Predivan i poseban trenutak Gospinog odlaska na ukazanju zabilježen je na snimci iz 1984.godine, svega tri godine nakon što su vidioci u Međugorju uzburkali javnost rekavši da vide Gospu, prenosi portal Međugorje.info…

Mnogi ne znaju i nisu vidjeli kako je to izgledalo na samim počecima dok je na okupu bilo svih šestero vidjelaca tijekom Gospinih ukazanja.

Tada djeca, pomalo ustrašena zbog svega ali ustrajna i odlučna, neumorno slijede zov Majke. Snimke iz tog doba posebno su važne i postepeno nam s godinama otkrivaju svu veličinu Neba koje se spustilo ovdje i odabralo baš nas i njih koji su darovani viđenjem. I uvijek im se poželimo vratiti, vrtiti ih i slušati, gledati kao da svaki put otkriju nešto novo i zanimljivo.

A kad na ovoj video snimci čujete vidioce kako pri kraju ukazanja za Gospu govore “Ode”, prisjetite se da živite u vremenu u kojem Gospa i dan danas dolazi (silazi) ne znajući koliko ćemo još dugo imati tu milost i dar biti svjedoci tog istog vremena.

Snimka ukazanja je od 31.12.1984. godine i stavlja u fokus vidioce (svih osim Mirjane koja je u to vrijeme živjela u Sarajevu) kako ulaze u Crkvu ispunjenu vjernicima u 17.45 sati jer tada po zimskom razdoblju započinju ukazanja. Prekriže se i počnu moliti Oče Naš. U jednom trenutku, svi istovremeno, u ekstazi padaju na koljena, utihnu, dovrše molitvu do kraja te započinju razgovor s Gospom. Tada se događa nešto uistinu čudesno od 2.21 minute.  Nebeski trenutak koji traje dovoljno dugo da bi nas uvjerio u istinitost ovih događaja. Nemoguće je ovo odglumiti, kako neki vole tumačiti.

“Ode”, prolomi se istovremeno šapat djece dok se opraštaju od divne nebeske pojave u odlasku. Gospa je iščezla, s divljenjem sinkronizirano poručuju vidioci u priprostoj riječi kojom su ispratili Nebesku Majku u Nebo.

Pogledajte čudesan video Gospinog ukazanja:

L.K.

The post Pogledajte čudesan i rijedak video Gospinog ukazanja u međugorskoj crkvi iz 1984!… first appeared on Braniteljski portal.

Jenet, irska hodočasnica posvjedočila je čudesan događaj koji joj se dogodio u Međugorju. ‘Rođena sam kao katolkinja i išla sam na svetu misu ali iz čiste navike. Molila uopće nisam i bila sam podosta površna. Osim toga, mnogi kršćani su mi tijekom života govorili da Isus nije stvarno prisutan u euharistiji te da je vjera u stvarnu prisutnost smiješna. Tako da sam se smijala fanatičnim vjernicima koji pričaju o nekom živom Bogu. Tijekom svetih misa uopće nisam mislila na ništa što se događa na misi već o svemu drugom. Bilo mi je jako dosadno i samo bi čekala da misa završi.

Ali, imala sam jednog prijatelja koji je često odlazio u Međugorje. Godinama me molio da pođem s njim. Smatrala sam da je priča o Međugorju glupa, ali sam unatoč velikom prosvjedu u mom srcu tog dana prijatelju rekla da idem s njim.

Mislila sam, pa što idem tjedan dana uživati u suncu prirodi i razgovorima s prijateljima. Nisam mislila da će molitva biti na mom dnevnom redu. Bio je svibanj 1997. ‘Prvih dana sve je sve išlo po planu. Uživala sam na svježem suncu, zraku, u hrani… Tog trećeg dana došao je Ivan, naš irski vodič sa starim kombijem i vozio nas na svetu misu koju je slavio fr. Jozo u Širokom Brijegu gdje je u mučeničkoj smrti ubijeno 30 franjevaca tijekom Drugog svjetskog rata. Crkva se brzo napunila, bila je krcata i ja nisam htjela ulaziti. Nikako. Radije ću ostati vani i pričati i smijati se s prijateljima. Misa je počinjala a ja sam se vani smijala i pričala.

U tom trenutku do mene dolazi potpuno nepoznat čovjek. U potpunoj tišini uzima moju ruku vrlo nježno podiže me i vodi kroz mnoštvo. Uopće nisam osjetila da je gužva, prostor oko nas se posve rastvorio i mi smo prolazili kao da u crkvi nikoga nema. On me odveo do oltara i stavio me točno ispred svećenika koji je vodio misu. Ja sam se okrenula a taj čovjek je nestao. Jednostavno ga više nije bilo. Sjećam se tog nadrealnog ali opet mirnog osjećaja koji je ispunio moje srce. Tada se sve promijenilo. Ja se uopće ne sjećam gužve, ljudi ni ničega. Samo svećenika i trenutka kada je svećenik blagoslivljao hostiju. Suze su mi curile. Kad je svećenik podigao Tijelo Kristovo ja sam pogledala prema gore i vidjela Isusa, i ništa drugo u crkvi. To je bio trenutak koji mi je promijenio čitav život. Nisam prestajala plakati sve vrijeme u Međugorju a kad sam se vratila kući krenula sam na svetu misu svaki dan.

Crpila sam svu snagu i radost iz svete mise. Isus je postao moja hrana. Voljela bi da sam to znala čitav život tako da mogu svoju mladost provesti s Isusom. Žao mi je zbog sveg izgubljenog vremena i toliko me sram što nisam vjerovala. Ali zahvalna sam Bogu na čudesnom iskustvu i misterioznom čovjeku koji me doveo do oltara. Danas mislim da je to bio Isus sam.

L.K.

The post NIJE VJEROVALA U ŽIVOG ISUSA NA MISI: U Međugorju imala viziju koja joj je promijenila život! first appeared on Braniteljski portal.

Apostolski vizitator za Međugorje, nadbiskup varšavsko-praški mons. Henryk Hoser, u nedjelju je formalno počeo svoju službu u Međugorju.

Postavimo temeljno pitanje: zašto toliko ljudi svake godine dolazi u Međugorje?, upitao se u nedjelju u svojoj propovijedi u Međugorju nadbiskup Henryk Hoser koji je preuzeo dužnost apostolskog vizitatora s posebnom ulogom za župu Međugorju, za što ga je papa Franjo imenovao krajem svibnja, a potom je nastavio:

– Odgovor koji se nameće je ovaj: dolaze kako bi susreli nekoga: da susretnu Boga, da susretnu Krista, da susretnu Njegovu Majku. A potom da otkriju put koji vodi do radosti življenja u kući Oca i Majke; i konačno da otkriju marijanski put, kao najsigurniji put. To je put  štovanja Marije koji se godinama ovdje odvija, to jest, „sveto bogoslužje u kojemu teče vrhunac mudrosti i vrhunac vjere, te  je to stoga, primarni zadatak Božjeg Naroda – rekao je mons. Hoser, dodajući kako se tu uistinu radi o Kristocentričnom štovanju.

– Ovako izgleda narodna pobožnost u Međugorju: u središtu je Sveta Misa, Klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu, masovno pristupanje sakramentu Pomirenja, i sve to praćeno ostalim oblicima pobožnosti: Krunica i Križni put koji su, u početku oštro kamenje pretvorili u glatke staze, kazao je mons. Hoser.

Pred tisućama hodočasnika iz cijelog svijeta nadbiskup Henryk Hoser slavio je misu zajedno s apostolskim nuncijem u BiH mons. Luigijem Pezzutom, provincijalom fra Miljenkom Štekom, međugorskim župnikom fra Marinkom Šakotom i brojnim svećenicima. Papinu bolu o Hoserovom imenovanju pročitao je apostolski nuncij uoči mise, a nadbiskupa Hosera pozdravio je i fra Miljneko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, koji je kazao kako je ovaj dan zbog prvog dolaska nuncija u ovo mjesto povijesni za Međugorje, a u ime okupljenih i fratara izrazio je i riječi dobrodošlice mons. Hoseru.

– S dubokim poštovanjem i ljubavlju prihvaćamo Vaš dolazak koji Vam je povjerio sam rimski Prvosvećenik, predsjedatelj sveopćega crkvenog zajedništva – kazao je fra Miljenko Šteko.

Mons. Hoser ustvrdio je kako u Međugorje ”hodočasnici dolaze iz dalekih krajeva, iz otprilike 80 zemalja svijeta”.

– Udaljenost – daljina – predstavlja prostor mjeren u prijeđenim kilometrima. Kako biste prošli te kilometre, potrebna je jedna čvrsta i odlučna motivacija, kao i raspolagati prijevoznim sredstvima važnima za ostvarenje tih putovanja.

No, riječ “daljina” znači još nešto: daljina predstavlja egzistencijalnu situaciju mnogih koji su se udaljili od Boga, od Krista, od svoje Crkve i od svjetla koje daje smisao životu, usmjerava ga i daje mu dostojanstven životni cilj, a to je život koji se isplati živjeti.

Sveta Stolica utemeljila je posebno povjerenstvo koje je istraživalo fenomen Gospinih ukazanja u Međugorju. Po dovršetku posla svoj su izvještaj dostavili Kongregaciji za nauk vjere. Hoser je u kolovozu prošle godine izjavio da će “Sveti Otac najvjerojatnije priznati prva Gospina ukazanja u Međugorju”.

– O njima u dvojakom smislu: blizu iz razloga što generacijama žive u ovome mjestu i na ovom području; blizu, jer su župljani Međugorja; blizu, jer su svjedoci mnogobrojnih događaja na ovome području u posljednjih 37 godina. U jednom drugom smislu, blizu su i svi oni koji žive žarku i toplu vjeru, koji žele biti u prisnom kontaktu punom zahvalnosti s Uskrslim i Milosrdnim Gospodinom, kazao je u svojoj propovijedi mons. Hoser.

Mons. Hoser u medijskim je istupima čak ustvrdio kako bi prva ukazanja Gospe u Međugorju, koja su se dogodila u proljeće 1981., mogla biti priznata.

Prema riječima tada šestero djece Gospa se ukazala prvi put 24. lipnja 1981. godine. Nekima ukazanja traju do danas. Zbog svojih poruka Gospu iz Međugorja naziva se Kraljicom mira.

Time je papa Franjo poslao snažnu poruku, a 37 godina od prijave ukazanja Blažene Djevice Marije djeci u Međugorju moglo bi doći do velikog preokreta.

Hoser je još prije najavio da bi Papa mogao priznati prva ukazanja Gospe u Međugorju, za koje je specijalna komisija utvrdila da su najmanje sporna. Papa je inače kritizirao informacije da se Gospa ukazuje rekavši kako ona nije poštar pa da svakodnevno šalje poruke.

Sve upućuje na to da će prva Gospina ukazanja biti priznata – najavio je još lani Hoser, ali zasad se to nije dogodilo.

Papa Franjo je Hosera prvo zadužio da istraži fenomen Međugorja, a sad je učinjen novi korak – Vatikan ipak preuzima nadležnost za Međugorje.

Kako su već objavili mediji u Vatikanu, prije eventualnog priznanja ukazanja, Međugorje bi prvo trebalo dobiti status marijanskog svetišta. Dolazak Hosera gleda se i u tom kontekstu. Jer on je sad imenovan da organizira primjerenu pastoralnu službu za hodočasnike.

– Ako je marijanska pobožnost procvala u Međugorju, ako toliko mnoštvo ide tamo, onda je to mjesto na kojem će se štovanje nastaviti budući da se našu Gospu može štovati bilo gdje, posebno na onim mjestima na kojima je to štovanje plodno – već je najavio Hoser.

Prisjetimo se; Međugorje mjesto molitve, mira i zahvale Majci. “Da nisam papa, već bih bio u Međugorju i ispovijedao bi” (Papa Ivan Pavao II, 1987.)

L.K.

The post Papin izaslanik za Međugorje formalno počeo svoju službu: ‘Istina je, svijet silno treba mir’ first appeared on Braniteljski portal.

Nakon 14 godina bolesti, čudesno ozdravila na svetoj misi Belgijanka Pascale Gryson-Selmeci udana i majka dvoje djece, bolovala je,  14 godina, od rijetke i neizlječive bolesti, leuko-encefalopatije, čiji simptomi nalikuju onima multiple skleroze. Posljednjih 12 mjeseci više nije mogla ni govoriti. Nakon što je 3. kolovoza 2012. navečer u Međugorju primila svetu pričest, Pascale je osjetila neku snagu. Na iznenađenje svog muža i svojih bližnjih, počela je govoriti i ustala iz kolica.

Svjedok ozdravljenja

Te je večeri bila na nogama do poslije ponoći. Patrick d’Ursel, jedan od organizatora hodočašća, svjedok ozdravljenja, za Radio mir Međugorje prenosi njezino svjedočanstvo…

Već odavno molim za iscjeljenje. Bolesna sam već više od 14 godina. Uvijek sam bila vjernica, imala sam duboku vjeru, cijelog sam života bila u Božjoj službi. Kada su se pojavili prvi simptomi bolesti, prvih sam godina usrdno molila i preklinjala. I drugi članovi moje obitelji molili su za istu nakanu, no budući da nije dolazio odgovor koji sam očekivala – iako je bilo drugih odgovora! – pomislila sam da Bog za mene ima neki drugi naum. Dobila sam milost nositi se s ovom bolešću, milost snage i radosti. Radost nije stalno bila osjetna, ali je bila u najdubljoj dubini duše, tako da sam i u najtežim trenutcima u sebi osjećala Božju radost. Čvrsto vjerujem da je Božja ruka uvijek bila nada mnom. Nikada nisam sumnjala u Njegovu ljubav prema meni, iako čovjek uz takvu bolest može posumnjati u Božju ljubav prema ljudima.

Prije nekoliko mjeseci, moj suprug David i ja osjetili smo jak poziv da odemo u Međugorje. Nismo znali što nas ondje čeka, ali mu nismo mogli odoljeti. To me iznenadilo, jer smo oboje – i moj muž i ja – jednako jako osjetili taj poziv. Naša su djeca ostala posve indiferentna, budući da se zbog moje bolesti ljute na Boga. Stalno su me pitali zašto Bog neke ljude izliječi, a neke ne. Kći je govorila: „Mama, ti moliš. Zašto ne moliš za svoje ozdravljenje?”

Ja sam tu bolest u međuvremenu bila prihvatila kao Božji dar. Za to mi je ipak trebalo mnogo godina. Željela bih vam reći što mi je ta bolest donijela. Bez milosti koje su došle preko te bolesti, mislim da danas ne bih bila osoba koja jesam. Bila sam jako sigurna u sebe. Imala sam mnoge talente. Bila sam ponosna i briljantna umjetnica. Studirala sam umjetnost riječi i uvijek bila nadprosječno uspješna u školovanju. Jednom riječju: ova mi je bolest otvorila srce i pročistila pogled.

To je bolest koja zahvaća cijelo biće. Sve sam izgubila, fizički, duhovno i psihički sam bila na dnu, ali sam u srcu mogla iskusiti i razumjeti što proživljavaju drugi. Bolest mi je otvorila srce i oči, što znači da sam prije toga bila slijepa, a onda progledala, shvatila što proživljavaju drugi. Volim ih, želim im pomoći, želim biti uz njih. Kroz bolest sam otkrila i bogatstvo i ljepotu međuljudskih odnosa. Naš bračni život se produbio iznad svih očekivanja. Nisam mogla ni zamisliti da to može biti tako duboko. Jednom riječju, otkrila sam ljubav, donosi book.hr.

Kratko prije odlaska na ovo hodočašće odlučili smo sa sobom povesti i naše dvoje djece. Moja mi je kći tada „zapovjedila” da molim za svoje ozdravljenje, ne zato što bih ja to htjela nego zato što ona to želi. Potaknula sam i nju i našega sina da i sami mole za tu milost. To su i učinili, iako su najprije morali nadvladati svoje probleme s vjerom i svoj revolt.

Za mog muža i mene ovo je putovanje bilo neizreciv izazov. Trebalo je ponijeti dvoja kolica, od kojih jedna imaju poseban nagib jer mi je teško ostati u uspravnom sjedećem položaju. Autobus kojim smo putovali nije bio prilagođen potrebama bolesnika, ali su se uvijek našle ruke spremne unositi i iznositi me. Nikad neću zaboraviti tu solidarnost koja je za mene najveći znak Božjega postojanja. Zahvaljujem svima koji su mi pomagali dok nisam bila sposobna govoriti, organizatorima koji su me tako toplo primili, svima koji su me poticali čak i najmanjim gestama, i molim Gospu da ih blagoslovi svojim majčinskim blagoslovom i da im stostruko uzvrati za dobro koje su mi učinili.

Moja najveća želja bila je otići na ukazanje kod Mirjane. Otišla sam zajedno sa suprugom i jednim pratiteljem. Opet su me ljudi nosili probijajući se kroz mnoštvo naroda da bismo došli do Plavog križa.

Križni put

Jedna redovnica mom je mužu i meni stalno ponavljala poruku koju je Gospa uputila bolesnima… Sutradan, 3. kolovoza, moj je muž otišao na Križevac. Vladala je velika vrućina. Iako je moj najveći san bio da i ja pođem s njim, nije bilo nikoga tko bi me mogao nositi, a bila sam u takvom stanju da je za mene bilo najbolje da ostanem u krevetu… U mojem sjećanju taj će dan biti zabilježen kao jedan od najtežih u cijeloj mojoj bolesti. Nisam htjela da moj muž odustane od uspona na Križevac. Iako sam bila na respiratoru, svaki je udisaj bio neizrecivo težak. Nisam mogla ni jesti ni piti, čak ni uzeti lijekove. Bila sam prikovana za krevet… Nisam imala čak ni snage moliti, jednostavno sam bila tu, sama s Gospodinom. Moj se muž vratio sretan, duboko ganut tim Križnim putem. Bio je pun sućuti prema meni jer je shvatio da sam ja svoj Križni put prošla u krevetu…

Odlazak na misu

Otišla sam bez respiratora, jer mi je bilo nepodnošljivo držati taj teški aparat na koljenima. Zakasnili smo. Došli smo tek na Evanđelje. Čim smo došli, počela sam se moliti Duhu Svetomu. Bila sam puna neke radosti koju ne mogu opisati. Molila sam Ga da zaposjedne cijelo moje biće. Ponovila sam svoju želju da Njemu pripadam, tijelom, duhom i dušom… Svetu Pričest željno sam iščekivala. Muž i ja čekali smo u redu iza crkve. Jedan je svećenik prolazio s Tijelom Kristovim. Prošao je pored ljudi koji su stajali u redu i došao ravno k mom mužu i meni. Oboje smo primili pričest i maknuli se da napravimo mjesta drugima, i da u sabranosti zahvalimo. Osjetila sam snažan miris… Zatim sam osjetila da kroz moje tijelo prolazi neka snaga. Ne toplina nego snaga. Kroz mišiće na mojim nogama koji tako dugo nisu ničemu služili kao da je prošla struja života. Tada sam rekla Bogu: „Oče, Sine i Duše Sveti, ako se događa ono što mislim da se događa, nezamislivo čudo, onda Vas molim da mi date jedan znak i jednu milost: da mogu razgovarati sa svojim mužem”.

Okrenula sam se prema njemu i pokušala mu reći: „Osjećaš li taj miris?” On mi je odgovorio kao da je to najnormalnija stvar na svijetu: „Ne, nos mi je malo začepljen”, a moj glas nije bio čuo već više od godinu dana! Da mu to posvijestim, rekla sam mu: „Hej, pa ja govorim, ti me čuješ!” To mi je bio znak da je Bog na djelu. S vjerom sam izvukla noge iz kolica i ustala. Svi koji su bili oko nas shvatili su što se u tom trenutku događa… U danima koji su uslijedili, moje se stanje iz sata u sat poboljšavalo. Nemam više potrebu stalno spavati. Umjesto bolova koji proizlaze iz bolesti imam bolove u mišićima zbog napora koje tijelo nije činilo već više od sedam godina… Sada bih željela pomoći ljudima koji budu tražili moju pomoć, kakva god bila…

L.K.

The post Čudo u Međugorju: Belgijanka nepokretna 14 godina ozdravila za vrijeme Pričesti: ‘Osjetio se snažan miris’ first appeared on Braniteljski portal.

Pozvao je sve vjernike da pohode Međugorje i tako se duhovno obnove

Posebni papin izaslanik za Međugorje, nadbiskup varšavsko-praški mons. Henryk Hoser izjavio je za poljsku Katoličku informativnu agenciju (KAI), čije navode prenose mediji u Mostaru, da će Sveti Otac najvjerojatnije do kraja godine priznati prva Gospina ukazanja u Međugorju.

“Sve ukazuje na to da će ukazanja biti priznata, možda već ove godine. Ne zaboravimo da je Kongregacija za nauk vjere predala cijelu dokumentaciju Državnom tajništvu Svete Stolice koje sada radi na tome”, rekao je nadbiskup Hoser kojega je papa Franjo proljetos imenovao za posebnog izaslanika za pastoralnu skrb u Međugorju.

Pritom je pojasnio kako je “moguće priznanje prvih sedam ukazanja, onako kako je to predložila komisija kardinala Carmilla Ruinija”.

Po medijskim navodima, povjerenstvo koje je imenovao bivši papa Benedikt XVI. je nakon višegodišnjeg rada utvrdilo kako ne postoje sumnje u vjerodostojnost Gospinih ukazanja u prvim danima 1981. godine, no istodobno je izrazilo rezerve prema kasnijim ukazanjima Blažene Djevice Marije koju u Međugorju nazivaju Kraljicom mira

“Teško da se može dogoditi drukčija odluka jer je nemoguće da bi šestoro vidjelaca lagalo 36 godina. To što govore je smisleno”, rekao je nadbiskup koji se tijekom boravka u Međugorju susreo i s nekima od vidjelaca. On argumente za priznanje međugorskog fenomena vidi i u ‘vjernosti nauku Crkve’.

“Budu li ukazanja priznata, bit će to veliki poticaj za razvoj Međugorja”, dodao je nadbiskup Hoser.

Na pitanje novinara što misli o argumentima protiv ukazanja po kojima su ona previše “osobna” te da Marija u njima “previše priča”, Hoser je odgovorio: “Sveta Faustina je svakodnevno razgovarala s Isusom i to niz godina. To ne bi trebao biti problem. Naravno, treba biti oprezan glede svakog aspekta, kao i mogućnosti psiholoških problema kod vidjelaca. Ali, njih su detaljno pregledali specijalisti, psihijatri i psiholozi. Nema tamo nikakvih bolesti. To je bla zdrava mladež iz zdravih obitelji. Danas svi žive u brakovima koji su stabilni, niti jedno od njih nije prošlo kroz krizu vjere”, poručio je poljski nadbiskup.

Nadbiskup varšavsko-praški upitan je i za negativan odnos biskupa mostarsko-duvanjskog Ratka Perića prema Međugorju. Odgovorio je kako je Perićevo stajalište dobro poznato, kao i ono njegova prethodnika, pokojnog Pavla Žanića.

Pozvao je sve vjernike da pohode Međugorje i tako se duhovno obnove.

“Svakako bih to preporučio. Rekao bih kako je to hodočašće duhovne promjene, obraćenja, jačanja u vjeri – to sve možete tamo iskusiti”, rekao je nadbiskup Hoser.

Po tvrdnjama tada šestero mladih, Gospa se prvi put ukazala 24. lipnja 1981. na Podbrdu kod Međugorja. Od tada do danas im se, po kazivanju vidjelaca, stalno ukazuje. Sveta Stolica imenovala je posebno povjerenstvo 2010. godine koje ispitivalo autentičnost ukazanja Blažene djevice Marije. To je povjerenstvo dostavilo svoje nalaze Kongregaciji za nauk vjere koje ih je proslijedilo Državnom tajništvu Svete Stolice te se sada očekuje očitovanje pape Franje./H

B.K

The post IZASLANIK PAPE FRANJE: Prva Gospina ukazanja u Međugorju bit će priznata first appeared on Braniteljski portal.