Na svojoj sjednici održanoj (21. siječnja 2020. svi članovi Općinske organizacije HSS Drenje dali su neopozivu ostavku na sve stranačke dužnosti. Ujedno Željko Fabric koji je obavljao dužnost predsjednika OO HSS Drenje, Vanesa Pataki – tajnica i Anamarija Mikešić – potpredsjednica, nastavit će obnašati dužnosti članova Općinskog vijeća Drenje, dok zamrzavaju sve dužnosti unutar HSS-a dok je predsjednik Krešo Beljak i ostaju obični članovi najstarije stranke u Hrvata…

Priopćenje u cijelosti…

OO HSS-a Drenje OBŽ dala ostavku na sve dužnosti unutar HSS-a i traže ostavku Beljaka

Na svojoj sjednici održanoj  (21. siječnja 2020. svi članovi Općinske organizacije HSS Drenje dali su neopozivu ostavku na sve stranačke dužnosti. Ujedno Željko Fabric koji je obavljao dužnost predsjednika OO HSS Drenje, Vanesa Pataki  – tajnica i Anamarija Mikešić – potpredsjednica, nastavit će obnašati dužnosti članova Općinskog vijeća Drenje, dok zamrzavaju sve dužnosti unutar HSS-a dok je predsjednik Krešo Beljak i ostaju obični članovi najstarije stranke u Hrvata.

Uzrok takvoj odluci je sveukupna politika koju trenutno provodi HSS na čelu s Krešom Beljakom, a koja nanosi izravnu štetu članovima i simpatizerima HSS-a u općini Drenje i šire te ih onemogućava u radu.

Podsjećamo da je u zadnjih nekoliko godina, upornim i strpljivim radom te obnovom djelovanja HSS na području Drenja postigao ugled među stanovništvom ali i zavidne izborne rezultate, Međutim, politikom koju provodi predsjednik HSS-a Krešo Beljak, ugled se neprestance urušava, a naši članovi HSS-a jednostavno ne podržavaju takvu politiku i ne žele biti sudionici daljnjeg urušavanja stranke i pomagači u uništenju koje Beljak sa suradnicima provodi. Većina članova OO HSS-a Drenje traže da se ispišu iz članstva. Njegove izjave najoštrije osuđujemo i neprihvaćamo izvinjenje.

Ne podržavamo i ne želimo sudjelovati u povratku u najmračnije doba raznih političkih nacističkih i komunističkih diktatura u Hrvatskoj.

Beljak ubija demokraciju u HSS-u i na hrvatskoj političkoj pozornici, a učinio je sve da HSS nema veze sa selom i tradicionalnim vrijednostima iako je sav HSS-ov put prožet idejama konzervativnih političkih vrijednosti poput Boga, obitelji, hrvatstva ili sloge.

Sad već bivši predsjednik OO HSS-a Željko Fabric

Ne podržavamo i ne želimo sudjelovati u povratku u najmračnije doba raznih političkih nacističkih i komunističkih diktatura u Hrvatskoj.

M.M. / Braniteljski portal

The post (FOTO)Svi članovi HSS-a Drenje dali neopozivu ostavku i traže Beljakovu ostavku: Ne želimo sudjelovati u povratku u najmračnije doba raznih političkih nacističkih i komunističkih diktatura u Hrvatskoj… first appeared on Braniteljski portal.

Božidar Pankretić povukao se iz politike nakon parlamentarnih izbora 2011. godine kada je HSS doživio potop. Otad je posvećen privatnom, obiteljskom biznisu – uzgoju tovnih junica koje zajedno s bratom izvozi na Bliski istok. Iako se Pankretić više ne bavi politikom, za Večernji list komentirao današnji HSS, ali se i prisjetio vremena kada je bio aktivan u politici.

O HDZ-u

Koalicijski potencijal HDZ-a vrlo je mali i to je vrlo problematično za njih. Da bismo bili pošteni, moramo znati da je i prije Plenkovića bilo koalicija HDZ-a s HSS-om, koje, nažalost, prema HSS-u nisu bile korektne.

O Beljaku

Nažalost, puno je ljudi otišlo iz HSS-a. Nikad se ljude ne izbacuje iz stranke, osim kad je riječ o velikim sukobima. Danas je potrebna snaga za zajedništvo. Ako netko to sve radi samo zbog sebe, onda je žalosno da oni koji su ostali uz njega to ne vide.

Beljak bi od Stjepana Radića napravio Tita …Zalijevili smo ljevije od Kardelja (smijeh). Na terenu smo bili jači od HDZ-a, često su lokalno bile koalicije HSS-a i HDZ-a. Zlatko Tomčić, koji je odlično vodio HSS i bio najbolji predsjednik stranke, isto je imao eskapada, recimo s ekvidistancom. Kad god smo se htjeli jasno odrediti, onda smo zaribali. Naši ljudi bi u jednom selu bili kroz nišan s HDZ-om, u drugom braća kao sijamski blizanci. Pa pusti ih onda,prenosi narod.hr.

O Marijani Petir

Marijana Petir ima biračko tijelo koje je gradila godinama. Ja se s njom nisam slagao u mnogim stvarima, ponajviše oko vođenja stranke. Ja sam bio pragmatičniji, možeš živjeti u oblacima idealizma, ali onda uništavaš stranku. No to nije značilo da ju je trebalo izbaciti iz stranke. Bilo je postupaka protiv nje gdje je ona morala prihvatiti stranačku hijerarhiju. HSS ima veliku bazu, baš neki dan smo bili na proslavi Dana grada i od sedam-osam načelnika sve su bili bivši HSS-ovci, a danas mahom nezavisni. Infrastruktura HSS-a se potpuno osipa i to je znak za uzbunu.

T.H.

The post Evo kako bivši HSS-ov ministar Pankretić komentira Beljaka: ‘Od Radića bi napravio Tita, odveo je HSS ljevije i od Kardelja’ first appeared on Braniteljski portal.

Ljevičarska potpora slobodi medija imala bi smisla kad bi se radilo o moralnim ljudima, osjetljivim na slobodu medija, prokomentirao je dr. sc. Igor Peternel, potpredsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, u osvrtu na prosvjed “Novinarstvo ne damo”, odnosno bojkot HRT-a…

The post Peternel: ‘Kad SDP, GLAS, GONG i HND počnu spominjati slobodu medija to je kao da Daruvarac traži dosljednu primjenu Istanbulske konvencije’ first appeared on Braniteljski portal.

Na sjednici Glavnog odbora HSS-a, koja se u petak navečer održala u Zagrebu, dio članova zatražio je da se sazove Izborna skupština na kojoj bi se izabralo novo vodstvo stranke, potvrdila je za N1 Ana Marija Petin. U HSS-u pak tvrde da na Glavnom odboru nije bilo riječi o ostavci Beljaka. Saborska zastupnica HSS-a Ana Marija Petin, koja je napustila sjednicu Glavnog odbora, kazala je za N1 da dio članova HSS-a zamjera predsjedniku Kreši Beljaku da slabo kontaktira i ne sluša članstvo na terenu: “Članstvo i temeljne organizacije su one koje drže HSS i one moraju reći svoije mišljenje.”…

-(VIDEO) Šef HSS-a Krešo Beljak na prijemu SNV-a: “Duboko vjerujem u bratstvo i jedinstvo srpskog i hrvatskog naroda!”…

“Krešo Beljak je bio razočaran i ljut na naše stavove koje smo iznijeli, ali to nas nije spriječilo. Mi smo kao regija Slavonija, s nama je i predsjednik regionalne organizacije Slavonija, još prije par mjeseci upozoravali upravo na takav odnos predsjednika prema članovima i prema organizacijama na terenu i danas smo izrekli svoje mišljenje pred cijelim Glavnim odborom”, kazala je Petin, prenosi N1.VIDEO-OVDJE

Potvrdila je da dio članstva nije zadovoljan činjenicom da je HSS pristupio Amsterdamskoj koaliciji: “S obzirom da sam ja osoba koja voli slušati članove i koja je jako puno na terenu, slušam što oni govore, a oni nisu zadovoljni sa smjerom koji HSS danas ide.”

Na pitanje bi li se stranka opet trebala približiti HDZ-u, odgovara: “Nemojte nas svrstavati niti lijevo niti desno, mi smo stranka centra i mora biti jak politički akter u Hrvatskoj.”

“Smatramo da nije dobar način na koji Beljak vodi HSS, to je nekomuniciranje sa svojim članstvom i vođenje iz centra ovdje u Zagrebu”, kazala je.

“Mi smo zatražili da predsjednik podnese odgovornost, da predsjednik više bude komunikativan sa svojim organizacijama. Smatramo da treba sazvati Izboru skupštinu i na taj način riješiti ovaj dio nezadovoljnog članstva”, kazala je Petin i dodala:

“Tražimo da se Glavni odbor s tim usuglasi, da se provede nova Izborna skupština, izabere novo vodstvo koje će slušati ono što članovi i simpatizeri na terenu govore.”

Petin je još jednom odbacila nagađanja da namjerava prijeći u saborski Klub Milana Bandića.

“Definitivno tvrdim da ja neću otići sad niti ikad, ja ću ostati članica HSS”, poručila je.

Komentirala je i susret s predsjednikom Sabora Gordanom Jandrokovićem.

“Našem predsjedniku smeta da popijmeo kavu s bilo kim, a da se njemu ne javimo. Nije ništa neobično ako popijem kavu s predsjednikom Sabora. Nitko mi ništa nije nudio. Ovakva pitanja mi više ne trebate postavljati”, kazala je Petin za N1…VIDEO-OVDJE

A.G.

The post (VIDEO) Pobuna u HSS-u:Traži se Beljakova ostavka i nova izborna skupština!…Smatramo da nije dobar način na koji Beljak vodi HSS… first appeared on Braniteljski portal.

Stjepan Radić umro je 8. kolovoza 1928. godine od posljedica teškog ranjavanja u beogradskoj skupštini, gdje ga je u atentatu teško ranio srpski radikal i četnik Puniša Račić.

Međutim, ove se godine kao nikad do sad, nitko u Hrvataskoj “nije sjetio” obilježiti obljetnicu smrti ovog hrvatskog velikana, što zasigurno nije slučajnost.

Naime, politički procesi na globalnoj razini tektonski se pomiču i drmaju sve države svijeta. Prevladali su samo i jedino interesi! Politike se mijenjaju iz dana u dan, prilagođavajući se trenutku ili želji manje skupine jakih svjetskih sila, a Hrvatska, nepoštivajući svoje izvorne kulturne, baštinske i domovinske ljudske vrijednosti i potencijale svog naroda, zahvaljujući nekolicini pohlepnih ,narcisoidnih i vani dobro obučenih pojedinaca “kojima je za cilj srozati Hrvatsku”, pokušava pošto poto biti dio tog globalnog procesa, ponašajući se kao neiskusni mali od kužine, pod budnim okom glavnih kuhara,

Što bi sad takvima (“današnjim modernim političarima”) trebalo prisjećanje na Stjepana Radića, Kanjčevića i svih drugih koji su još davno svojim autoritetima branili Hrvatsku od tuđinca i štitili svoj hrvatski narod? Što bi sad tim i takvim hrvatskim političarima trebala pametna i Hrvatska narodna razmišljanja o zaštiti svoje zemlje i naroda, kad oni misle da su “bolji od svih i da su nenadmašni u svemu”.

Sve je pod kontrolom i upravlja se daljinskim…

Čak je i prisjećanje na prvog Hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana postala formalnost i farsa za ove današnje (“moderne”) hrvatske političare, koji se poigravaju s njegovim imenom i prisjete ga se s vremena na vrijeme, po potrebi, noseći njegovu bistu pod rukom. Što bi tim današnjim(“modernim”) političarima trebao netko tko je bio svoj i imao svoje stavove kojima je štitio svoj hrvatski narod, kad je lakše ništa ne misliti i samo primati instrukcije od tuđinskih gazda, koji i tako vode politiku Hrvatske, imajući pod kontrolom svaki mig hrvatskog naroda, a ne daj Bože nekih većih gibanja i želje za potpunom samostalnošću, tek bi se tada hrvatski narod uvjerio u svu “nježnost” gašenja željene samostalnosti i potpune slobode…

A srbi?

Srbi su obilježili svog idejnog vođu koji je jasno svima  davno dao do znanja kako se srbi trebaju ponašati u životu i politici…LAŽ…

Za razliku od hrvatske političke elite, srbi su se prije nekoliko dana i te kako poklonili svom “ocu domovine” Dobrici Ćosiću”, koji je srbima u gene usadio LAŽ, kojoj hrvatski novokomponirani političari još uvijek vjeruju.

No vratimo se S. Radiću…

Poslije privatno položene gimnazijske mature u Karlovcu, 1891. upisao se na Pravni fakultet u Zagrebu s kojega je isključen 1893. i zatvoren zbog političkog istupa protiv bana Khuen-Héderváryja. Godine 1895. ponovno je zatvoren zbog javnog spaljivanja mađarske zastave. Potom studira u Pragu i Pešti, ali je isključen s obaju sveučilišta te mu je zabranjeno daljnje studiranje na sveučilištima u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Nakon boravka u Rusiji 1899. završava Višu političku školu u Parizu. Godine 1904. s bratom Antunom utemeljuje Hrvatsku pučku seljačku stranku.

Na sjednici Narodnog vijeća Države SHS suprotstavio se hegemonističkom ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom. U prosincu 1918. bojkotirao je rad Privremenoga narodnog predstavništva u Beogradu tražeći samoopredjeljenje hrvatskoga naroda, zbog čega je uhićen. U prosincu 1920. na skupštini u Zagrebu HPSS je promijenio ime u Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS). U svibnju 1921. izabran je za predsjednika Hrvatskoga bloka koji su činili HRSS, Hrvatska zajednica, Hrvatska stranka prava i Hrvatska republikanska stranka, a čiji je cilj bila politička borba protiv unitarističko-centralističke politike Karađorđevića i osporavanje prava Ustavotvornoj skupštini da donosi ustav za Hrvatsku.

U srpnju 1923. otišao je u London, a zatim u Beč i Moskvu, gdje je HRSS uključio u Međunarodni seljački savez (Seljačka internacionala). Vratio se u kolovozu 1924., a u veljači 1925. uhićen je u zgradi Seljačkog doma. Nakon što je 25. ožujka 1925. Pavle Radić pročitao, u ime HRSS-a, izjavu kojom se priznaje dinastija Karađorđevića i Vidovdanski ustav, pušten je iz zatvora. Tada i HRSS mijenja ime u Hrvatska seljačka stranka (HSS). Iste godine sastavljena je Pašić-Radićeva vlada “narodnog sporazuma” u kojoj je Stjepan Radić od studenoga 1925. bio ministar prosvjete.

U veljači 1927. HSS je napustio koaliciju s radikalima te prešao u opoziciju prihvaćajući suradnju s Pribićevićevom Samostalnom demokratskom strankom (SDS), čime je u studenome 1927. osnovana Seljačko-demokratska koalicija (SDK) kao opozicija prema beogradskom režimu. Ubrzo su radikalski zastupnici u Narodnoj skupštini počeli prijetiti ubojstvima HSS-ovim zastupnicima što je kulminiralo 20. lipnja 1928. kada je u beogradskoj skupštini zastupnik i član organizacije Bela ruka, radikal i ČETNIK Puniša Račić ubio zastupnike HSS-a Đuru Basaričeka i Pavla Radića, a ranio Ivana Pernara, Ivana Granđu i Stjepana Radića.  Takav drastičan politički atentat pokazao je dubinu podjela u deset godina staroj Jugoslaviji, u kojoj su Hrvati složno odbili postati pleme u projektu zajedničke jugoslavenske nacije (Makedoncima, Crnogorcima i drugima nije bio ostavljen čak niti status plemena). 

Odmah po pristizanju vijesti o atentatu na hrvatske zastupnike, u Zagrebu je došlo do spontanih demonstracija na kojima je postavljen zahtjev za uspostavom republike. Posljednji politički čin Stjepana Radića bio je 27. srpnja, kojim je zahtijevao raspuštanje Narodne skupštine, nove izbore i reviziju Vidovdanskog ustava. Umro je od posljedica rana zadobivenih u atentatu. Objavio je više knjiga, dnevničkih zapisa i članaka političke, gospodarske, književne i povijesne problematike. Umro je 8. kolovoza 1928. u Zagrebu od posljedica ranjavanja. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj, a sahrani su nazočile tisuće ljudi.

Za života je postao jednom od najuglednijih i najpopularnijih osoba hrvatske političke scene u prva tri desetljeća XX. stoljeća, čemu su uvelike pridonijele njegova komunikativnost i govornička vještina, dosljedno zastupanje hrvatskih nacionalnih interesa te napredne, nerijetko idealističke zamisli. Zbog privrženosti hrvatskom seljaštvu, iz redova kojega je i sam potekao, nailazio je na gotovo jednodušnu potporu naroda u svim hrvatskim krajevima. U borbi za svoje ciljeve suočavao se s političkim progonima, pritiscima i zatvorskim kaznama. Upravo zbog beskompromisna stajališta u provođenju demokratskih i republikanskih zamisli, život mu je okončan nasilnim putem u doba kada je širenje totalitarističkih ideja zahvatilo velik dio Europe, kao i Kraljevinu Jugoslaviju.

Ono što hrvatski nesposobni političari u zadnje vrijeme prečetsto spominju kao iseljavanja Hrvata (egzodus!)-, na te iste probleme hrvatskih ljudi i Hrvatske domovine je još 1913 godine je opominjao Stjepan Radić!

Vođa i učitelj hrvatskog naroda Stjepan Radić 1913. godine napisao je knjižicu ‘Javna politička poruka probuđenoj seljačkoj braći, a naročito u Americi i po cijeloj tuđini’, u kojoj je rekao slijedeće:

‘Čitavu našu domovinu, napose sve naše narodne ljude već dugo vremena zanima pitanje je li toliko iseljavanje iz naše domovine za naš narod od koristi ili od štete… Gubitak naših ljudi, koji se iz Amerike ne vraćaju, i zdravlje i radna snaga, koju mnogi ondje izgube, ne daje se nadoknaditi onim dobitkom što ga ondje pojedinac stekne, jer kroz to naša narodna snaga u domovini postaje sve slabija i sve više se daje prilika strancima da u našu domovinu uđu i naša zemljišta zauzmu i time sve više ugrožavaju opsatank naših ljudi, koji pomalo postaju tuđinci u vlastitoj domovini. Iz svega toga slijedi da je iseljeništvo usprkos koristi koju donosi pojedincima, po naš narodni i gospodarski život jedno zlo, od kojega treba naš narod na svaki način odvratiti i koliko je moguće u domovini stvoriti prilike da iseljavanje postane suvišno’.

U toj istoj knjižici Stjepan Radić je napisao pjesmu koju je namijenio Hrvatima u Americi pod imenom ‘Molba svoj seljačkoj braći u Americi’. Na kraju te pjesme Radić na kraju Hrvatima u Americi upućuje slijedeću molbu:

‘Treća molba: Da se ko Hrvati ne date u svietu zakopati, nego da se povratite k domu i k ognjištu svomu rođenomu’.

Radićevo političko djelovanje i okolnosti njegove smrti ostavili su duboki trag u hrvatskoj političkoj kulturi.

M.M.Viributs Unitis

The post STJEPAN RADIĆ OPOMINJE 1913. godine: Sve više se daje prilika strancima da u našu domovinu uđu i naša zemljišta zauzmu i time sve više ugrožavaju opsatank naših ljudi, koji pomalo postaju tuđinci u vlastitoj domovini! first appeared on Braniteljski portal.