Novo brutalno ubojstvo šokiralo je Njemačku – nakon dva ubojstva u posljednja dva tjedna guranjem žrtava pod vlak, sada je Nijemce zaprepastilo kako je Isa Muhammed nasred ulice u Stuttgartu mačetom isjekao čovjeka, i to pred očima njegove 11-godišnje kćeri, koja je pobjegla s mjesta zločina i nalazi se u teškom šoku, prenosi Večernji list…

Ubijeni 36-godišnjak je Nijemac porijeklom iz Kazahstana Wilhelm L., dok je jegov napadač Issa Muhamed dobio je azil 2015. predstavivši se izbjeglicom iz Sirije, iako se sada, nakon zločina, ispostavilo da je Jordanac. Ne samo da je lagao svoje porijeklo kako bi dobio dozvolu boravka u Njemačkoj, jer kao Jordanac ne bi imao pravo na azil, Mohammed je krivitvorio i starost – sada se ispostavilo da nema 28 godina kao što je tvrdio već dvije godine više.

Germany:

UPDATE ON HORRENDOUS VIDEO YESTERDAY

Victims 11 year old daughter had to watch her dad murdered.

Issa Mohammed (28) repeatedly beat his victim with a sword, left the German Kazakh Wilhelm L. († 36) covered in blood on the street in Stuttgart and fled.

(Thread) pic.twitter.com/62uygwCCPE

— Scotty McGuire (@McguireScotty) August 2, 2019

Ubojica i žrtva stanovali su u istoj zgradi, a zločin se dogodio nasred ulice usred bijela dana, pred očima mnogobrojnih svjedoka. Neki od njih mobitelima su i snimili jezivi zločin i snimku postavili na internet.

“Doživio sam rat u Siriji, ali ovakve šokantne scene kao u Stuttgartu još nisam vidio”, komentira za Bild Sirijac iz Berlina Mohamed Rabie. Policija je objavila da im je ubojica otprije poznat – osuđivan je zbog krađa, oštećenja imovine, a prije dvije godine priveden je nakon što je pretukao svoju tadašnju djevojku. Do sada je za svoje prekršaje platio 1050 eura kazni, objavila je policija.

“Stalno je nekoga napadao. Svaki dan. To je za njega bilo normalno. Samo bi došao i sa stola bi nam uzeo hranu. Jednom je uzeo i moje cipele. Za njega pravila nisu postojala”, komentirao je za Bild jedan od bivših sustanara ubojice.

UZNEMIRUJUĆI VIDEO

(WARNING )

Frightening video!

A man has been stabbed to death in broad daylight on a street in Stuttgart Germany.

The murderer just out of view, a sword was used.

Story below pic.twitter.com/GSjfcNAUWV

— Scotty McGuire (@McguireScotty) August 1, 2019

Njemačka javnost pita se sada koliko već registriranih kriminalaca i migranata s lažnim identitetom, od više od milijun i pol koji su pristigli u migrantskom valu u ljeto 2015. i nakon toga, slobodno hoda ulicama i može li njemačka država napokon odvojiti lažne izbjeglice od onih pravih koji su pobjegli iz pakla rata i deportirati ih u matične zemlje.

The post (VIDEO) Azilant u Njemačkoj mačetom sasjekao čovjeka pred očima kćerke i prolaznika šokiranih brutalnošću: ‘Doživio sam rat u Siriji, ali ovako nešto nikada’ first appeared on Braniteljski portal.

Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas zatražio je u četvrtak od poljskog naroda oprost zbog zlodjela koje je njihova zemlja pretrpjela tijekom Drugog svjetskog rata, u govoru u povodu krvavog gušenja Varšavskog ustanka prije 75 godina…

“Došao sam ovamo jer poštujem poginule i obitelji poginulih i ranjenih, jer želim od poljskog naroda zatražiti oprost”, rekao je Maas u Varšavi.

“Stidim se što su Nijemci učinili vašoj zemlji u ime Njemačke.”

Kazao je da je Njemačka odgovorna za tu strahotu te da se stidi što se okrutno nacističko gušenje te pobune “nakon rata predugo skrivalo”.

U godinama nakon rata, Poljaci su često nudili ruku pomirbe, podsjetio je, govoreći o pismu poljskih biskupa njemačkim kolegama 1965. u kojem su Poljaci poručili: “Opraštamo i tražimo oprost”.

Poljska je u četvrtak obilježila 75. godišnjicu izbijanja Varšavskog ustanka, najveće oružane pobune ilegalnog pokreta otpora u Europi okupiranoj od nacista i jednog od najtragičnijih događaja u povijesti te zemlje.

Prvog kolovoza 1944. u 5 sati ujutro članovi poljskog pokreta otpora, koje je predvodila Poljska domovinska armija (Armia Krajowa), podigli su pobunu u Varšavi protiv nacističkog okupatora.

Ustanak je međutim, nakon 63 dana borbi, propao, a svoj je život u njemu dalo gotovo 200.000 Poljaka, uglavnom civila.

Bilo je planirano da sam ustanak traje nekoliko dana, no na kraju je potrajao preko dva mjeseca.

Između 40.000 i 50.000 slabo naoružanih vojnika, uglavnom pripadnika ilegalne Domovinske armije, ustalo je protiv regularnih snaga njemačke vojske. Poginulo je između 15.000 i 18.000 poljskih vojnika, a njih 25.000 bilo je ranjeno. Oko 15.000 Nijemaca ubijeno je ili nestalo tijekom borbi.

Broj mrtvih među civilnom populacijom procjenjuje se na oko 150.000 do 200.000 ljudi, uključujući 50.000 ljudi ubijenih u tzv. Wola masakru u prvim danima ustanka. Oko pola milijuna Varšavljana bilo je protjerano, a grad skoro u cijelosti uništen.

Ustanak je zaustavio napredovanje sovjetske Crvene armije prema zapadu.

Crvena armija, za koju se očekivalo da će vrlo brzo ući u grad, namjerno je ostala na desnoj obali rijeke Visle, uskrativši pomoć ustanicima i odbivši dopustiti britanskim i američkim zrakoplovima s pomoći za ustanike da se spuste na područje pod sovjetskom kontrolom.

U četvrtak su se deseci tisuća ljudi prisjetili mnogobrojnih sunarodnjaka poginulih u velikom ustanku.

U raznolikom programu obilježavanja velike godišnjice poljske nacionalne povijesti sudjelovali su i preživjeli sudionici ustanka kao i najviši dužnosnici zemlje i grada, a sve je kulminiralo u 15 sati kada je u Varšavi i drugim poljskim gradovima zvukom sirena odana počast poginulima u ustanku i njihovoj žrtvi.H

T.H.

The post Njemački ministar Heiko Maas zatražio oprost od Poljske za zlodjela u Drugom svjetskom ratu first appeared on Braniteljski portal.

Andrija Roso (46) je 2015. godine iz Zagreba doselio u Stuttgart u kojem se rodio i iz kojeg je “pobjegao” u vrijeme Domovinskog rata kako bi branio svoju domovinu. Kaže, teško mu je što se kao “starac” vraća u Njemačku, piše Fenix magazin, ali nema izbora…

Andrija je imao samo 18 godina kad je napustio lagodan i bezbrižan život u Njemačkoj i otišao na prvu crtu bojišnice u Hrvatsku. Kroz rat je prošao gotovo sva ratišta u Hrvatskoj.

Roditelji nisu znali gdje je, a svemu je kumovala jedna vijest u njemačkom Tagesschau.

“Bila je 1991. godina, imao sam 18 godina. Živjeli smo u Stuttgart Bad Cannstattu, igrao sam košarku, nikakvih briga nisam imao. Imao sam sve, nosio Chevignon jaknu, vozio Kadett, imao novca, bio zgodan i djevojke su me voljele”, prisjeća se Andrija.

Jednog dana je došao kući i vidio vijest u njemačkom Tagesschau. Pisalo je “Vukovar pao”.

“Gledam u fotografije koje prikazuju bradate četnike kako ulaze u Grad heroja. Tad sam se po prvi put u životu zapitao “tko sam ja”. Rekao sam roditeljima da želim ići braniti Hrvatsku, ali oni nisu htjeli niti čuti. Mislili su da sam premlad, da ću poginuti. Bilo ih je strah, to je bilo i normalno, koga ne bi? No, u meni se nešto prelomilo, pobjegao sam od kuće. To je bilo studenom 1991. godine. Uzeo sam 400 maraka koliko sam imao na računu, kupio kartu za vlak prema Zagrebu i otišao. Dva mjeseca nitko nije znao gdje sam. Nisu znali niti roditelji, ni prijatelji, njemačka policija me tražila kao nestalu osobu. Ja sam se već tad pridružio 1. Gardijski brigadi. U Hrvatskoj sam proveo cijeli rat”, prisjeća se Andrija.

Interpol ga je našao u siječnju 1992. godine. Pronašli su ga putem liječničke evidencije Zbora narodne garde (ZNG).

Majka je došla po njega u Hrvatsku.

– Nikad to neću zaboraviti, bila je odjevena u crnu odjeću. Molila me i preklinjala da se vratim u Njemačku. Rekla mi je “Sine mi smo 1969. napustili tu bijedu, nemoj se vraćati u nju. Sine, vrati se”. Moja je majka Hercegovka, iznimno ponosna. Ona je iz mjesta Radišić kod Ljubuškog, a otac iz Vrgorca. Ali, ni taj ponosni hercegovački temperament nije mogao spriječiti njezine suze.

Osjetio sam tugu, bilo mi je jako teško, ali sam joj rekao da je moje mjesto tu, među tim momcima, i ništa ne može učiniti da to promijenim. Od tog dana nismo se čuli punih osam godina. Ponosan sam što sam bio pripadnik 1. Gardijske brigade, stvorili smo državu u ratu, ali sad je gubimo u miru. Sad ja “kao starac”, jer s 46 godina otići od kuće je kao da starac odlazi, se nakon 25 godina vraćam  u Stuttgart.

Iza sebe sam ostavio iluziju da će u Hrvatskoj biti bolje. Vjerujte, toliko je branitelja napustilo tu našu domovinu za koju smo se borili, koju smo krvavo stvarali. Otišli smo put Njemačke i ostatka svijeta, razočarani, tužni, jer ne možemo drugačije, nemamo izbora, kaže Andrija Roso.

Kad se 2015. godine uputio u Njemačku, u Zagrebu je ostavio suprugu i djecu. Želio je da makar odrastaju u Hrvatskoj. – Morao sam otići zaraditi novac, ali nisam htio odvesti djecu iz zemlje za koju sam se borio – kaže.

Andrija sad zarađuje u Stuttgartu. Često odlazi u Zagreb. Kaže, djecu hrvatskih branitelja koja su svoju budućnost odlučila potražiti u tuđini, uvijek će povesti besplatno. Bilo da putuju u Njemačku ili iz Njemačke.

– Njih ću odvesti besplatno do kućnog praga. Uvijek!, poručio je.

Piše-Daniela Škegro

The post Potresna priča hrvatskog branitelja: S 18 godina napustio sam Njemačku i došao braniti Hrvatsku, sad se vraćam u Stuttgart jer ne mogu prehraniti obitelj… first appeared on Braniteljski portal.

Slijedom mučnog grupnog silovanja u Freiburgu, koje je na najpodliji način drogiranjem mlade djevojke počinilo sedam imigranata iz Azije i jedan njemački državljanin imigrantskog porijekla , stranka AfD odlučila je održati prosvjed protiv imigrantskog nasilja. Međutim, prosvjed je rezultirao napadom ljevičarskih kontra prosvjednika, koji nisu prezali niti od nasilja prema okupljenim građanima.

Na skupu u Freiburgu u se okupili su se mirni građani i pristaše AfD-a kako bi izrazili svoje protivljenje učestalim silovanjima i nasilju imigranata prema ženama u Njemačkoj.  Žene u Njemačkoj se osjećaju nezaštićene pred pojedincima i grupama koje se vulgarno, bezobzirno, a često i nasilno ponašaju prema njima, prema obrascima kulture gdje je žena često tretirana kao biće niže vrijednosti.

Antifa ne preza od fizičkih napada

Prosvjednici su od vlasti zahtijevali pojačanu kontrolu nad imigrantima, te strože kazne i veći broj deportacija kriminalaca i silovatelja među imigrantima.

Međutim, mirne građane napalo je čak 1,500 agresivnih ljevičara i samozvanih antifašista, koji su držali u rukama crvene zastave i zastave LGTB pokreta duginih boja. Dio kontra prosvjednika pokušao je prvo pasivno blokirati marš, pa ih je policija morala ukloniti, donosi narod.hr.

Nakon toga uslijedio je fizički napad ljevičara na građane Freiburga.

Došlo je do bacanja kamenja i napada letvama i bocama, te je mirne prosvjednike u posljednji čas spasila policija koja se pripremila za obračun s lijevim ekstremistima. Neki građani su kasnije bili pretučeni u pojedinačnim napadima ljevičara i pristalica nekontrolirane imigracije u Europu.

Nema reakcije u medijima

Ovaj napad ekstremista nije naišao na nikakvu osudu, a niti adekvatnu pozornost u hrvatskim medijima.

Stvarnost je dakle bitno drugačija od one koja se želi prikazati: gotovo da ne postoje nikakvi desničarski ili slični ekscesi, zbog koje se čak čuju glasovi da bi te stranke trebalo zabraniti.  Glavni generatori nasilja su ljevičarske ekstremističke skupine koje se samo formalno zagovaraju za mir i toleranciju. To su u stvarnosti nasilničke bande koje napadaju prolaznike, prosvjednike i nezaštićene ljude koji moraju tražiti zaštitu od policije od istih.

D.K.

The post (VIDEO) Freiburg – ljevičarski ekstremisti napali mirni prosvjed protiv imigrantskog nasilja i silovanja žena… first appeared on Braniteljski portal.

Argument je trgovaca da kompanija zarađuje milijarde eura dok njihove profitne marže sve više opadaju.

The post BMW-ovi trgovci pobunili se protiv ‘pohlepne kompanije’… ugrožena prodaja automobila i rezervnih dijelova… first appeared on Braniteljski portal.