Ukrajine?“
Ni ime mu nije spomenuo…
Referirao se Radoslaw Sikirovski na riječi Jorgea Maria Bergoglija kako bi Ukrajina trebala imati „hrabrost bijele zastave“ i pregovarati o prekidu rata s Rusijom. Ili, doslovce: „Riječ ‘pregovaranje’ hrabra je riječ. Kada vidite da ste poraženi, kako stvari ne idu najbolje – a, dodajmo, i (nikako) nabolje! – morate imati hrabrosti za pregovore… Nemojte se sramiti pregovora prije negoli se stvari pogoršaju“, upozorio je i afirmirao istodobno nastojanja Ankare koja se nudi kao posrednik. Uostalom, i Sveti se Otac još od početka ovoga, sad već dvogodišnjega, rata nudio kao, poigrajmo se, eto, s rečenom vatikanskom prispodobom, golub mira koji će za pregovarački stol posjesti sukobljene strane. Nikada nije nailazio na razumijevanje, poglavito Kijeva, iako diplomatska i svaka druga logika upućuje kako se svaki rat završava za stolom.
I spomenuti Sikirovski bi se trebao sjećati kako se Papa nekoliko puta nudio Vladimiru Putinu da ga posjeti u Kremlju. Ruski je predsjednik, međutim, tu otvorenu ponudu ignorirao. Što Franju nije pokolebalo te je inzistirao na pregovorima, ali i na prekidu agresije kao uvjeta za njih. Jasno, po definiciji, tj. po funkciji Volodomir Zelenski morao je reagirati na „Papinu bijelu zastavu“. Ukrajinski je predsjednik odbacio komentare Svetoga Oca ne spominjući ga, doduše, izravno, ali poručivši kako se udaljene vjerske osobe ne bi trebale uplitati u „virtualno posredovanje između nekoga tko želi živjeti i nekoga tko želi uništavati“.
Lijepe želje svjetskog putnika
Također, taj (sve više…) svjetski putnik koji neumorno, s gdjekad dvojbenim uspjehom, hodi po bijelome svijetu i traži uvijek novo, i novo oružje, i dalje inzistira na mirovnom planu koji poziva na povlačenje ruskih vojnika i vraćanje na granice Ukrajine iz 1991. Što Moskva, naročito nakon posljednjih većih uspjeha na bojišnici, odbija s indignacijom. Činjenica je, međutim, kako ukrajinski lider nije u prigodi uvjetovati. Štoviše, potkraj prošle godine, pa i nešto ranije, kada je definitivno postalo jasno kako od famozne ukrajinske proljetne protuofenzive nema ništa, i ukrajinski zapadni saveznici počeli su razumijevati kako se s Moskvom mora pregovarati. Mada, teško to izgovaraju – naglas…
Papa, podsjetimo, kaže: „Nemojte se sramiti pregovora prije negoli se stvari pogoršaju.“ A stvari, koje su i inače loše, uistinu se (još) pogoršavaju – iz Ukrajine svakodnevno gledamo slike spaljene zemlje, „sto Vukovara“…
Baš nekako u to vrijeme Putin, a i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov počeli su pomalo izlaziti iz diplomatske izolacije. Zanimljivo je, gotovo paradoksalno, kako su Franjin intervju švicarskom novinaru najbolje razumjeli u Moskvi. Tako je, primjerice, glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova, kako je citira agencija TASS, Papine riječi protumačila kao poruku ni Rusiji ni Ukrajini, nego Zapadu. „Papa rimski moli Zapad da se odrekne svojih ambicija i prizna pogrešku. On zapravo poziva Zapad da počne pregovore“, objašnjava Zaharova, a Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov kaže kako u Kremlju smatraju da Papa poziva na pregovore, a ne na kapitulaciju Ukrajine. Što je možda čak i signal kako bi ipak moglo doći do susreta Putin-Sveti Otac, od koga Sveta Stolica nikad nije odustala.
Ne da Trump ni penija
U trenutačnim okolnostima, kada Rusija na bojišnici ima više problema s „metcima iz vlastitih redova“, dakle (nekakvim) ruskim partizanima koji su se – vidi slučajnosti?! – na „ustanak“ odlučili u tjednu uoči predsjedničkih izbora, negoli s Ukrajincima, valja podsjetiti i na ono što bi moglo uslijediti nakon još jednih predsjedničkih izbora. Onih u SAD-u u studenome ove godine. Prije desetak dana Viktor Orban sastao se s Donaldom Trumpom na Floridi i otud donio vijesti koje su se i mogle očekivati, a koje je aktualni američki predsjednik Joe Biden iskoristio kako bi kritizirao svoga izbornog takmaca. I napose mađarskoga premijera nazvavši ga diktatorom.
Ne obazire se na to Orban, nego s neskrivenim zadovoljstvom svjedoči Trumpovo stajalište po komu ako se Europljani boje Rusa ili općenito žele imati visoku razinu sigurnosti, moraju to platiti.
„On neće dati ni peni za ukrajinsko-ruski rat i stoga će se rat završiti“, prenio je Mađar svoje impresije s Floride. A nije propustio napomenuti kako je vjerojatni povratnik u Bijelu kuću prvi američki predsjednik nakon dugo vremena koji nije započeo rat tijekom svoga mandata. Nakon čega treba napomenuti kako je za Bidena počelo nekoliko ratova, pa ih, eto, često vremešni Joe pobrka.
Kud svi zapadnjaci…
I kad smo već na Zapadu, kažimo i kako je o, sad već famoznoj, „bijeloj zastavi“ progovorio i Jens Stoltenberg – i on po funkciji: Naravno, ni glavni se tajnik NATO-a ne slaže s Papom te ga i on – kud svi zapadnjaci, tud i mali Jensen! – reinterpretira. Misli, naime, kako nije vrijeme za pregovore o predaji, jer će to biti tragedija za Ukrajince. Baš kao da se tragedija već nije dogodila i – traje dok on ovo priča. No jedan je pak drugi detalj iz njegova intervjua Reutersu zanimljiv. Drži, naime, kako je ono što se događa za pregovaračkim stolom neraskidivo povezano sa snagom na bojištu. Logika je to kojoj nema zamjerke. I to je bit i rečenoga, po nekima dvojbenog, intervjua. Papa, podsjetimo, kaže: „Nemojte se sramiti pregovora prije negoli se stvari pogoršaju.“ A stvari, koje su i inače loše, uistinu se (još) pogoršavaju – iz Ukrajine svakodnevno gledamo slike spaljene zemlje, „sto Vukovara“…
Tako da se, evo, umjesto ovoga izljeva „političke korektnosti“ kao reakcije na Franjino nazivanje stvari pravim imenom, više radujemo vijestima kako je Kina nedavno poslala emisara u Moskvu, Kijev i Bruxelles. A uz to, razlog za umjereni optimizam je i mirovni summit na komu bi na inicijativu Recepa Tayyipa Erdoğana na ljeto trebalo sudjelovati 160 zemalja. Istina, Rusija još nije potvrđena, ali sudeći po dobrim odnosima Ankare i Moskve pa i osobnom dvojice predsjednika, i Ruse u jakom sastavu treba očekivati na ovome skupu.
„Udaljena vjerska osoba“ pratiti će ga sigurno s pozornošću… Osim, dakako, ukoliko vijesti s bojišnice o kojima, vidjeli smo, pripovijeda Stoltenberg, ne ubrzaju pregovarački proces o komu je, inače, mjesecima govorio (gotovo) samo jedan čovjek. Onaj što stoluje na Trgu Sv. Petra.