NIJE ISTRA  IDS-OVA DOTA (MIRAZ)

IDS već skoro 28 godina obnaša vlast u većini općina i gradova u Istri. Toliko su se osilili da se ponašaju bahato kao da je Istra njihovo privatno vlasništvo!  Umislili IDS-ovci da im nitko ništa ne može, što se i pokazalo sve ove godine kao stvarnost, za sve njihove malverzacije policija i DORH još nisu pokucali na vrata. Međutim kada neće reagirati institucije reagiraju građani. I konačno da građani obrane svoj grad od pohlepe i nesposobnosti IDS-ove garniture, koja je toliko godina na vlasti.

Čemu služi skrivanje i onemogućavanje istinske javne rasprave?

Kada već radnici Uljanika nisu uspjeli obraniti brodogradilište od pohlepne, destruktivne i nesposobne lokalne i državne vlasti, barem da građani sačuvaju slobodnu morsku obalu.

GRAD PULA DAJE U KONCESIJU PULSKE PLAŽE

Nacrt prijedloga Odluka o donošenju Srednjoročnog (trogodišnjeg) Plana davanja koncesije za razdoblje 2019.-2021. godine

http://www.pula.hr/hr/eusluge/ekonzultacije/ekonzultacije-u-tijeku/17/nacrt-prijedloga-odluka-o-donosenju-srednjorocnog-trogodisnjeg-plana-davanja-koncesije-za-razdoblje-2019-2021-godine/

Nacrt prirjedloga Odluke o donošenju plana davanja koncesije za 2019. godinu

http://www.pula.hr/hr/eusluge/ekonzultacije/ekonzultacije-u-tijeku/16/nacrt-prijedloga-odluke-o-donosenju-plana-davanja-koncesije-za-2019-godinu/

Oba nacrta stavljena su na e-konzultacije od 11. prosinca 2018. godine do 11. siječnja 2019. godine, ali za građane koji ne koriste internet nije orgamizirana niti jedna raprava , ni tribina!čemu služi skrivanje i onemogućavanje istinske javne rasprave?

Zato su udruge Zelena Istra i Volim Pulu organizirale  javnu raspravu u Galeriji Cvajner 4.siječnja 2019 godine, na koju se odazvalo preko 300 ljudi. Svi nisu ni stali unutra, pa su izvana pratili raspravu. Bio je pozvan i gradonačelnik Boris Miletić, ali se nije pojavio, već je umjesto njega došao nenajavljeno dogradonačelnik Robert Cvek;

https://www.facebook.com/pg/UdrugaZelenaIstra/posts/

“Dogradonačelnik je tijekom rasprave pokazao da nije dorastao zadatku komunikacije s građanima, pa ih je izvrijeđao, opisujući neka upućena pitanja kao besmislena i optužujući inicijativu građana “da ju netko plaća” za angažman protiv koncesioniranja pulskih plaža. Takve su izjave nedopustive i niti jedan političar ih ne bi koristio kao argument – osim, očito, onih koji nemaju pravih argumenata kojima bi branili odluke o “privatizaciji” pulskih plaža. Zbog tih, ali i drugih izjava kažnjen je općim i glasnim negodovanjem i žviždanjem.”

Dogradonačelnik je valjda poučen osobnim  iskustvom, optužio inicijativu građana ” da ih netko plaća” Po tim njegovim riječima da se zaljučiti  da predlagatelje iz gradske uprave ipak ” netko plaća ” da bi se koncesije provele bez organizirane široke javne rasprave i bez studije opravdanosti očito na brzinu da bi se nekome pogodovalo!

ZAKON O POMORSKOM DOBRU I MORSKIM LUKAMA

Članak 7.

Za posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra može se u Zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija.

Za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru koja ne isključuje niti ograničuje opću upotrebu pomorskog dobra, pravnim i fizičkim osobama daje se koncesijsko odobrenje.

Pomorsko dobro može se dati na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje u skladu s propisima o zaštiti okoliša i prirode.

Koncesija na pomorskom dobru može se dati nakon što je utvrđena granica pomorskog dobra i provedena u zemljišnim knjigama.

Članak 9.

Davanjem pomorskog dobra na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje osobama iz članka 7. stavka 1. i 2. ovoga Zakona mogu se druge osobe djelomično ili potpuno isključiti od upotrebe ili korištenja.

Isključenje predviđeno stavkom 1. ovoga članka ne primjenjuje se u slučaju više sile ili nevolje na moru, dok one traju.

Članak 13.

Ugovoreni iznos naknade za koncesiju uplaćuje se:

• – jedna trećina u korist državnog proračuna,
• – druga trećina u korist proračuna županije,
• – treća trećina u korist proračuna grada ili općine.

Sredstva iz članka 12. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona prihod su proračuna županije, a sredstva iz stavka 1. točke 3. prihod državnog proračuna.

Naknada od koncesijskog odobrenja prihod je proračuna gradova/općina.

1. Način uplaćivanja naknade za koncesiju prema stavku 1. ovoga članka propisuje ministar uz suglasnost ministra financija.
2. Propis o načinu uplaćivanja i visini naknade za upotrebu pomorskog dobra iz članka 12. točka 2. ovoga Zakona donosi ministar.

Članak 15.

Evidencija o pomorskom dobru vodi se u zemljišnim knjigama pri općinskim sudovima.

Ministarstvo je dužno dostavljati Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske rješenje o određivanju granice pomorskog dobra radi upisa u zemljišne knjige.

U katastar se unose podaci o granici pomorskog dobra, česticama pomorskog dobra i objektima na njima.

Postupak evidentiranja i obilježavanja pomorskog dobra propisuje ministar.

Članak 17.

Koncesija za gospodarsko korištenje pomorskog dobra daje se na temelju provedenoga javnog prikupljanja ponuda.

Koncesija za posebnu upotrebu pomorskog dobra daje se na zahtjev.

Za dobivanje koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra iz stavka 1. ovoga članka pravna i fizička osoba mora ispunjavati sljedeće uvjete:

•  da je registrirana za obavljanje gospodarske djelatnosti za koju traži koncesiju,
• da raspolaže odgovarajućim tehničkim, stručnim i organizacijskim sposobnostima za ostvarenje koncesije,
•  da ima jamstvo za ostvarenje plana i programa za ostvarenje koncesije,
• da su do sada podmirene sve obveze iz ranijih koncesija,
• da do sada nije oduzimana koncesija iz članka 30. ovoga Zakona.

Ispunjavanje uvjeta iz točke 2. i 3. ovoga članka dokazuje se studijom o gospodarskoj opravdanosti, koja sadrži visinu ulaganja i način amortizacije.

Članak 18.

Odluku o javnom prikupljanju ponuda donosi davatelj koncesije.

Odluka o javnom prikupljanju ponuda sadrži:

•  vrstu i opseg gospodarskog korištenja pomorskog dobra za koje se daje koncesija,
•  podatke što treba sadržavati studija o gospodarskoj oprav­danosti gospodarskog korištenja pomorskog dobra koje se daje u koncesiju,
•  početni iznos naknade za koncesiju,
•  rok na koji se daje koncesija,
•  rok trajanja javnog prikupljanja ponuda,
•  podatke o javnom otvaranju ponuda,
•  druge potrebne podatke kojima se dokazuje ispunjavanje uvjeta za dobivanje koncesije.
• izvod iz Detaljnog plana uređenja prostora ili lokacijska dozvola.

Uz ponudu za dobivanje koncesije podnositelj prilaže:

•  prijedlog o vrsti i opsegu gospodarskog korištenja pomorskog dobra,
•  dokaze o ispunjavanju uvjeta za dobivanje koncesije iz članka 17. stavka 3. ovoga Zakona,
•  idejno rješenje prema detaljnom planu i studiji gospodarske opravdanosti.

Članak 19.

Posebna upotreba pomorskog dobra smatra se:

1. gradnja na pomorskom dobru građevina za potrebe vjerskih zajednica, za obavljanje djelatnosti na području kulture, socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja, znanosti, informiranja, športa, zdravstva, humanitarnih djelatnosti i druge djelatnosti koja se ne obavlja radi stjecanja dobiti,

2. gradnja na pomorskom dobru građevina i drugih objekata infrastrukture (ceste, pruge, vodovodna, kanalizacijska, energet­ska, telefonska mreža i sl.), građevine i drugi objekti za potrebe obrane, unutarnjih poslova, regulaciju rijeka i drugih sličnih infrastrukturnih objekata.

Odluku o koncesiji za posebnu upotrebu u smislu stavka 1. ovoga članka za objekte državnog značaja donosi Vlada Republike Hrvatske, a odluka o koncesiji za posebnu upotrebu u smislu stavka 1. ovoga članka za objekte županijskog značaja donosi županijsko poglavarstvo, a za objekte lokalnog značaja odluku donosi općinsko ili gradsko vijeće.

U nacionalnom parku i posebnom rezervatu koncesiju za gospodarsko korištenje pomorskog dobra može dati samo Vlada Republike Hrvatske, a u ostalim zaštićenim dijelovima prirode koncesiju daje nadležno tijelo iz članka 20. ovoga Zakona, uz prethodnu suglasnost ministarstva za poslove zaštite prirode.

Pravnoj osobi koja upravlja nacionalnim parkom, strogim ili posebnim rezervatom, može se odlukom Vlade Republike Hrvat­ske dati posebna upotreba pomorskog dobra.

Koncesija za posebnu upotrebu fizičkim osobama u svrhu gradnje rive do najviše 12 metara četvornih pristupne površine za privez brodica, a kojom se ne ograničava opća upotreba i ne služi za obavljanje gospodarske djelatnosti, dodjeljuje općinsko/grad­sko vijeće uz suglasnost nadležne lučke kapetanije.

Članak 20.

Koncesija se daje na rok od 5 do 99 godina.

Koncesiju za gospodarsko korištenje pomorskog dobra, te za korištenje ili gradnju građevina od važnosti za županiju daje županijsko poglavarstvo na rok do najviše 20 godina, a prethodni postupak provodi nadležno upravno tijelo u županiji.

Koncesiju za gospodarsko korištenje pomorskog dobra, koja obuhvaća gradnju građevina od važnosti za Republiku Hrvatsku daje Vlada Republike Hrvatske na rok do 50 godina, a prethodni postupak provodi Ministarstvo.

Koncesiju koja obuhvaća gradnju novih građevina od važnosti za Republiku Hrvatsku, koja zahtijeva velika ulaganja, te se ukupni gospodarski učinci ne mogu ostvariti u roku od 50 godina, Vlada Republike Hrvatske daje na rok od preko 50 godina uz suglasnost Hrvatskoga sabora.

Građevine od važnosti za Republiku Hrvatsku određene su propisima iz područja prostornog uređenja, a građevine od važnosti za županiju smatraju se sve ostale građevine.

Prilikom određivanja roka za koncesiju uzima se u obzir namjena, opseg i visina potrebnih ulaganja, te ukupni gospodarski učinci koji se postižu koncesijom.

Prema čl. 20., procjena vrijednosti koncesije izračunava se na temelju podataka iz studije opravdanosti davanja koncesije, odnosno analize davanja koncesije.

Prema čl. 24.  odluka o koncesiji sadrži područje pomorskog dobra koje se daje na upotrebu ili gospodarsko korištenje; način, uvjete i vrijeme upotrebe ili gospodarskog korištenja pomorskog dobra, stupanj isključenosti opće upotrebe, naknadu koja se plaća za koncesiju, ovlaštenja davatelja koncesije, popis objekata podgradnje i nadgradnje koji se nalaze na pomorskom dobru i daju se u koncesiju, prava i obveze ovlaštenika koncesije uključujući i obvezu održavanja i zaštite pomorskog dobra, te zaštite prirode ako se pomorsko dobro nalazi na zaštićenom dijelu prirode.

Znači da su gradske vlasti učinile  mnogo propusta ;

• Nije  poznat razlog  zašto se ide u koncesiju i koji je to javni interes?

Čl.17  -propisano je da rok na koji se koncesija daje ne smije ograničavati tržišno natjecanje više nego što je to nužno kako bi se osigurala amortizacija stvarne
vrijednosti ulaganja koncesionara i razuman povrat uloženog kapitala, istodobno uzimajući u obzir troškove i rizike koje koncesionar preuzima za vrijeme trajanja koncesije.

• Nema studije o gospodarskoj opravdanosti
• Nije napravljena studija opravdanosti davanja koncesije

čl. 18. Studijom opravdanosti davanja koncesije moraju se uzeti u obzir javni interes, utjecaj na okoliš, zaštita prirode i kulturnih dobara, financijski učinci koncesije na proračun jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, te usklađenost s gospodarskim razvojnim planovima i planovima davanja koncesija iz članka 78. istog Zakona.

Prema čl. 19. istog zakona, studija opravdanosti davanja koncesije mora sadržavati operativni sažetak, opći dio, tehničke, financijske, ekonomske i pravne analize, a po potrebi i elaborat zaštite okoliša. Studija, između stalog, mora sadržavati analizu
troškova i koristi koncesije u odnosu na proračun davatelja koncesije.

• Ne zna se tko bi bio isključen iz korištenja

Po  čl. 9. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama utvrđeno da se davanjem pomorskog dobra na gospodarsko korištenje mogu druge osobe djelomično ili potpuno isključiti od upotrebe ili korištenja, potrebno je  dostaviti informaciju o planiranom
stupnju isključenosti javnosti iz korištenja područja koje se planira dati u koncesiju.

• Metoda izračuna koncesije, kako se došlo do navedenih iznosa 450 tisuća kuna po jednoj , a 280 tisuća po drugoj

Zadarski sociolog s pulskom adresom Krešimir Krolo govori o poraznom iskustvu s koncesijom na zadarsku gradsku plažu.

Krešimir Krolo: Kad god se u Hrvatskoj išlo u koncesiju gradskih plaža, bilo kompletnim oduzimanjem ili naplatom ležaljki, jako brzo je došlo do nekontrolirane ekspanzije ili ogradama ili razvlačenjem ležaljki po plažama. I u Zadru se govorilo da se plaža pod koncesijom neće zatvarati. Ubrzo zatim došla je rampa. Koncesionar se pravdao podizanjem kvalitete i usluge. Građani sada moraju plaćati ono što im je zagarantirano zakonom i ustavom ove države.

Dražen Majić: Svi smo mi prilično intimno vezani za te plaže i mogućnost da netko bez našeg znanja o tome odlučuje za mene je prilično šokantna.

The post NIJE ISTRA IDS-OVA DOTA (MIRAZ)!Građani Pule konačno brane svoj grad od IDS-ove samovolje… javno dobro je naše, ne damo ga! first appeared on Braniteljski portal.

Poduzetnik i tajkunčina Danko Končar u ekskluzivnom intervjuu HTV-u u emisiji Nedjeljom u dva govori o Uljaniku. Također, govori i o poslu s nekretninama u Puli i Istri, poslovima u Rusiji i Finskoj te o tome je li najbogatiji Hrvat na svijetu.

Danko Končar smatra da Uljanik ima svoju šansu. “Put je prilično trnovit, ali održivost brodogradnje u Puli je moguća”, kazao je. Smatra da će i ako Uljanik bankrotira, ondje opet biti Uljanik, tj. brodogradnja, kao i u slučaju Kraljevice. Za njega stečaj Uljanika nije izgledan. “Sve je moguće, ali postoje i sve se više okupljaju snage koje se bore da do toga ne dođe”, rekao je. Tomu u prilog kazao je kako je država već dva puta pomogla isplatiti plaće, a rečeno je da će pomoći i oko treće. “Vlada je bitan sudionik u procesu i u dubiozi je od preko 600 milijuna eura – i u interesu joj je da se smanji opterećenje na porezne obveznike”, tvrdi Končar, za kojega je motiv ulaska u ovaj posao – dokazati da Uljanik može opstati.

-STARI PLAN IVANA JAKOVČIĆA IPAK SE OSTVARUJE, ULJANIK ARSENAL NESTAJE!…

Končar smatra da je Uljanik dio ‘veće priče’ i da se održivost brodogradnje može postići samo specijalizacijom i racionalizacijom prozvodnog procesa i smanjenjem troškova proizvodnje. “Država mora fundamentalno riješiti pitanje financiranja brodogradnje – po principu drugih država u Europi. Postoje neki mehanizmi unutar HBOR-a, ali to mora biti institucionalno”, kazao je.

“Ivan Jakovčić je moj dobar prijatelj. U početku je imao neke ideje o preseljenju Uljanika, ali nikad nije bio na mojim sastancima s Upravom Uljanika”, tvrdi Končar. Smatra da nije ništa čudno to što je Jakovčića uključio u Afarak grupu. S plaćom od 3.500 eura nadgledao je rad Uprave grupe.

ŠTO JE SVE REKAO KONČAR-POGLEDAJTE VIDEO

G.S.

The post (VIDEO) TAJKUN Danko Končar uo Uljaniku: ‘Jakovčić je moj dobar prijatelj, s plaćom od 3500 eura nadgledao je rad Uprave grupe’ first appeared on Braniteljski portal.

Slučaj Ivana Jakovčića, koji je godišnje primao između 60 i 70 tisuća eura u raznim “naknadama” od tvrtke Danka Končara Afarak, aktualizirao je pitanje korupcije i lobiranja u Europskom parlamentu. Ivan Jakovčić nikad nije skrivao svoj angažman u Končarovoj tvrtki, posve otvoreno je u intervjuima govorio o tome, primjerice 2015., no uvijek je tvrdio da su takvi angažmani uobičajeni za eurozastupnike i da je to “posao za ljude s iskustvom…

Dodatni izvori prihoda – legalni ili ne?

Ne može se reći da je lagao. Bar ne sve. Istina, velik broj eurozastupnika ima dodatne poslove na kojima zarađuje, samo pitanje je jesu li oni lobističke prirode ili ne i je li to i koliko legalno.

Jakovčić, iako je bio relativno iskren oko Afaraka, nikad nije priznao da je njegov angažman u NO Afaraka – koji se poklopio s njegovim izborom za eurozastupnika – bio povezan s lobiranjem, iako je to bilo posve očito – ne samo iz toga kad je angažiran u Nadzorni odbor, kao “osoba od povjerenja” vlasnika (Končara) nego i iz toga što on ni o metalurgiji ne zna ništa: Doduše, ovo drugo bi se moglo anulirati time što to za takav posao nije niti bitno, a Jakovčić je ipak diplomirao vanjsku trgovinu i bavio se biznisom relativno uspješno prije nego li je shvatio da su mogućnosti bogaćenja u politici puno veće, iako su plaće nominalno puno manje.

Končar razotkrio Jakovčića

No problem je što je sam Danko Končar nedavno u intervjuu otkrio da je upravo lobiranje bilo pravi posao Ivana Jakovčića. Afarak je velika tvrtka koja posluje po cijeloj Europi, a Končar je očito interese svoje tvrtke htio progurati kroz europsku legislativu. Problem je što to baš nije legalno: Zastupnicima EP nije zabranjeno zaraditi poneki euro sa strane pod uvjetom da jasno deklariraju koliko zarađuju, od koga, i za koji točno posao. Takve izjave o dodatnim prihodima moraju biti jasno istaknute na službenim stanicama Europskog parlamenta uz ime svakog zastupnika.

Jakovčić je tamo naveo da prima novac od Afaraka – ali osjetno manji iznos nego što je stvarno primao, prekršivši time Kodeks (za čije kršenje doduše ne postoje jasne sankcije, pa su bespredmetna). Naime on je naveo da je kao član NO-a Afraka od svibnja 2015. do rujna lani mjesečno primao do 1000 eura, a od rujna 2017. između 1000 i 5000 eura, a financijska izvješća Afaraka jasno kažu da je i 2016. i 2017. primao u prosjeku više od 5.000 eura mjesečno (68, odnosno 63 tisuće eura godišnje).

No poslovi lobiranja su im izričito zabranjeni – iako samo lobiranje nije zabranjeno i regulirano je posebnim zakonima, odnosno člankom 11 Ugovora o Europskoj uniji. Dakle, Lisabonski ugovor to regulira, no lobisti naravno ne smiju ujedno biti i parlamentarci, što je zakonom zabranjeno 2011. nakon što se novinar Sunday Timesa predstavio kao lobist jedne tvrtke te europarlamentarcima nudio novac u zamjenu za predlaganje amandmana, na što su pristala tri zastupnika među kojima, za divno čudo, nije bio niti jedan Hrvat. A ono što je Jakovčić radio nije ništa drugo nego to – primao je novac da bi lobirao za interese jedne privatne tvrtke u europarlamentu.

Na rubu zakona

Je li Jakovčić prekršio zakone, odnosno regulativu EU parlamenta nije posve jasno – formalno, on nije radio za lobističku tvrtku koja legalno lobira u parlamentu, odnosno primao novac od njih, što bi bilo protivno propisima. No primao je novac da bi lobirao, iako je formalno novac primao kao član NO jedne privatne tvrtke, što je pak dozvoljeno regulativom. Reklo bi se, de facto jest, de iure možda i ne.

No takvo poslovanje uz izigravanje zakona nije novost za Končara, on je upravo zato jer je preko članova obitelji i povezanih osoba kontrolirao preko 70% Afaraka osuđen platiti nekoliko desetaka milijuna eura kazne u Finskoj – a tamošnjem regulatornom tijelu, burzi, je prijavio da je vlasnik samo 27%. No kad prijeđete određen udio u vlasništvu, morate ostalim dioničarima dati ponudu za preuzimanje njihovih dionica – tzv “neprijateljsko preuzimanje” – koja je obično veća za dvadesetak posto od tržišne cijene, i to je ta razlika od četrdesetak milijuna eura koju je Končar morao platiti,donosi narod.hr.

Transparency international razotkriva eurozastupnike

A da se kod lobiranja i inače radi o rubnom području zakona i morala potvrđuju podaci Transparency internationala, koje je danas prenio Jutarnji list. Ta organizacija je pronašla da su eurozastupnici u posljednje četiri godine najmanje 24 puta prekršili Kodeks kojim je među ostalim zabranjeno lobiranje, ali nitko nije kažnjen – što znači da će prijava Živog Zida europskom uredu za borbu protiv korupcije (OLAF) podnesena protiv Jakovčića vjerojatno završiti u smeću ili ladici. Po njima, gotovo polovica europarlamentaraca ima neku zaradu “sa strane”, koja nije nužno nelegalna, ali može kao i u slučaju Jakovčića biti prikriveno lobiranje, odnosno sukob interesa.

No ono što je legalno je također zanimljivo – a to je samo lobiranje. Po uzoru na SAD, u EU je dozvoljeno da predstavnici korporacija i drugih interesnih skupina – recimo onih za ljudska prava i raznih NGO-a – lobiraju u europarlamentu i pokušavaju pridobiti europarlamentarce za svoje ideje i interese, pa iako je nuđenje novca za to zabranjeno, teško je zamisliti da bi takvo nagovaranje išlo bez određene protuusluge europarlamentarcu koji bi nekakav zakon progurao u interesu lobista. U SAD to se obično rješava, posve legalno, tako da se političar koji je išao na ruku nekoj korporaciji po isteku mandata zaposli kao “savjetnik” u toj istoj kompaniji uz godišnju plaću koja može dosizati nekoliko milijuna dolara, a slično je i sa stranim vladama. Zato je Donald Trump najavio da će to spriječiti tako što će članovima Senata i Kongresa biti zabranjeno zapošljavati se na takav način pet, odnosno u slučaju stranih vlada deset godina po isteku mandata,donosi narod.hr.…

H.H.

The post Lobiranje u EU: Institucionalizirana korupcija ili običan kriminal? first appeared on Braniteljski portal.

Iz financijskih izvještaja tvrtke Danka Končara Afarak, gdje je istarski europarlamentarac Ivan Jakovičić, obnašao dužnost Člana Nadzornog odbora i Predsjednika odbora za nominacije i nagrađivanja, jasno ukazuju kolika su mu bila primanja…

Na stranici 81. izvješća se navodi da je na godišnjem sastanku dogovoreno da će predsjednik Odbora biti plaćen 4.500 eura mjesečno, Predsjednik odbora za upravljanje rizicima 5.550 a ostali članovi 3.500 eura mjesečno.  Tu je još 1.500 eura za članstvo odboru za nominacije, što iznosi 5.000 eura mjesečno – a to posve odgovara onom što se može naći na stranici 159. financijskog izvješća, gdje je navedeno da mu je u 2016. isplaćeno 68.000 eura, a u 2017. godini 63.000 eura. Kako je on bio u NO Afaraka sve od veljače 2013. godine, a odstupio je pod pritiskom u kolovozu ove, 2018. godine, nije teško pretpostaviti da je i prijašnjih godina zarađivao slične iznose samo u Arafaku, ne računajući lijepu plaću europarlamentarca i sve ostale izvore prihoda koji su mu na raspolaganju.

Zarada od sedamdesetak tisuća eura godišnje!

Ako je dakle svih tih godina primao oko 60-70.000 eura, nije teško zaključiti da je samo od članstva u NO Končareve kompanije Afarak on u tih pet i pol godina zaradio preko 300.000 eura. Lijep novac!

Tim više što je Finska državna agencija za nadzor financijskog poslovanja u ožujku naložila Danku Končaru da otkupi dionice manjinskih dioničara tvrtke Afarak za 40 milijuna eura u roku od mjesec dana uz dodatnih deset milijuna eura kazne za svaki mjesec kašnjenja.

Naime, pokazalo se da Končar posjeduje znatno veći udio u tvrtki Afarak nego što je tvrdio. Prema finskim zakonima, on je nakon stjecanja 30-postotnog udjela u Afaraku trebao objaviti obvezujuću ponudu prema malim dioničarima, ali nije to učinio. Na burzi je prijavio da je vlasnik 27 posto dionica, dok je u stvarnosti preko povezanih osoba i članova obitelji kontrolirao 70 posto Afaraka. Finci su nanjušili prijevaru i osudili ga.

Ne vidi ništa sporno u angažmanu

Jakovčić nikad nije skrivao da je u NO Afaraka i da je poslovno povezan s Končarom, i uredno je ta primanja prijavio 2015., godinu dana nakon što je postao europarlamentarac, dakle ne može se reći da je nešto skrivao – ali je nakon toga prozvan zbog sukoba interesa. Za Glas Istre je te godine rekao da su takvi poslovi uobičajeni za “ljude s iskustvom”, kako je to lijepo definirao. U praksi, za takva mjesta traže se ljudi s dobrim političkim vezama i utjecajem, koji se snalaze u politici, ne u ekonomiji.

Čovjek s iskustvom je svakako i vlasnik Danko Končar, koji je još 1973. postao direktor Jugoturbine u SFRJ, a četiri godine kasnije osuđen je na 12 godina zatvora zbog mita i korupcije.

Jakovčić je početkom kolovoza dao ostavku na mjesto u NO, rekavši, “Prije nekoliko dana stavio sam na raspolaganje mandat u Nadzornom odboru Afarak Grupe i bit ću zamijenjen na narednoj sjednici Skupštine tog Društva”. Pojasnio je, “naravno da sam u dobrim odnosima s gospodinom Končarom i nadam se da će on uspjeti u svojim namjerama vezanim uz opstanak brodogradnje i nastavak poslovanja Uljanika, ali ja ovom ostavkom pokazujem da su mi u ovom trenutku u glavnom fokusu sljedeći europski izbori i uspjeh na njima u vrlo teškoj političkoj utakmici koja me očekuje”.

G.S.

The post Financijsko izvješće Afaraka: Jakovčić primao 68.000 eura godišnje od Končarove tvrtke i istovremeno bio u europarlamentu! first appeared on Braniteljski portal.

”Predlagač promjena urbanističkog plana Grada Pule je gradonačelnik Miletić. Uljanik je tu izbrisan kao proizvodna djelatnost. Na mjestu Uljanika, planira se tisuću suhih i mokrih vezova, u sklopu onoga što Končar već ima. Hrvatska je oaza za banditizam, pljačku i lopovluk. Pravosuđe ne služi da bi hvatalo lopove, nego neke male miševe okolo po samoposlugama”, istaknuo je Langer te svoje tvrdnje obrazložio

Bruno Langer, poznati pulski glazbenik i jedan od najdosljednijih hrvatskih građanskih aktivista i prijavitelja korupcije, gostovao je jučer na Z1 televiziji, u emisiji ZIP govoreći o pravim uzrocima i krivcima za propast Uljanika. Langer je u svega nekoliko minuta jednostavno razotkrio svu hrvatsku farsu i licemjerje te stvari nazvao pravim imenom. Još jednom je pri tom pokazao da je daleko kvalitetniji sugovornik na temu: ‘Razlozi propasti hrvatskih tvrtki i siromašenja Hrvatske’ od svih tobožnjih analitičara, poput Žarka Puhovskoga i sličnih, koje glavni mediji svakodnevno , a često i nekoliko puta dnevno, zovu u emisije ili za komentare u novinama.

Jakovčić već dugo želi Uljanik preseliti iz grada

”Problemi Uljanika sežu u prošlost. To je brodogradilište u Puli, gdje ja živim, pa znam da ti problemi počinju još davne 1998. godine, a ne 2010., jer je još tada istarski župan Ivan Jakovčić rekao da Uljanik treba preseliti! Rekao je to 1998. godine, u jednoj istarskoj konobi u kojoj je bio s prvacima svoje stranke i gdje je doveo i neke austrijske investitore. Zanimljivo, zar ne? Tada je počeo problem Uljanika. Međutim, u nas se sve krije. Gledam ovaj igrokaz oko Uljanika, koji je identičan onom igrokazu oko Agrokora, jer prave istine su iza zavjese”, kazao je Langer u uvodu.

Na pitanje voditeljice, slaže li se s tvrdnjom radnika da bi DORH mogao tamo imati puno posla, Langer je odgovorio: ‘A gdje to DORH ne bi morao imati pune ruke posla?!’

”Moram sebe plagirati, jer još prije deset godina rekao sam da hrvatsku mafijašku obitelj čine političke elite, pravosuđe, tajkuni, te regularne zločinačke postrojbe., Tu bih dodao i sindikate. Ili dio sindikata, jer ima i poštenih. Dakle, strahoviti je igrokaz koji se prikazuje. Izluđuje se ovaj narod. Da skratim, Uljanik nema budućnost, uz ovakav prikaz, jer nema nigdje istine. Uljanikovi radnici, s kojima jako puno suosjećam jer sam iz radničke obitelji, nisu svjesni da su ih njihovi prvaci – i to ne samo ova Uprava, već i one prije – očerupali kao mlade piliće. Jer su novcem Uljanika došli do brodarske kompanije koja se zove, ni manje ni više, Uljanik plovidba. Ali, tu radnici nisu unutra. Tragično je da su radnici Uljanika, koji su 47 posto vlasnici Uljanika, pred Vladom, i da nisu bili u stanju to prepoznati, što je posao sindikata. Sindikat ima svog člana u Nadzornom odboru tvrtke. No, ti sindikati ne predstavljaju radnike, oni samo od njih ubiru novac. Nažalost. I oni nemaju čak ni udrugu malih dioničara! Možete li to zamisliti? A ide se u Zagreb na Markov trg! Mislim da je njima svima mjesto na pulskom Forumu. Jer je upravo prošle godine predlagač promjena GUP-a, generalnog urbanističkog plana Grada Pule, bio gradonačelnik Pule, Boris Miletić.

Grad Pula je sada ‘Končarevo’

I ako gledate te dokumente, vidjet ćete da je Uljanik izbrisan kao gospodarska proizvodna djelatnost. I na mjestu povijesnog Uljanika, planira se tisuću suhih i mokrih vezova, u sklopu onoga što Končar već ima. Svojedobno sam rekao, kada je Ivan Jakovčić htio dovesti Todorića ovdje, da će se ovaj grad zvati Todorićevo. Sada mijenjam iskaz i tvrdim da se ovo sada zove Končarevo. Ovaj moj grad, ponosni grad Pula”, naglasio je Langer, prenosi promise.hr.

Voditeljica emisije primijetila je da je Jakovčić prije nekoliko dana govorio protiv Marka Perkovića Thompsona te Langera upitala što bi Jakovčić mogao reći o cijeloj situaciji.

”Već sam rekao da je Jakovčić začetnik ideje preseljenja Uljanika, a taj plan je skovan još 1998. godine. On je čovjek pun vizija. Ja ne znam je li uzeo samo bijelu malvaziju, ili nešto drugo, ali mi nismo mogli vjerovati. Mislili smo da halucinira. Dakle, ne samo 2010. kada je javno nastupio. Već je ranije rekao HDZ-ovom ministru Polančecu: ‘Pogledaj ovaj zaljev Damire, pa ovaj Uljanik je šaka u oko ovom gradu’. To je Ivan Jakovčić.

On je tvorac svega, svih afera. Miletić neće nikada biti Ivan Jakovčić. On je njegov mali od palube i njegov mali miš iz kuhinje, koji gricka mrvice koje padaju dolje, no i te mrvice su poprilično velike.

‘Kakvo višestranačje, u Istri živimo u totalitarizmu!’

Ne treba gledati samo Uljanik. Pogledajte Arena turist, koji je imao 2000 zaposlenih kada je pao u šape Ivanu Jakovčiću. On je opet imao viziju da dođe onaj, koji je posudio ime iz Udina, kao neki poduzetnik. I onda je to plaćeno sitnišem. Milijardu puta sam rekao da ne može deset hotela i dvanaest kampova koštati pišljivih dva milijuna i dvjesto eura, jer toliko košta na Jadranu najobičnija picerija! Za toliko je prodan Uljanik. I nakon toga se to prodaje američkom svjetskom fondu za 136 milijuna eura. Gdje je išla ta razlika, kome je išla? Nema višestranačja u Hrvatskoj. To sam rekao i američkom ambasadoru koji je bio ovdje u prošlom sazivu. Rekao sam mu da su iznevjerili sve one moje ideje i ljubav prema američkoj demokraciji, jer su dozvolili ovdje jednoumlje gore nego što je bilo. Keneth Morton se zvao taj ambasador. Njemu sam to rekao u lice. Pa to je užas. Kakvo višestranačje u Hrvatskoj. Pa mi ovdje u Istri živimo u totalitarizmu! Zadnja demokracija je bila za vrijeme Austro-ugarske. Od tada nema demokracije. Imamo jednoumlje, banditizam, lopovluk neviđeni.

Hrvatska je oaza za banditizam, pljačku i lopovluk. Zato što je hrvatska mafijaška obitelj tu. Pravosuđe ne služi da bi hvatalo lopove, nego neke male miševe okolo po samoposlugama. Dakle, oni su zaštitarska tvrtka. Vi imate DORH, policiju… To je zaštitarska tvrka koja štiti krupni kapital s mafijaškim predznakom. I to je problem Hrvatske. I prema tome, moram ispraviti onu gospođu što histerizira. Jedno od rješenje za Uljanik je stečaj, a to ne znači propast, jer Pevec je spašen kroz stečaj. Promijenite sve te ljude u stečaju i iz uljuđenog europskog svijeta dovedite menadžere koji će upravljati ovim, jer mi to, izgleda, nismo sposobni. Ja sam na rubu jecaja i jada, zbog toga što su učinili od zemlje naše!”, zaključio je vrlo emotivno, najpoznatiji pulski aktivist te britki analitičar hrvatske stvarnosti koji, za razliku od onih koje mediji citiraju, u pravilu zadire u srž problema i ne boji se izreći istinu.

A.G.

The post BRUNO LANGER: Jakovčić je 1998. presudio Uljaniku, pravosuđe u RH su tek ZAŠTITARI koji štite krupni kapital s MAFIJAŠKIM predznakom! first appeared on Braniteljski portal.

The post EVO KOGA TO DISKRIMINIRA IDS, STRANKA KOJA SE HVALI SUŽIVOTOM, TOLERANCIJOM, MULTIKULTURALNOŠĆU I LIBERALNOM DEMOKRACIJOM? first appeared on Braniteljski portal.