Predsjednik SDSS-a i SNV-a te koalicijski partner Plenkovićaevog HDZ, Milorad Pupovac u svojoj izjavi za srbijanske medije žrtve razornog potresa u Petrinji dijelio je po nacionalnoj pripadnosti, a potom u svojoj maniri odbacio takve navode…

The post Pobrkao kruške i jabuke! Plenkovićev koalicijski partner i dalje uvjeren kako je “normalno brojati” krvna zrnca i podrijetlo Hrvata nastradalih u potresu na Banovini! first appeared on Braniteljski portal.

Ovo što nam, poglavito u zadnje vrijeme, Republika Srbija, odnosno njezini politički čelnici, na čelu sa predsjednikom države Aleksandrom Vučićem, svako malo priređuju „otelo se kontroli“…

Nije im bilo dosta što Hrvate i Hrvatsku neprestano blate diljem svijeta, kao fašističku i genocidnu tvorevinu, već su sada pred obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, bljuvanje, pljuvanje, klevete i laži bacili u „treću brzinu“, pa iznose gluposti i neprovjerene činjenice kakve ni pas s maslom ne bi pojeo.

Cilj im je preokrenuti teme, tako da se manje govori i piše o Srbiji kao agresoru tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, već da se oštrica usmjeri prema II. svjetskom ratu, ustašama i tko zna čemu još, s čime slobodna, samostalna i neovisna hrvatska država, koja je u ratu pobijedila Srbiju i njezine saveznike – nema veze.

Na adresu Ministarstva kulture RH navodno je  stigao  dopis američkog posebnog izaslanika za holokaust Thomasa K. Yazdgerdija sa zamolbom da Hrvatska podrži snimanje igranog filma „Dara iz Jasenovca“. Srbi ističu da se  film bazira isključivo na činjenicama. Kojima i kakvima? Da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi, (pretežno Srba), da su Hrvati ubojice i koljači, da su i današnju Hrvatsku pretvorili u fašističku, da su u vrijeme Domovinskoga rata iz čista mira protjerali na desetine tisuća Srba i tome slično?

Već sada je jasno da se ovaj film snima u promidžbeno-političke svrhe, tim prije jer ga financira isključivo Republika Srbija, a kakva je njezina istina u odnosu na Jasenovac to i vrapci na grani znaju.

Što predstavnik SAD-a nije recimo zatražio od Srbije da podrži snimanje igranog filma Antuna Vrdoljaka „General“, ili što se ne buni da se taj film „zabranjuje“ prikazivati u kino-dvoranama diljem Srbije, pa i dobrim dijelom u BiH?

Ili: zbog čega SAD (financijski) ne potiče hrvatske redatelje na snimanje igranih i dokumentarnih filmova o zločinima Srba od Vukovara, Škabrnje, Osijeka, Županje, Pakraca, Lipika, Daruvara, Saborskog, Karlovca, Gospića, Lovasa, Voćina, Zadra, Šibenika pa sve do Knina?

Također se može postaviti i pitanje, gdje su igrani filmovi o srpskim koncentracijskim logorima, osobito onima koji su nakon Domovinskoga rata otvarani diljem Srbije?

Kakvi bi to tek bili filmovi?

Srbi su ovih dana, a ponovno uoči Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, u Novom Sadu, otkrili i spomen ploču ratnom zločincu general-majoru Mladenu Bratiću, koji je poginuo “na borbenom zadatku 4. studenoga 1991.“ u napadima na Vukovar.

Bolje bi bilo da su negdje kod srpske Akademije (SANU) u Beogradu otkrili spomenik najvećem krvniku Balkana – Slobodanu Miloševiću, i da mu se svaki dan dive i klanjaju, kao što su se  u II. svjetskom ratu partizani divili Staljinu.

U diplomatskoj noti Srbije koja je nedavno upućena Ministarstvu vanjskih poslova Hrvatske uz ostalo se naglašava da o „prirodi rata na teritoriji današnje Hrvatske jasno govore podaci o ubijenim, nestalim i protjeranim Srbima koji su živjeli na teritoriji Hrvatske, kao i mjere koje je Hrvatska poduzimala, a neke od njih i dalje poduzima kako bi se onemogućio povratak protjeranih Srba“.

Da umreš od smijeha!

Pa, pun  je Vukovar Srba, još malo pa će ih biti više od Hrvata. Osim toga, Srbi su iz Knina 1995. dragovoljno „bježali kao zečevi“ i to na nagovor njihova političkog i vojnog rukovodstva, jer nisu željeli živjeti u „ustaškoj državi“.

Drugim riječima, Srbi o svemu, samo ne o svojoj zločinačkoj, osvajačkoj i sličnoj ulozi tijekom Domovinskoga rata. Za njih on nije ni postojao.

Svu tu „kašu“ izmišlja i vodi Aleksandar Vučić, zajedno sa svojim ekstremno lijevim jastrebovima.

To se ne će i ne može prekinuti, sve dok hrvatsko državno vodstvo ne proglasi ovog čovjeka – personom non grata!

Hrvatski branitelji i stradalnici, koji su najzaslužniji za hrvatsku državu, s time se u potpunosti slažu.

U Beogradu se već mjesecima vode oštri ulični protesti protiv Vučića i njegove politike.

Nije li to i nama šansa da ga se pošalje „na liječenje“!?

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala  već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora** 

The post Vučića treba proglasiti personom non grata i strasti će se smiriti jer sve se “otelo kontroli”… first appeared on Braniteljski portal.

Zahtjevi Milorada Pupovca, HNS-a i SDSS-a, HDZ-ovih koalicijskih partnera, o bezuvjetnom micanju HOS-ove ploče u Jasenovcu stavljaju premijera Andreja Plenkovića u nezavidnu situaciju. Iako ima još pitanja na kojima se partneri iz vladajuće koalicije ne slažu u cijelosti, od poreza na nekretnine do novog zakona o pravima hrvatskih branitelja, upravo spomen ploča poginulim pripadnicima HOS-a mogla bi predstavljati prijelomno pitanje za opstojnost vladajuće parlamentarne većine.

Ako premijer popusti zahtjevima srpskih zastupnika u Hrvatskom saboru i Hrvatske narodne stranke i ukloni ploču u Jasenovcu i prije donošenja novog zakona koji bi regulirao pitanje odnosa hrvatskog društva prema simbolima totalitarizma, kako lijevog komunističkog i jugonostalgičarskog tako i desnog povezanog sa sloganom Za dom spremni i NDH, suočit će se s nezadovoljstvom branitelja i mogućim prosvjedima. U tom slučaju, teoretski, moguće je i da netko od HDZ-ovih zastupnika ili zastupnika manjih stranaka (Hrast) iz parlamentarne većine uskrati podršku Vladi i prijeđe u stranku Neovisni za Hrvatsku.

Druga mogućnost jest da premijer ne popusti Pupovčevim ultimatumima i da podršku Vladi uskrate tri zastupnika SDSS-a i još pokoji pripadnik manjina, primjerice potpredsjednik Hrvatskog sabora Furio Radin. U tom slučaju Plenković bi njihove glasove mogao pokušati nadomjestiti zastupničkom potporom stranke Neovisni za Hrvatsku Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića, kao i podrškom pojedinih zastupnika koji su i ranije znali podržati Vladu kada joj je to trebalo. Primjerice, nezavisni Marin Škibola ili još koji zastupnik stranke Promijenimo Hrvatsku, možda Ivan Lovrinović. Ne treba isključiti mogućnost da bi u tom slučaju podršku parlamentarnoj većini mogao pružiti i predstavnik umirovljenika, Silvano Hrelja. Nije isključena ni podrška Gorana Aleksića iz Snage, no zauzvrat bi HDZ sigurno morao pristati na promjenu određenih zakona kojima bi se dodatno olakšao položaj dužnika bankama ili blokiranih građana.

Treće, ako bi podršku Vladi uskratili i zastupnici HNS-a, čijem klubu je pristupio i bivši SDP-ovac Tomislav Saucha, i još pokoji zastupnik manjina teško je očekivati da bi taj manjak glasova bilo moguće nadoknaditi. Čak i da Saucha ponovno iznevjeri stranku ili klub kojem pripada i da glasuje protiv, odnosno ponovno za HDZ. Neovisni za Hrvatsku nose tri glasa, a daljnjim ustupcima i pregovorima moguće je privući možda još četiri zastupnika. To bi najvjerojatnije bilo premalo za potrebnu većinu od 76 zastupnika u Hrvatskom saboru. U tom slučaju suočili bi se s novim izborima, iako je otvoreno pitanje hoće li se HNS odlučiti na takav radikalan potez unatoč ultimativnim izjavama svojih čelnika.To bi značilo da se njihovi ljudi opraštaju od pozicija koje su stekli, a sve ankete im ne daju niti minimalne izglede za prelazak izbornog praga i ponovni ulazak u Hrvatski sabor.

A ako je vjerovati najnovijim anketama, HDZ bi ponovno i na tim izborima prošao najbolje, no pitanje je bi li mu relativna većina bila dostatna za formiranje Vlade. Teško je očekivati da bi do parlamentarne većine i nakon novih izbora moglo doći bez barem jednog koalicijskog partnera.

Esih: HNS i SDSS žele naplatiti što ime Plenković obećao

Bruna Esih, predsjednica stranke Neovisni za Hrvatsku (NHR), međutim, otklanja mogućnost podrške Vladi premijera Andreja Plenkovića.

“HDZ samo s nama ne bi imao dovoljnu većinu u Hrvatskom saboru. NHR ni u kojem slučaju neće koalirati s HNS-om, uostalom i oni su prilikom ulaska u koaliciju s HDZ-om uvjetovali da nas ne bude u toj koaliciji. Naš je uvjet za podršku izboru novog predsjednika Hrvatskog sabora bio da u vladajućoj koaliciji ne bude HNS-a i SDSS-a. Ne dolazi u obzir da poslije svega izdamo svoja načela i ideale i da samo zbog nekakve političke oportunosti stupimo u tu nekakvu novu priču”, izjavila je za portal Direktno Bruna Esih, predsjednica NHR-a.

“Nisam se bavila računicom, ali mislim da Plenković bez HNS-a i SDSS-a većinu više ni u kojem slučaju ne može imati. Ne znam koji bi to zastupnici trebali biti. Trebalo bi doći do novih izbora, koji bi prema nekim anketama mogli odgovarati Plenkoviću. No smatram da izazivanje novih izbora uopće nema veze sa skidanjem ili stavljanjem ploče HOS-u, nego se radi o nekakvim drugim motivima. Na ovome se inzistira samo da bi se pronašao razlog za novo raspisivanje izbora.

SDP je na dnu i ne može nakon novih izbora ni na koji način ostvariti pobjedu i doći u situaciju da on sastavlja koaliciju. Opet bi to bio Plenković i HDZ. SDSS, s druge strane, nikad nije bio oporba i opet bi došao u istu situaciju, a Štromarov HNS može doživjeti samo politički potop. Moguće je da iza ovih pritisaka i ucjena stoji pokušaj SDSS-a i HNS-a da naplate ono što od Plenkovića još nisu dobili, a obećano im je prilikom ulaska u koaliciju. Moguće je da se radi o obećanjima koja nisu ostvarena i sada ih na ovaj način pokušavaju ostvariti. Te dvije stranke na novim izborima mogu ostvariti ili političku smrt ili u slučaju Milorada Pupovca da mora ponovno s vladajućima jer on u oporbu neće i nikad tamo nije bio, jer od oporbe nikad nije profitirao, a njemu je profit jedini interes”, kazala je Bruna Esih.

Glasnović: To je sve samo dimna zavjesa za redizajnirane komuniste

S druge strane, general Željko Glasnović, saborski zastupnik Neovisnih za Hrvatsku, smatra pak da eventualna podrška novoj HDZ-ovoj većini ovisi o situaciji.

“Imam svoj pravac djelovanja. Situacija diktira što ću napraviti. Imam svoj koncept, plan i program kojeg se pridržavam. Pet mojih uvjeta, koje je uoči izbora novog predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića potpisao premijer Plenković, se ispunjava. To je za mene legalni dokument i odgovoran sam prema ljudima iz 11. izborne jedinice, glasačima izvan Hrvatske. Neke od tih uvjeta još nismo riješili: popis Hrvata izvan domovine, ukidanje socijalističke birokracije i otvaranje Hrvatima izvan domovine put za investicije. Nisam previše zadovoljan ni sa novim prijedlogom zakona o hrvatskim braniteljima”, ističe Glasnović za portal Direktno.

Pitanje HOS-ove ploče, smatra Glasnović, je samo agitpropovsko odvlačenje pažnje.

“Pozdrav Za dom spremni je hrvatski pozdrav i ne treba više o tome govoriti. To je sve samo dimna zavjesa za redizajnirane komuniste koji nikad nisu željeli hrvatsku državu. To je samo prikrivanje zločina protiv hrvatskog i drugih naroda na ovim prostorima, ali i klasni genocid i ekonomski zločin. Ključni problem Hrvatske danas nije pozdrav Za dom spremni nego totalni nedostatak i početak ikakve dekomunizacije. Još nismo riješili privatno vlasništvo. Tisuće ljudi još živi u tuđim stanovima. Nikad nismo govorili ni o milijunima hektara oduzetog poljoprivrednog zemljišta i genocidu izvršenom na njemačkoj manjini. Nije donesen lustracijski zakon koji bi se temeljio na obrazovanju, otvaranju arhiva koji se sustavno uništava da se prikrije trag najveće zločinačke organizacije na ovom prostoru – komunističke partije te na kadrovima. Oni se protive lustraciji jer prikrivaju svoje tragove, spalili su partijske knjižice, njihovi dosjei su u Beogradu, bili su doušnici Udbe, imaju lažne akademske titule… I mediji nose veliku krivnju za to. I oni su u dogovoru s kadrovima bivšeg režima, zbunjuju hrvatski narod i prikrivaju objektivnu istinu. Država u kojoj se sustavno falsificira povijest nema budućnosti”, ističe Glasnović.

“Ključni problem postkomunističke Europe nisu nekakve desničarske skupine nego bivši stari kadrovi komunističke partije koji su se udružili s interesnim, kriminalnim i polukriminalnim skupinama. To je problem hrvatske države. Ti pljačkaši i lažni patrioti, privilegirana i korumpirana klasa”, dodaje Glasnović.

Hasanbegović ne želi spekulirati

Treći saborski zastupnik NHR-a, Zlatko Hasanbegović, izjavio je u ponedjeljak za portal Dnevno da “ne želi spekulirati i da nema informacija hoće li pritisci oko HOS-ove ploče rezultirati padom Vlade”.

“Za nas kao za stranku taj slučaj ne postoji. Spomen obilježje poginulim pripadnicima legalne hrvatske ratne postrojbe iz Domovinskog rata ne može biti predmet rasprave – uključujući simbol te postrojbe”, dodao je Hasanbegović i pojasnio: “uklanjanje ploče traži određene zakonske promjene koje se ne mogu prelomiti preko koljena. Plenković je suočen s političkom ucjenom: uklanjanje ploče je cijena koju kreditori gospodina Plenkovića žele od njega naplatiti u zamjenu za podršku njegovoj vladi, uz lihvarsku kamatu”.

U normalnoj se državi, smatra Hasanbegović, o tome uopće ne bi vodila nikakva rasprava. Radi se, kaže, o “legalnom simbolu, zakonitom simbolu zakonite postrojbe u sastavu Hrvatske vojske”.

D.K

The post Otkrivamo tri scenarija raspleta ovisno o odluci Vlade o HOS-ovoj ploči first appeared on Braniteljski portal.

Plenković je puno puta pokazao da ga se isplati pritisnuti

Više sam puta napisao da je hrvatska državnost kao tronožac. Jedna noga u Zagrebu, druga  u Bosni i Hercegovini, a treća u svijetu. Bez bilo koje od tih noga nema hrvatske državnosti. I, ni jedna od tih noga nije važnije od druge, jer je nemoguće mjeriti važnost kad stabilnost nacionalne države potpuno jednako ovisi od svake. Jednostavno, jedna od druge su potpuno ovisne, a dvije uvijek ovise od one treće.

Cinizam

Nije li nevjerojatni cinizam, ali i dokaz nepostojanja elementarnih sadržaja hrvatske državnosti da otvoreni srpski politički provokator, čovjek koji personalizira agresivni propagandni rat protiv Hrvatske još iz vremana ubojstva dr. Šretera, međunarodne objave laži o jedanaest tisuća pokrštene srpske djece tijekom srpske agresije devedeset i prve godine, te frontmen okupljanja poraženih vojnika, djelatnika, dužnosnika i sudionika agresije na Republiku Hrvatsku u političku skupinu u Hrvatskoj radi nastavka rata protiv Hrvatske – govori o kreditima koje je on dao Hrvatskoj?

Može biti države, može biti i stabilnosti vlasti, čak može biti i vlast sa sto pedeset mandata – ali nema hrvatske državne stabilnosti. Jer nikakve stabilnosti ne može biti s izbornim legitimitetom od dvadeset posto volje hrvatskoga naroda.

To se mora mijenjati inače će Hrvatska državnost postajati država bez Hrvatske, a onda i nestati kao – država.
Zašto to kažem odmah na početku?

Jer su ultimatumi i žestoke ucjene prije svega Milorada Pupovca i njegovih Srba Plenkoviću, a zatim i HNS-a, zbog  ploče poginulim HOS-ovcima u Jasenovcu pokazatelj da stabilnost vlasti i stabilnost nacionalne državnosti u ovome trenutku gotovo i nemaju veze jedno s drugim. O kakvoj se državnosti hrvatskog naroda može govoriti, a da izravno ovisi o volji i ciljevima njenih otvorenih neprijatelja, koje zajednički personificira Milorad Pupovac doslovno svakim svojim političkim postupkom od prvoga dana samostalne Hrvatske?

Ni o kakvoj.

O surogatu.

Zašto je baš sad uoči očekivanih burnih prvih jesenjih dana Pupovac izišao s izjavom da je vrijeme za uklanjanje ploče u Jasenovcu isteklo odavno, te da je Plenković potrošio sve kredite?

Čije kredite?

Tko je u svemu kreditor, tko kreditirani, tko mora i što vraćati?

Nije li nevjerojatni cinizam, ali i dokaz nepostojanja elementarnih sadržaja hrvatske državnosti da otvoreni srpski politički provokator, čovjek koji personalizira agresivni propagandni rat protiv Hrvatske još iz vremana ubojstva dr. Šretera, međunarodne objave laži o jedanaest tisuća pokrštene srpske djece tijekom srpske agresije devedeset i prve godine, te frontmen okupljanja poraženih vojnika, djelatnika, dužnosnika i sudionika agresije na Republiku Hrvatsku u političku skupinu u Hrvatskoj radi nastavka rata protiv Hrvatske – govori o kreditima koje je on dao Hrvatskoj?

Jest.

Požari po isturenom trbuhu granica zamišljene zapadne Srbije
U situaciji kad je cijeloj potisnutoj Hrvatskoj potpuno prekipjelo zbog više nego očite serije kombiniranih  višegodišnjih uvreda i ovogodišnjih požara geografski točno po isturenom trbuhu granica zamišljene zapadne Srbije koje navodno potpaljuju piromani bez psihijatrijske dijagnoze, na potezu od Ploča do Karlobaga, zbog više nego realnih i razumnih sumnji u srpski obavještajni i terorisitički rukopis u svemu tome, Pupovac, točno prema godinama uhodavanom scenariju izlazi u javnost i – usmjerava raspravu na potpuno drugu stvar preuzimajući političku i medijsku inicijativu.

Zapovijedi

U situaciji kad je javnost gnjevno reagirala na svinjarije njegovih „Novosti“ u čijim se reakcijama prvi put vidi strah i histerično opravdavanje zbog naslovnice početkom kolovoza „Lijepa naša lijepo gori“, u situaciji kad je javnost poludila na svinjarije HRT-a, Jutarnjeg lista, Zadarskog lista i manje više kompletnog mainstreama koji svira po antifa notama, a iza njih pod dirigentskom palicom Milorada Pupovca i Beograda, on, prvo piše autorski tekst u beogradskoj „Politici“ s pet temeljnih zapovijedi srpskoj politici u Hrvatskoj, a zatim izlazi s izjavom – da su krediti koje je dao, ne Plenkoviću, nego Hrvatskoj, potrošeni.

Po obrascu, kad si i pred Bogom i zdravim razumom i sumnjiv i kriv, napadni žrtvu.

U situaciji kad je javnost gnjevno reagirala na svinjarije njegovih „Novosti“ u čijim se reakcijama prvi put vidi strah i histerično opravdavanje zbog naslovnice početkom kolovoza „Lijepa naša lijepo gori“, u situaciji kad je javnost poludila na svinjarije HRT-a, Jutarnjeg lista, Zadarskog lista i manje više kompletnog mainstreama koji svira po antifa notama, a iza njih pod dirigentskom palicom Milorada Pupovca i Beograda, on, prvo piše autorski tekst u beogradskoj „Politici“ s pet temeljnih zapovijedi srpskoj politici u Hrvatskoj, a zatim izlazi s izjavom – da su krediti koje je dao, ne Plenkoviću, nego Hrvatskoj, potrošeni.

Da vidimo prvo, tko je koga kreditirao?

Čovjek koji je u svakoj normalnoj državi morao završiti na dugogodišnjoj robiji zbog otvorenoga antihrvatskog  međunarodnog propagandnog rata u sred vojne agresije kojoj je služio, zbog teških i ružnih laži protiv napadnutoga naroda i napadnute zemlje, čovjek koji u svojoj stranci nema ni jednoga jedinoga čovjeka koji je bio lojalan Republici Hrvatskoj tjekom agresije, a svi su mu najvažniji dužnosnici i članstvo bivši agresori i sudonici agresije s elementima genocida prema presudi stalnoga međunarodnoga suda pravde u Haagu, kojima je hrvatska država udjelila milost za zločine u kojima su sudjelovali, koji se nikada nisu ni pokušali ni pokajati ni zahvaliti na toj milosti, govori o – kreditima toj istoj državi.

Ta država mora zastati i lupiti se po glavi.

Mora si reći – ne ide više ovako.

A kako ide?

Sasvim drugom cestom.

Državna cesta su ustavne i zakonske norme.

Namjerna destrukcija
Tim normama je danas hrvatska državnost dovedena namjernim destrukcijama u stanje totalne nestabilnosti kojoj  ciničan privid stabilnosti daju politike i njihovi nositelji koji ju nikada nisu ni htjeli, ni podnosili, ni željeli, niti ju vide kao budućnost. HNS, bio s Vesnom Pusić ili bez nje, kompletan antifa spektar, zatim praktično sva ona javna i javno prisutna srpska populacija u Hrvatskoj, pri čemu su potpuno izolirani Srbi koji se bili na hrvatskoj strani devedesetih godina i danas ih je manje puno nego tada,ne mogu biti oslonac, niti zagrebačka noga tronošca s njima može stajati.

Ta noga je trula i slomljena.

Nema sumnje.

Skrećući pozornost s požara koji su serijski uvijek na začetcima i u prvim satima bura ljetos izazvali milijarde kuna štete Hrvatskoj, pričom o ustašluku i fašizmu, Pupovac pokazuje nevjerojatnu bešćutnost i drskost. Istovremeno dodatno lomi kralježnicu, ne Plenkoviću, iako je prema njemu usmjerena ucjena, nego – cijeloj Hrvatskoj i navikava ju na podnošenje i stvaranje refleksa poniznosti. I odustajanje od otpora zlu koje mu se valja pred očima, a koje Pupovac redovito potpaljuje u svakom, a pogotovo simbolički bitnom trenutku hrvatskoga naroda.

Nema blagdana, uspomene, simbola, ničega, kad bi se hrvatski narod trebao ujediniti bar u mislima i uspomenama da se Pupovac i njegovi petkolonaši u Hrvatskoj različitih naziva i obilježja, ne pojave, žestoko udare, nametnu preko svojih filijala na HRT-u i u tzv. mainstreamu kontravrijednosti i laži, a ako ništa banalne provokacije za što se uvijek potrude novinarski bijednici u „Novostima“ i ponize Hrvatsku.

Pritisci

Plenković je puno puta pokazao da ga se isplati pritisnuti, pri čemu njegova snažna reakcija na Mostov ultimatum nikako nije usporediva s tim situacijama, jer je tada, očito je danas, imao figu u džepu i odavno spremljen scenarij riješenja toga problema.

To se događa sve žešće iz godine u godinu.

To isto radi i HNS samo s puno prizemnijih i pragmatičnijih pozicija, kome je ploča HOS-ovcima vrijednosno kao i lanjski snijeg, ali svoje interese i namjere u obrazovanju, upravljanju stotinama milijuna kuna državnih sredstava u navodnim pilot programima obrazovne reforme na koje im slina curi niz iskežene očnjake, pokušavaju na taj način – osigurati.

Prizemnim ciljevima dati idejnu platformu nekakve borbe protiv fašizma.

Plenković je puno puta pokazao da ga se isplati pritisnuti, pri čemu njegova snažna reakcija na Mostov ultimatum nikako nije usporediva s tim situacijama, jer je tada, očito je danas, imao figu u džepu i odavno spremljen scenarij riješenja toga problema.

I imao je budale naspram sebe, bez ikakve medijske potpore i šire organizacijske umreženosti.

Nikada do sada također nije bilo jasno koliko je sam Plenković na neki specifičan način želio takve ucjene, jesu li mu odgovarale radi opravdavanja pred nacijom za usvajanje ili nastavak podržavanja nepopularnih riješenja, za nastavak financiranja neprijateljskih djelatnosti pod firmom nekakvoga civilnoga razvoja, društva i univerzalnih vrednota i krije li se iza njegove popustljivosti njegov istinski politički i vrijednosni profil?

Plenkovićeva nesreća je da mu zbog čitave serije političkih postupaka ne vjeruje nacionalna Hrvatska i nije ni malo sigurna da se on želi oduprijeti tim ucjenama i pritiscima, pa nema više prostora ni za fingiranje, ako to namjerava, niti šutnju i popuštanje Pupovcu i Srbiji, te antifama, može predstaviti kao mudrost.

Odavno to nije mudro.

Kriza vlasti
Zanimljivo je da je uoči ovoga Pupovčevoga ultimatuma i praktično otvorene krize vlasti nakon dugo vremana  Plenković izrekao državnike riječi i javno pokazao namjeru bitne promjene vanjsko-političkoga kursa.

Njegovim riječima nakon savjetovanja s veleposlanicima, diplomatskim osobljem i konzularnim djelatnicima u Zagrebu, koje su vjerojatno po prvi put nakon smrti predsjednika Tuđmana sazvali i predvodili zajedno predsjednica države, predsjednik vlade, predsjednik Sabora uz ministre vanjskih poslova i obrane; da je Hrvatskoj nekoliko europskih država blokadom pregovora zbog Gotovine oduzelo tri godine, a zatim Slovenija dvije godine nacionalnoga razvoja, te da Hrvatska više ne smije to dopustiti, nije u Hrvatskoj mainstream javnosti pridan bitan značaj, niti vidljivost i čujnost.

A nevjerojatno su bitne, točnije – mogu biti.

Mogu biti potpuno novi pravac državne politike, pogotovo jer je Plenković apostrofirao kao totalni cilj hrvatske diplomacije riješavanje pitanja sa susjedima. Svim susjedima.

U kontekstu svih prošlogodišnjih događaja, u kontekstu otvorenih prijepora u Europi i svijetu o pravcima usmjerenja današnjega svijeta, u kontekstu otvorenih rasprava pa i radikalnih suprotnosti u Hrvatskoj, gdje od prvoga dana samostalnosti bjesni totalni rat antisuverenista i suverenista zapakiran pod antifašiste i sve ostale, koje se manje više javno pritiska kao fašiste, Plenkovićeve riječi nakon za hrvatsku politiku neobičnoga sazivanja diplomatskoga osoblja na konsultacije s kompletnim vrhom države, ukazuju da je možda državnom vrhu doprlo do svijesti – gdje se nalazimo.

Nasrtanje

U kontekstu svih prošlogodišnjih događaja, u kontekstu otvorenih prijepora u Europi i svijetu o pravcima usmjerenja današnjega svijeta, u kontekstu otvorenih rasprava pa i radikalnih suprotnosti u Hrvatskoj, gdje od prvoga dana samostalnosti bjesni totalni rat antisuverenista i suverenista zapakiran pod antifašiste i sve ostale, koje se manje više javno pritiska kao fašiste, Plenkovićeve riječi nakon za hrvatsku politiku neobičnoga sazivanja diplomatskoga osoblja na konsultacije s kompletnim vrhom države, ukazuju da je možda državnom vrhu doprlo do svijesti – gdje se nalazimo. I da bi se mogle događati bitno drugačije stvari. I, tada nasrće Pupovac.

I da bi se mogle događati bitno drugačije stvari.

I, tada nasrće Pupovac.

Ako se prisjetimo, slična je reakcija bila nakon Plenkovićeva posjeta Sarajevu i Mostaru gdje je jasno istakao da će Srbija na svom europskom putu morati preuzeti odgovornost za nedjela iz devedesetih godina, te da je Hrvatska jamac suverenosti hrvatskoga naroda u BiH, uslijedila je koordinirana srpsko-bošnjačka obavještajno-pravosudna operacija Orašje gdje su pohapšeni hrvatski ratni veterani i branitelji Posavine.

Upravo me ovo sve podsjeća na to.

Postoje granice
Ne znam je li Plenkoviću postalo jasno da popuštanje Pupovcu, Bruxellsu, Njemačkoj, Francuskoj, Srbiji, nakon  šutnje na nevjerojatne provokacije i šamarčine veleposlanika u Zagrebu na čelu s američkom veleposlanicom koji grubo udaraju u same temelje svenarodnih osjećaja i nacionalnoga ponosa, da popuštanje antifama u Hrvatskoj, reformatorima oko Budaka i Jokića, kulturnajcima, cijelome civilnom, a u biti militantnom paraobavještajnom i obavještajnom sektoru jednostavno ima svoje granice?

A moralo bi mu biti jasno.

Jer, bježeći od njihovoga nezadovoljstva koje je odavno kreirani instrument ucjene i bit će trajno stanje njihovoga raspoloženja dok god postoji bilo kakva Hrvatska, otprilike na razini neprihvaćanja Hrvatske od strane pobunjenih Srba u Hrvatskoj, Plenković je gotovo potpuno potrošio strpljenje hrvatskoga naroda koji više to ne može mirno gledati, pa je Hrvatska na samome rubu da umjesto države, sigurnost nacije osigura narod spontano.

Gaseći antifa vatrice, Plenković potpaljuje nekontrolirani nacionalni požar.

Bez jako snažnoga i vrlo uvjerljivoga političkoga javnoga postupka, Plenković ne može spriječiti antihrvatsko djelovanje i histerično razaranje hrvatske državnosti i društva, jer neće bez takvoga postupka svima jasno vidljivoga i prepoznatoga, dobiti novi kredit hrvatskoga naroda.

Na rubu
Ne Pupovčev, nego onaj puno bitniji, bez kojega nitko ne može u Hrvatskoj ništa vrijedno i trajno postići. Plenković  je svojim postupcima i političkim porukama, kadroviranjem i nejasnim ciljevima državnih politika, te otvorenim zalaganjem za izrazito zle i pogubne platforme kao što je Istanbulska konvencija recimo, došao na rub na kojemu ga u provaliju nastavljaju gurati njegovi navodni saveznici u paktu o stabilnosti, a mrežu mu ne želi razapeti njegova izborna baza.

Izbori

Ako misli da može pokrenuti hrvatske nacionalne potencijale na nekoliko temeljnih točaka obrane hrvatske suverenosti, onda neka to kaže, ali bez fraza o mainstreamu, demokršćanstvu, bez fraza o uključivosti zla u krvotok nacije, te neka kaže jasno i glasno što je spreman mijenjati odmah. I neka raspiše izbore.

To nitko ne može podnijeti.

Ja se nadam zbog Hrvatske da je Plenkoviću to jasno.

Što mu je činiti?

Ako namjerava pokušati izvesti nove finte i driblinge, oslanjajući se na mediokritete u medijima koje je sam delegirao, a kojih je nepodnošljivo puno u kratkom mandatu, te nastaviti graditi vjerodostojnost s ljudima koji ju nemaju ni u primislima, bolje je da – ide ća.

Ako misli da može pokrenuti hrvatske nacionalne potencijale na nekoliko temeljnih točaka obrane hrvatske  suverenosti, onda neka to kaže, ali bez fraza o mainstreamu, demokršćanstvu, bez fraza o uključivosti zla u krvotok nacije, te neka kaže jasno i glasno što je spreman mijenjati odmah.

I neka raspiše izbore.

Te izbore i ovakav dobrano istrošeni Plenković plebiscitarno može dobiti ako najavi hrvatskom narodu potpuno uključenje i uzdizanje svih noga tronošca, ako snažno podupre Hrvate u BiH s naglaskom da je to prvenstveno interes Hrvata u Hrvatskoj i državnoga opstanka, zatim ako najavi da će zauvijek zaustaviti srpsku agresiju u Hrvatskoj, konačno politički obračunati s uporištima srpske politke u Zagrebu, politički završiti Oluju i uništiti duh Republike Srpske Krajine, onemogućiti javno djelovanje svim sudionicima agresije na Hrvatsku koje abolicija nije proglasila svecima i uzorima, nego ima dala šansu na pokajanje koje oni odbijaju, zatim da najavi radikalnu promjenu izbornoga sustava, kriminalizaciju pod snažnom zakonskom zaprijekom svih antihrvatskih simbola s kojih se još uvijek cijedi hrvatska krv, te ako kaže da će Srbiju natjerati u međunarodnoj zajednici na potpunu odgovornost za nametnuti agresivni rat, do plaćanja ratnih šteta, isključivim osloncem na međunarodno pravo na kojemu počiva – svijetski poredak kojemu pripadamo.

To je politički program.

A ne trkeljanje o nekakvoj stabilnosti.

Jer tek ispunjenje takvoga programa može ponuditi stabilnost.

Autor: Marko Ljubić/HKV

D.K

The post Gaseći antifa vatrice, Plenković potpaljuje nekontrolirani nacionalni požar first appeared on Braniteljski portal.