Dana 31. prosinca 1991., uoči primirja koje je trebalo nastupiti nakon Nove Godine, JNA na čelu s četnikom Ratkom Mladićem okupirala je hrvatska mjesta na Novigradskom moru. Tom prilikom JNA i lokalni četnici benkovačkog i obrovačkog kraja počinili su brojne zločine…

Za vrijeme okupacije Pridrage od 31. prosinca 1991. do 10. travnja 1992. godine ubijeno je 11 mještana, a dvije se osobe vode nestalima.

Pod vodstvom ratnog zločinca generala Ratka Mladića, operacija „Udar“ započela je 31. prosinca 1991. tijekom koje su 180. motorizirana brigada JNA i 3. brigada TO Benkovac osvojili dio zadarskog zaleđa na potezu: Pridraga – Novigrad – Paljuv – Podgradina. Na drugim dijelovima  dalmatinskog bojišta operacija nije imala uspjeh, piše crnemambe.hr.

Božić i Nova godina 1991. nisu dočekani u miru jer je rano ujutro 31. prosinca 1991. započeo snažan tenkovsko-pješački napad srpskog agresora, uz snažnu topničku pripremu i granatiranje Novigrada, Paljuva, Podgradine i Pridrage. Hrvatski branitelji, posebice nakon što je neprijatelj izbio na kotu tt 165 u Podgradini, bili su primorani na evakuaciju koju su pod okriljem noći proveli novigradski ribari te stanovnike Pridrage, Novigrada i Paljuva prevezli u Posedarje. Raščlamba tijeka izvođenja borbenih djelovanja, koja je poslana u MORH, potvrđuje navedeno i zaključuje da “neprijatelj ipak ovladava 1. siječnja 1992. širim područjem Novigrada, Pridrage, Paljuva i Podgradine”.

Ovime je zaokružen i teritorijalni maksimum takozvane Republike Srpske Krajine u čiji sastav je od morskih površina ušlo cijelo Karinsko more, dobar dio Novigradskog mora, ali i prometno vrlo važno Novsko ždrilo čime je presječena kopnena veza između sjeverne i južne Hrvatske.

G.S.

The post Dana 31. prosinca 1991., uoči primirja koje je trebalo nastupiti nakon Nove Godine nastupili su zločini srpske vojske i ubijanja Hrvata! first appeared on Braniteljski portal.

Imena stradalih vukovarskih hrvatskih branitelja i civila u Domovinskome ratu, njih 2717, zahvaljujući fratru Ivici Jagodiću, nakon toliko godina od početka velikosrpske agresije našla su se na jednom mjestu, uklesana u staklene ploče, u dvorištu Franjevačkog samostana  i župe sv.  Filipa i Jakova u ovome Gradu-junaka…

Čudno je da su relativno brojne hrvatske institucije, koje bi se trebale i morale baviti ovakvim stvarima, ostale su po strani, da taj popis nije služben.

Očito je da su se povjesničari i političari sve ovo vrijeme bavili brojkama, a ne i konkretnim imenima.

Nu, sad kad imamo popis stradalih, kojeg još treba nadopuniti, postavlja se pitanje: a gdje je popis njihovih zločinaca? Koliko je njih uhićeno i osuđeno, a koliko abolirano?

Nije dovoljno reći „u Vukovaru je pobijeno 2717 ljudi“, tim prije što svaki zločin ima svoga zločinca.

-(VIDEO) MASAKR U LOVASU – JEDAN OD NAJSUROVIJIH NEKAŽNJENIH SRPSKIHZLOČINA U DOMOVINSKOM RATU…

Sada bi se također trebalo pozabaviti i onima koji su morali, a nisu priveli zločince pravdi!

U popisu stradalih nalaze se i imena članova čitavih obitelji. Dosad nažalost ništa nismo čuli o njihovim imenima, a poglavito na koji su način okončali živote.

Notorni redatelj Frljić i njemu slični svako malo rade i kazališne predstave o ubojstvu i tragediji  obitelji Zec. Ovoga puta na raspolaganju su im i druga imena.

Hoće li ovaj „redateljski komedijant“ posegnuti i za njima, ili se on samo „specijalizirao“ za određene stradalnike, kao da drugi nikada nisu ni postojali?

Taj tužan popis trebalo je postaviti i u središtu Vukovara, kao opomena da nam se srbijansko i ino zlo više nikada ne će i ne smije dogoditi.

Na redu su policija, Uskok, DORH i ostale službe.

(FOTO) Objavljen popis svih žrtava Vukovara, Penava poručio: Žalosna je činjenica da sve ove godine, institucije naše države nisu bile u stanju sačiniti ovaj popis i odraditi svoj dio posla!

Naime, sad kad imamo popis, pretpostavlja se da ćemo vrlo brzo čuti i čitati kako je netko završio i u zatvoru, ili ćemo čekati da Dunav i sunce izblijede ova „zlatna“ slova, odnosno imena!?

Vjerujte, sve su „opcije“ u  igri!

Autor / Mladen Pavković

The post FOTO Imamo imena stradalih vukovarskih hrvatskih branitelja i civila, ali ne i popis njihovih – zločinaca! first appeared on Braniteljski portal.

Prije točno 23 godine, 2. i 3. svibnja 1995., iz očaja, nemoći i kukavičluka, kao odmazdu za uspješno započeti “Bljesak”, operaciju oslobađanja okupirane zapadne Slavonije, srbi su raketirali  hrvatski glavni grad. U tom kukavičkom srpskom napadu na civile  poginulo je sedmero ljudi, 39 ih je teško, a 136 lakše ranjeno…

Među poginulima je bio Luka Skračić, student prve godine filmske režije, a među ranjenima hrvatska primabalerina Almira Osmanović i još 16 drugih balerina i baletana koje je napad zatekao u baletnoj dvorani Hrvatskog narodnog kazališta na Mažuranićevom trgu.

Meta napada bila je i dječja bolnica u Klaićevoj ulici, na čijem je krovu, prije samo nekoliko godina otkrivena još jedna zaostala bomba, tzv. “zvnočić”, koji je policija tada uspješno uništila.

Žrtve 2. svibnja

Tog je dana ranjeno 146, a poginulo petero ljudi-civila:

Damir Dračić zadobio je povrede gelerom dok je bio u automobilu. Njegovo tijelo je pronađeno u Vlaškoj ulici.

Ana Mutevelić je poginula kada je pogođen tramvaj na raskrižju Draškovićeve i Vlaške ulice.

Stjepan Krhen je zadobio više povreda na tijelu od gelera koji su pali na njega, na prsima i nogama i odmah je podlegao tim ranama. Pronađen je u dvorištu zgrade br. 41 u Vlaškoj ulici.

Ivanka Kovač je umrla na traumatološkoj klinici u Draškovićevoj ulici od povreda koje je zadobila na nekih 700 metara udaljenosti od bolnice. Ustanovljeno je da su uzrok smrti bile eksplozivne rane koje je zadobila u predjelu glave, trupa i udova.

Ivan Brodar je povrijeđen u Draškovićevoj ulici, a tim povredama je podlegao nakon dva dana. Imao je 77 godina, a zadobio je višestruke traume glave, prsa i donjih udova.

Žrtve 3. svibnja

Idućeg dana, 03. svibnja, su projektili pali i na Dječju bolnicu u Klaićevoj ulici, Dom umirovljenika “Centar” te na dvoranu Hrvatskoga narodnog kazališta u kojoj su vježbali baletani, među kojima i nekoliko stranih izvođača, zatim Akademiju dramskih umjetnosti te zračnu luku Pleso.

Luka Skračić, student prve godine filmske režije, zadobio je eksplozivnu povredu glave kada ga je u glavu ranio geler. Pao je u komu te je na kraju preminuo od upale pluća, koja je bila posljedica zadobivenih povreda.

Ivan Markulin, pirotehničar i policijski službenik, poginuo je kada je kasetna bombica koju je pokušavao deaktivirati eksplodirala pred Dječjom bolnicom u Klaićevoj ulici.
Njemu u čast pored dječje bolnice podignut je spomenik.

Među balerinama i baletanima, koji su u dvorani HNK na Mažuranićevu trgu pripremali predstavu “Donau balet” bila je i Almira Osmanović, tadašnja ravnateljica i prva balerina Hrvatskog narodnog kazališta. Među ostalima, teško su stradali Mark Boldin, koji je izgubio bubreg i nikada više nije zaplesao, Viorel Dascalu, koji se nikada potpuno nije oporavio, jednako kao i Mateja Pučko, koja još dan-danas nosi gelere u tijelu, naveo je Večernji list.

Napad na dječju bolnicu i zaostala bomba

Peter Galbraith, američki veleposlanik u Hrvatskoj, osudio je napad i nazvao ga “divljačkim činom”. Posebno ga je oštro osudio ruski veleposlanik u Hrvatskoj, Leonid Kerestedžijanc, kojemu se sin tada nalazio u dječjoj bolnici u Klaićevoj ulici.

U listopadu 2013., prilikom sanacije krova dječje bolnice u Klaićevoj, ondje je pronađen zaostali neeksplodirani “zvončić” iz napada 1995. Policijski sužbenici izašli su na mjesto događaja te ga, nakon što je operatvni zahvat koji je bio u tijeku u operacijskoj sali ispod krova, završen, u kontroliranim uvjetima detonirali bombu, prenio je Dnevnik.hr.

Odgovornost za granatiranje i haška presuda: Milanu Martiću 35 godina

Međunarodni sud u Haagu zbog zapovijedi da se napadne Zagreb pravomoćno je osudio Milana Martića na 35 godina zatvora.

U znak sjećanja na taj dan, Zagreb od 2007. godine ima Trg svibanjskih žrtava 1995., sa spomen-pločom poginulim i ranjenim Zagrepčanima, prenosi narod.hr.

U svibnju 2013. u Zagrebu je otvoren Memorijalni centar granatiranja Zagreba, posvećen dvama napadima na Zagreb tijekom Domovinskog rata: 7. listopada 1991., kojim je agresor pokušao izvesti atentat na predsjednika Tuđmana i time spriječiti proglašenje hrvatske neovisnosti, i 2. i 3. svibnja, kada je udarom na zagrebačke civile htio zaustaviti oslobađanje Hrvatske.

The post (VIDEO) ZLOČINAČKO SRPSKO raketiranje civila u Zagrebu 1995… SRPSKI ZLOČINCI su iz nemoći raketirali dom umirovljenika i dječju bolnicu u Klaićevoj! first appeared on Braniteljski portal.