Prije točno 23 godine, 2. i 3. svibnja 1995., iz očaja, nemoći i kukavičluka, kao odmazdu za uspješno započeti “Bljesak”, operaciju oslobađanja okupirane zapadne Slavonije, srbi su raketirali hrvatski glavni grad. U tom kukavičkom srpskom napadu na civile poginulo je sedmero ljudi, 39 ih je teško, a 136 lakše ranjeno…
Među poginulima je bio Luka Skračić, student prve godine filmske režije, a među ranjenima hrvatska primabalerina Almira Osmanović i još 16 drugih balerina i baletana koje je napad zatekao u baletnoj dvorani Hrvatskog narodnog kazališta na Mažuranićevom trgu.
Meta napada bila je i dječja bolnica u Klaićevoj ulici, na čijem je krovu, prije samo nekoliko godina otkrivena još jedna zaostala bomba, tzv. “zvnočić”, koji je policija tada uspješno uništila.
Žrtve 2. svibnja
Tog je dana ranjeno 146, a poginulo petero ljudi-civila:
Damir Dračić zadobio je povrede gelerom dok je bio u automobilu. Njegovo tijelo je pronađeno u Vlaškoj ulici.
Ana Mutevelić je poginula kada je pogođen tramvaj na raskrižju Draškovićeve i Vlaške ulice.
Stjepan Krhen je zadobio više povreda na tijelu od gelera koji su pali na njega, na prsima i nogama i odmah je podlegao tim ranama. Pronađen je u dvorištu zgrade br. 41 u Vlaškoj ulici.
Ivanka Kovač je umrla na traumatološkoj klinici u Draškovićevoj ulici od povreda koje je zadobila na nekih 700 metara udaljenosti od bolnice. Ustanovljeno je da su uzrok smrti bile eksplozivne rane koje je zadobila u predjelu glave, trupa i udova.
Ivan Brodar je povrijeđen u Draškovićevoj ulici, a tim povredama je podlegao nakon dva dana. Imao je 77 godina, a zadobio je višestruke traume glave, prsa i donjih udova.
Žrtve 3. svibnja
Idućeg dana, 03. svibnja, su projektili pali i na Dječju bolnicu u Klaićevoj ulici, Dom umirovljenika “Centar” te na dvoranu Hrvatskoga narodnog kazališta u kojoj su vježbali baletani, među kojima i nekoliko stranih izvođača, zatim Akademiju dramskih umjetnosti te zračnu luku Pleso.
Luka Skračić, student prve godine filmske režije, zadobio je eksplozivnu povredu glave kada ga je u glavu ranio geler. Pao je u komu te je na kraju preminuo od upale pluća, koja je bila posljedica zadobivenih povreda.
Ivan Markulin, pirotehničar i policijski službenik, poginuo je kada je kasetna bombica koju je pokušavao deaktivirati eksplodirala pred Dječjom bolnicom u Klaićevoj ulici.
Njemu u čast pored dječje bolnice podignut je spomenik.
Među balerinama i baletanima, koji su u dvorani HNK na Mažuranićevu trgu pripremali predstavu “Donau balet” bila je i Almira Osmanović, tadašnja ravnateljica i prva balerina Hrvatskog narodnog kazališta. Među ostalima, teško su stradali Mark Boldin, koji je izgubio bubreg i nikada više nije zaplesao, Viorel Dascalu, koji se nikada potpuno nije oporavio, jednako kao i Mateja Pučko, koja još dan-danas nosi gelere u tijelu, naveo je Večernji list.
Napad na dječju bolnicu i zaostala bomba
Peter Galbraith, američki veleposlanik u Hrvatskoj, osudio je napad i nazvao ga “divljačkim činom”. Posebno ga je oštro osudio ruski veleposlanik u Hrvatskoj, Leonid Kerestedžijanc, kojemu se sin tada nalazio u dječjoj bolnici u Klaićevoj ulici.
U listopadu 2013., prilikom sanacije krova dječje bolnice u Klaićevoj, ondje je pronađen zaostali neeksplodirani “zvončić” iz napada 1995. Policijski sužbenici izašli su na mjesto događaja te ga, nakon što je operatvni zahvat koji je bio u tijeku u operacijskoj sali ispod krova, završen, u kontroliranim uvjetima detonirali bombu, prenio je Dnevnik.hr.
Odgovornost za granatiranje i haška presuda: Milanu Martiću 35 godina
Međunarodni sud u Haagu zbog zapovijedi da se napadne Zagreb pravomoćno je osudio Milana Martića na 35 godina zatvora.
U znak sjećanja na taj dan, Zagreb od 2007. godine ima Trg svibanjskih žrtava 1995., sa spomen-pločom poginulim i ranjenim Zagrepčanima, prenosi narod.hr.
U svibnju 2013. u Zagrebu je otvoren Memorijalni centar granatiranja Zagreba, posvećen dvama napadima na Zagreb tijekom Domovinskog rata: 7. listopada 1991., kojim je agresor pokušao izvesti atentat na predsjednika Tuđmana i time spriječiti proglašenje hrvatske neovisnosti, i 2. i 3. svibnja, kada je udarom na zagrebačke civile htio zaustaviti oslobađanje Hrvatske.