Analitika raznih vrsta preplavila je ovih predizbornih, izbornih i postizbornih dana hrvatsku javnu scenu do razine ne postojanja bilo kakvih ozbiljnijih promišljanja i rasprava o gospodarskim i inim modelima izlaska Hrvatske iz sivila, koje nas zadržava na europskom dnu po osnovnim razvojnim parametrima. Politička dominacija u svemu i posebno politička analitika po osjećaju potpomognuta uslužnim novinarstvom nalik starom zanatu, gotovo je zarobila hrvatsko društvo, a glasovi razuma i znanstvenog promišljanja i razmatranja poput su heretičkog djelovanja koje remeti programirani politički samo formalni bipolarni mir u izmjeni na prijestolju. Hrvatska se stvarnost pritom, a naročito demografska, zaboravlja, prigodno spominje, retorički obnavlja i pretvara u elitističke političko-diplomatske balove, zatvorene večere i kazališna uprizorenja, kao da svijet izvan tog zatvorenog, privilegiranog i bez ozbiljnijeg vrijednosnog kriterija pozicioniranog kruga ne postoji.

Postoji zato analitika i vječni univerzalni analitičari infinitezimalne spoznaje i metodološke snage razumijevanja stvarnosti uvijek programirani, nezavisno od vlastite prošlosti, političke promašenosti i intelektualne oskudnosti, koji neukima, neobrazovanima i nacionalno zabrinutima nameću javnim djelovanjem istine o stabilnosti, opasnosti od populizma, strahu od promjena, nepotrebnosti glasanja hrvatskog iseljeništva, suvišnosti nacionalnog razvojnog koncepta kad postoji zajednički europski i slično. Politički i novinarski na osjećajima uglavnom utemeljen analitički obrazac usmjeravanja istine prema nevjerojatno podcijenjenoj hrvatskoj populaciji, praktički negira elementarnu filozofiju, logiku, statistiku i matematiku, a pritom i biračku, glasačku i uopće hrvatsku pučku pamet.
Povezivanje neobrazovanosti ukupne, biračke i glasačke populacije s nacionalnim pristupima i konceptima postalo je već opće pravilo djelovanja u koje ne treba sumnjati niti ga podvrgavati objektivnim korelacijskim i inim analizama, jer je eto tako najjednostavnije svaki oblik hrvatskog idealizma negirati neobrazovanošću, primitivizmom, ruralnošću, uskoćom i sličnim atribucijama. Javna analitička upregnutost u dokazivanju hrvatskog nacionalnog primitivizma i uzdizanje anacionalne obrazovanosti i njihovih svjetskih i europskih širina pretvara se u osnovi u negaciju hrvatskog društva i postojanja njegovih tradicijskih, povijesnih i inih vrijednosti. Pritom su nebitni stvarni pokazatelji izbornih zakonitosti i objektivne želje većinske hrvatske populacije, već su samo bitni njihovi osjećaji prema ideologijskim, a u većini slučajeva i anacionalnim pristupima.

1.Osnovna izborna zakonitost u pravilu je želja ukupne, biračke i glasačke populacije za promjenama. Mogu je ponuditi i donijeti vladajući, ako prihvate stvarnost i vlastitu odgovornost vladanja, a mogu i opozicijske, pojedinačne ili udružene političke snage. Vezano je to za svake izbore i na svim razinama i nisu uvijek očekivane izborne promjene vezane za promjenu političkog okvira vladanja, ali jesu za novi pristup, širinu, spoznaju, mogućnosti, nove ljude i slično.

2.Želja se za promjenama nakon jasnog priklanjanja Predsjednice vladajućima intenzivirala pa je pojava M. Škore bila očekivana i dobrodošla svima željnim promjena. Najava u hrvatskom političkom i javnom prostoru novog vjetra ugrozila je ustaljeni ritam izmjene vladanja nad Hrvatskom, a potvrda manje-više svih anketa o njegovoj pobjedi u drugom krugu nad oba kandidata ustaljenih vladara Hrvatske u posljednjih 20 godina, tražila je apologetsko usmjeravanje iz oba smjera protiv te mogućnosti. Pritom su se koristila sva sredstva uslužnog novinarstva.

3.Eliminacijom opasnosti od očekivanih promjena već u prvom izbornom krugu stvari su se vratile u zadane okvire, ali s pogrešnim pretpostavkama kako se automatizmom zaustavila želja za promjenama. Usprkos sužene ponude ona nije nestala, a na nastavak iste retorike, sadržajnosti, patetike i istih obećanja vladajućih, već umorna biračka populacija od standardnih postupanja više nije pristala.

4.Pojedinačni izbor u suženoj ponudi uglavnom se u takvim okvirima usmjerava prema osobnosti s jedne strane i protiv vladajućeg zajedništva s druge strane pa je pripisivanje ideološke uspješnosti ili negiranje značenja nezadovoljstva vladanjem dokaz odmaka od stvarnosti na obje strane.

5.Gotovo je jednaka zabluda svjesno javno forsirana s apologetskim sljedbenicima nasljedne ideologije koju je Hrvatska napustila početkom devedesetih prošlog stoljeća, kako su Predsjednika doveli na vlast obrazovani, dok su manje obrazovani tražili isti nastavak. Kako onda objasniti zašto ti isti obrazovani nisu produžili vladanje formalno obrazovanijima s diplomatskim finim manirama koji gotovo u cijelosti pokrivaju stranku na vlasti, diplomaciju i praktički cijelu izvršnu vlast i koji su redom stali uz Predsjednicu?

6.Proglašavanje svih nacionalnih razvojnih pristupa i svih pojedinačnih ili skupnih djelovanja u tom smjeru uskoćom, primitivizmom, neobrazovanošću i slično nije ništa drugo, već anacionalno djelovanje i negiranje hrvatskih potreba i hrvatskih tradicijskih vrijednosti. Po tom se obrascu Hrvatska nakon ratne pobjede stalno drži u pokornosti, a u tom se smjeru upućuju i analize o neobrazovanima koji podržavaju nacionalne koncepte ili pojedince i ideje na izborima.

7.Prema procjenama Državnog zavoda za statistiku RH za 2018. godinu (Priopćenje 7.1.3., DZS, Zagreb, 13.9.2019.), Hrvatska je imala ukupno 4 087 643 stanovnika; 0-14 godina starosti 590 587 (14,5 %), a 0-18 754 269 (18,5 %), dok je apsolutno smanjenje ukupnog stanovništva u odnosu na popis stanovništva 2011. za 197 246 osoba ili 4,6 %. Stanovništva je starijeg od 18 godina s pravom glasa bilo 3 333 374 (mlađeg od 18 godina 754 269). dok je u popisu 2011. stanovništva starog 15 i više godina bilo 3 632 461. Ukupna je stopa depopulacije dakle 4,6 % i uzet će se u obzir u kasnijim procjenama.

8.Razliku između procjene za 2018. starijih od 18 godina i broja birača na predsjedničkim izborima 2019. (prvi krug) i ranijih izbora neka objasni DIP ili DZS, a one se kreću u rasponu od 300 do 500 tisuća.

9.Obrazovna je struktura stanovništva starog 15 i više godina prema popisu 2011. bila: 62 092 bez škole; 34 786 1-3 razreda; 249 081 4-7 razreda; 773 489 osnovna škola; 1 911 815 srednja škola i 595 233 je bilo visoko obrazovanih osoba (371 472 sveučilišni studij, 11 702 doktorat znanosti). Ukupno je dakle bilo ispod srednjeg obrazovanja 1 119 448 osoba ili 30,8 %, a srednjeg i visokog 2 507 048 ili 69,0 %, dok razliku do 100 % čini nepoznato. Pretpostavka je; taj odnos u osnovi vrijedi i za popis birača pa je logičan zaključak kako izbore prevladavajuće odlučuju srednje i visoko obrazovani.

10.Depopulacija je ukupnog stanovništva bila 2011.-2018. po stopi 4,6 %, a to je smanjenje uz njezin linearni nastavak među osobama ispod srednje razine obrazovanosti u 2018. za 51 494 osoba. Prema intenzitetu depopulacije i izlaska na izbore u predsjedničkim je izborima vrlo vjerojatno sudjelovalo oko 534 000 osoba manje obrazovanosti od srednje i oko 1 160 763 osoba iznad osnovno školske obrazovanosti. Razliku prema službenim podacima izlaska na izbore i projekcijama temeljenim na obrazovnoj strukturi iz popisa 2011. također neka objasni DIP.

11.DIP je potvrdio glasovanje 51,18 % glasača u prvom krugu ili apsolutno 1 903 861 i 54,99 % u drugom krugu ili 2 053 292 (prema glasačkim listićima). Dakle, gotovo 50 % birača nije glasalo pa se sukladno tome i relativnim odnosima obrazovanosti ukupnog stanovništva te dobivenim glasovima za kandidate mogu povući osnovne zakonitosti vezane za izbornu usmjerenost.

12.Konstantno se u javnosti provlači teza kako su za Predsjednicu glasale više neobrazovane osobe, a za Predsjednika obrazovanije, iako je signifikantnost zapravo granična i u okviru je odstupanja jačeg ili slabijeg odaziva na javno ispitivanje. Istovremena tvrdnja kako su za Predsjednika više glasale obrazovanije i starije osobe u suprotnosti je s prevladavajućim udjelom starijih osoba među populacijom manje obrazovanosti od srednje prema popisu stanovništva.

Ideologijska anacionalna varijanta javne eksplikacije rezultata već time postavlja platformu za nove izbore, a misaona iracionalnost i limitiranost propušta se kao serioznost umotana u duhovitost kanta-autora, koja prelazi okvire misaonog dostojanstva i otkriva zapravo intelektualnu prazninu. Manje je pritom bitna Predsjednica od usmjeravanja javnosti prema anacionalnom konceptu i uvijek se ponavlja isti obrazac u kojem je moguće svoj uvjetni liberalizam usmjeriti samo spram suprotne strane, uz potpuni muk za isti ili sličan krimen kad su u pitanju vlastita ideologijska okruženja pa makar bila i nastavak političkog arhaika.

13.Uglavnom, potpuno je jasno, izlazak na izbore vjerojatno oko 534 000, „neobrazovanih osoba”, kako kažu apologeti formalno nestalog sustava, nije mogao u prvom krugu donijeti ukupno 973 332 glasa Predsjednici i M. Škori i uz tvrdnju o samo 59 % „neobrazovanih” koji su dali glas Predsjednici, a čak 41 Predsjedniku. Pretpostavimo li takve odnose i usmjerimo li navedene stope na manje obrazovane od srednje škole, možete li misaoni faraoni izračunati koliko je to apsolutno i podijeliti to na dva? Takvih u prvom krugu za Predsjednicu nije vjerojatno bilo više od 180 000, a skupno ne više od 360 000 od ukupno 973 332 glasa. Postotak? Ne zanima vas naravno.

14.Osnovni motivi izlaska na izbore u pravilu su promjene, a mogu ih donijeti vladajući s drugačijim pristupom i ostali koji promjene uvijek obećavaju i nude, ali uvijek s istim ljudima. Nije pojava M. Škore zato bila slučajna i njegovom se eliminacijom ona nije niti će se dogoditi, ali je želja za promjenom ostala. I nije vezana za ideologijska usvojena javna pravila, obrazovanost i slična atribucijska primetanja. Promjenu upravo želi primarno taj puk kojeg krstite neobrazovanim i u formalno bipolarnoj izbornoj ponudi nije im drugo ništa niti preostalo.

15.Drugi je izborni krug donio dodatni ulazak tražitelja promjena u izbore, ako je za vjerovati DIP-u, APISU i zapisu, s rezultatima za Predsjednika 1 034 389 glasova. Svi njegovi iz prvog kruga, svi ostali i svi novi s apsolutnom usmjerenošću jedva dostižu rezultat, a svi njezini iz istog kruga i svi izašli neobrazovani nisu bili dovoljni.

16.Uostalom, kako napredni europski sljedbenici u svojoj širini, formalnoj manjoj obrazovanosti i populaciji koja je pri dnu i želi promjene uopće mogu u svom razumijevanju svijeta utovariti ostale negativne ljudske osobnosti? Mogu, zato jer se tu ipak radi o anacionalnom pristupu i velikom odmaku od hrvatskih potreba i tradicijskih vrijednosti. Kakve jesu, za većinu su hrvatske populacije poželjne.

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala  već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora** 

A.G.

The post Dr. sc. Stjepan Šterc: Proglašavanje neobrazovanima onih koji podržavaju nacionalne koncepte na izborima anacionalno je djelovanje first appeared on Braniteljski portal.

U raspravi o reformama i većim plaćama u školama iz vida se gubi da će se 90.000 učenika manje u 10 godina morati odraziti na sve zaposlene…

Manjak učenika posljedično će utjecati na manji broj potrebnih učitelja

Prije 15 godina u Hrvatskoj je bilo 391 tisuću učenika u osnovnim školama, a lani početkom školske godine prema podacima Državnog zavoda za statistiku imali smo ih 316 tisuća, što znači da smo izgubili 75 tisuća osnovnoškolaca, piše u subotu Večernji list.

Dok se govori o nužnoj reformi obrazovnog i zdravstvenog sustava, o zahtjevima sindikata za povećanjem plaća, opravdanim za sve koji savjesno i profesionalno obavljaju svoj posao, iz vida se gubi da će se ovoliki gubitak djece reflektirati na smanjenje zaposlenih u školama, na fakultetima i dovesti do neodrživog zdravstvenog, obrazovnog i mirovinskog sustava, piše Večernji list.

Čak 137 škola bez prvašića ove godine

Lani je prosječno odjeljenje u osnovnim školama imalo 17,2 učenika, ove godine 137 škola nije imalo upisanih učenika u 1. razred OŠ, navodi dnevnik, dodajući da je Hrvatska 2005. imala 42,5 tisuća rođenih, lani 36,9 tisuća, a u prvih šest mjeseci 2019. rodilo se tek 17.181 dijete.

Broj zaposlenih u školama se čuva zbog socijalnih razloga, a na otocima i u malim sredinama i zbog demografskih, no jasno je, kaže demograf Stjepan Šterc, da to neće moći biti još dugo održivo uz ovakvo smanjenje djece, kao ni održivi obrazovni, zdravstveni i mirovinski sustav.

“Čovjeka čudi da svi okreću glavu od ovakvog smanjenja djece dok se bave reformama i povećanjem plaća, a glavni subjekt obrazovnog sustava su djeca kojih je sve manje. Svaka reforma, i obrazovna, koja se radi uz ovoliki gubitak stanovništva, osobito učenika, nema puno smisla, ako demografsko pitanje nije temelj, a sve drugo nadogradnja u reformskom smislu. Samo u odnosu na prošlu godinu imamo gotovo 9000 učenika manje u osnovnim i srednjim školama. A u posljednjih 10 godina izgubili smo u osnovnim i srednjim školama oko 90 tisuća djece. Uz takav gubitak djece govoriti o ostalim reformama, a ne percipirati tu ključnu stvar, neozbiljno je i izvan znanstvene logike.”, upozorava Šterc.

Čeka se da vlast u javnost pusti demografsku strategiju koja traži ozbiljno izdvajanje novca iz proračuna, a i sve je više nezadovoljnih plaćama što je teret za vlast, osobito kad se najavljuje recesija, donosi Večernji list…

G.S.

The post U 10 godina u hrvatskim školama 90 tisuća učenika manje, demograf Šterc upozorava: ‘Sustav nije održiv ako demografsko pitanje nije temelj’… first appeared on Braniteljski portal.

”Smrtnost u Hrvatskoj povećava se nevjerojatno brzo, zbog čega godišnje nestaje (umire ili iseljava) od 90 do 100 tisuća ljudi! To znači da će u deset godina nestati gotovo milijun stanovnika, i već sada je opasno ugrožena domovinska sigurnost!  No, zapanjuje da vladajuće političare ti podaci uopće na zanimaju’, upozorio je demograf dr. sc. Stjepan Šterc u nedjelju u zagrebačkom hotelu Dubrovnik, tijekom programske konvencije stranke Promijenimo Hrvatsku.

Dodao je da smo, ako zbrojimo iseljavanje tijekom zadnjih stotinu godina, prvi u svijetu po brzini nestajanja te se upitao: kome je namijenjen prostor Hrvatske, kada se tako brzo i sustavno prazni?

Nije tada želio odgovoriti na ovo pitanje, no zlokobna slutnja, temeljena na iznesenim činjenicama, itekako je ostala ‘visjeti u zraku’.

Za koga se, uistinu, prazni Hrvatska i tko će zauzeti dragocjeni prostor uz istočnu obalu Jadranskoga mora, ako Hrvati nastave iseljavati i izumirati ovim tempom, upitali smo ponovno Šterca, ali i druge znanstvenike koji se bave ovom tematikom.

”Postoje špekulacije o tome tko bi mogao i htio zauzeti prostor Hrvatske, ako doživimo potpuni demografski slom, kojemu smo sve bliži. No, te teze nemoguće je znanstveno dokazati, pa zato ne bih još govorio o tome. No, činjenica je da se Hrvatska nevjerojatno brzo prazni, a da politika baš ništa ne čini da zaustavi tu katastrofu, zbog čega se logično nameće zaključak da se ovaj prostor ‘čisti za nekoga’. Činjenica je, također, da će uskoro početi zamjena stanovništva, ako se ovaj trend nastavi! Svjedočimo, u isto vrijeme, nejverojatnoj blokadi Hrvatske na svim poljima i na svim razinama. I to je blokada s osmijehom. Sa svih strana stižu pritisci na Hrvatsku, nazivaju nas fašistima, antisemitima, a ja – koji dvadeset godina radim s mladima na fakultetu – svo to vrijeme nisam vidio fašizam ili nekakvu netrpeljivost među studentima. No, vladajući HDZ na sve te pritiske samo mirno gleda!”, primijetio je u uvodu dr. Šterc.

Upozorio je potom da višegodišnje mirno gledanje kako Hrvatska juri u propast  ne može biti slučajnost.

”Očito je da se prostor prazni namjerno. Ministarstvo za demografiju i obitelj provodit će Istanbulsku konvenciju, što je potpuno suprotno demografskom oporavku i poticanju rađanja! Sada se pokazalo da je tako, iako je Plenković u početku govorio da mu je demografski oporavak važan. Jasno je da to nije točno. Najveća vrijednost društva su djeca. Oni su smisao, a ovo drugo je dekadencija. To su dvije suprotne strane. Jer, tko će osigurati novac za mirovine, ako ne bude djece? Što ćemo kada ljudi za tridesetak godina krenu u mirovinu, a ne bude novca? Prvi smo u svijetu po negativnim demografskim trendovima. Izumiranje i iseljavanje ugrožava nacionalnu sigurnost, no Vlada ni da mrdne! Baš ih briga”, upozorava ugledni demograf.

U Vladi svjesni situacije, ali ne rade ništa

Kaže da u HDZ-u i u Vladi znaju sve o problemu, ali da svjesno i namjerno ne čine ništa.

”Govorio sam o opasnostima depopulacije i Plenkoviću i ministrima više puta, no sve je jasnije da ta problematika njih ne zanima. Nije to ono što moraju odraditi, što od njih očekuje EU. Koga je u Europskoj Uniji briga što se Hrvatska prazni? Nikoga. To je u njihovom interesu. Plenković i HDZ su se bavili demografijom u predizborno vrijeme, no sada im to više ne treba”, bez dlake na jeziku po običaju govori Šterc.

A na pitanje: ‘Koga slušaju premijer i ministri te čije interese brane, kada je očito da ne zastupaju hrvatske građane i ne slušaju znanstvenike?’, Šterc odgovara da vjerojatno slušaju zapovjedi iz EU, ali i od koalicijskih partnera, kojima je demografski oporavak samo teret.

”Prošli tjedan ministar Štromar izjavio je da je osigurao milijardu kuna za fasade. Kako ga nije sram? Zar su fasade važnije od djece? Izašao je i podatak da su banke iz Hrvatske prošle godine iznijele 16 milijardi kuna! Sve drugo propada, no bankama je odlično. U Hrvatskoj kao da banke imaju vlast! S druge strane, postoji podatak da hrvatsko iseljeništvo godišnje u Hrvatsku šalje doznaka u vrijednosti od čak 14,3 milijarde kuna, što je od 11 do 12 posto državnog proračuna. No, vladajući te iseljenike ne žele u Hrvatskoj?! Odmaknuli su ih od sebe, a kukaju da nema investicija. Pa što ne pozovu iseljeništvo da ulaže? No, iseljenici su im politički neprijatelji. Previše su domoljubi i previše idealistički raspoloženi prema Hrvatskoj, da bi smjeli ovdje ulagati”, ogorčeno nabraja demograf koji je nedavno boravio u Švicarskoj, gdje se susreo s mnogo hrvatskih iseljenika te s tog puta nosi izuzetno pozitivne dojmove…

Suočavanje, pak, s hrvatskom realnošću ponovno ga je ispunilo zebnjom.

”Višegodišnje sustavno ignoriranje najvećeg hrvatskog problema, odnosno sve intenzivnijeg iseljavanja i izumiranja, a sve slabijeg nataliteta, ne može biti slučajno”, ponovio je profesor zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.

Zapad uzima školovano i potentno stanovništvo

Povjesničar dr. sc. Josip Jurčević, profesor na Hrvatskim studijima u Zagrebu, složio se sa Štercovim zaključcima te dodao da u Hrvatskoj ne postoje slučajnosti.

”Dva su glavna uzroka ovako snažnog iseljavanja i izumiranja. Prvi je što razvijene europske zemlje također muku muče s depopulacijom, zbog čega su počeli uzimati suvremeni ‘danak u krvi’ iz bivših komunističih zemalja. Ljudi masovno iseljavaju ne samo iz Hrvatske, već i iz drugih država s istoka i jugoistoka Europe. Zapadne i sjeverne zemlje okrenule su se potentnom stanovništvu – u demografskom i u radnom smislu. Uzimaju školovane i gotove ljude i zato se Hrvatska prazni, baš kao i druge zemlje bivšeg socijalističkog bloka”, objašnjava Jurčević.

Dodaje kako se često zaboravlja da pražnjenje Hrvatske nije od jučer, već da snažna depopulacija traje već stoljeće i pol.

”Kontinuirano se potiče iseljavanje s ovih prostora. U komunizmu su vlasti silom htjele stvoriti radničku klasu, pa su ljudi migrirali u gradove, što je dovelo do pražnjenja vrijednog prostora. Nije bitno što su migracije bile unutar zemlje, jer značajan prostor ostao je bez ili s malo ljudi. Sredinom šezdesetih krenulo je masovno iseljavanje u inozemstvo.  Danas je još gore, jer su odlazak mladih i izumiranje poprimili dramatične razmjere”, ne dvoji profesor Jurčević.

Naglašava da je vladajuća oligarhija u Hrvatskoj posve bešćutna i nedgovorna, te otuđena od naroda, već desetljećima.

”Jasno je da ne služe građanima. Samo povećavaju represiju i oslanjaju se na vanjske čimbenike. Zbog svega toga, doći će do zamjene stanovništva. Dokaz za to je i način na koji je Hrvatska ušla u EU. Ušli smo posve nepripremljeni i bez da smo prethodno zaštitili nacionalne interese. Jedino što je tada pripremljeno su potpisi na dokumentu prema kojem o migracijskim procesima odlučuje Bruxelles, a ne Zagreb. Osim toga, ako se netko nastani u RH, odmah dobije pravo glasa na lokalnoj razini, dok za nekoliko godina glasovati može i na državnoj razini. Ako u Hrvatsku useli pet milijuna stanovnika, to znači da ćemo dobiti novi identitetski obrazac. To više neće biti Hrvatska kakva je danas, jer naciju čine jezik, kultura, mentalitet i ostale identitetske odrednice, a sve to će se tada u potpunosti promijeniti”, podvlači profesor Jurčević pa dodaje da su hrvatske institucije odavno okupirane, zbog čega i ne reagiraju na ovako zabrinjavajuće trendove.

Hrvatska među 11 ugroženih zemalja

Ni politolog, dr. sc. Anđelko Milardović, koji upravo priprema osvrt na temu ‘Globalizacija i migracije’, nije demantirao zloslutne tvrdnje Šterca i Jurčevića.

”Pronašao sam podatak da je, prema projekcijama na osnovu postojećih trendova, jedanaest zemalja u svijetu posebno opasno ugroženo depopulacijom. Među tih 11 zemalja je i Hrvatska”, ističe Milardović, pa dodaje da će se vrlo negativan demografski trend u Hrvatskoj nastaviti, ako se ne izmijeni postojeći politički sustav.

”Pitate se kakve veze ima politički sustav s masovnim iseljavanjem? Tvrdim da je to jedan od glavnih razloga iseljavanja, jer je postojeći sustav omogućio istim ljudima da već četvrt stoljeća obnašaju vlast. Loše upravljaju, ali ništa se ne mijenja! Ljudi odlaze jer su nezadovoljni nepravdom, odnosno nemogućnošću vertikalnog napredovanja. Sve pozicije rezervirane su za političke stranke, pa telentirani ne mogu napredovati. Zato odlaze”, smatra profesor Milardović.

Tumači da bi hitno trebalo mijenjati postojeći politički sustav, kao i izborna pravila, kako bi u društvu napokon došlo do provjetravanja i do nužno potrebne izmjene kadrova.

”Treba, kao prvo, u statute političkih stranaka unijeti odredbu o ograničenosti mandata, kako ne bi isti ljudi desetljećima obnašali glavne funkcije. Iste odredbe trebalo bi prenijeti i u državu. To bi pokrenulo vertikalnu pokretljivost, odnosno provjetravanje stranaka. Na površinu bi napokon isplivali kvalitetni i novi ljudi. Svježa krv donijela bi promjene. Trenutno u Hrvatskoj imamo predinfarktno stanje, jer je onemogućen dotok svježe krvi”, slikovito je objasnio ugledni politolog.

Zaključio je da će se dogoditi potpuni demografski slom te zamjena stanovništva u Hrvatskoj, ako se vladajuća oligarhija pod hitno ne promijeni.

”Kada kupuju borbene zrakoplove, neka razmisle tko će upravljati tim letjelicama. Kulture i civilizacije su propadale kada je dolazilo do unutarnje dekadencije. U Hrvatskoj je vidljiv upravo takav trend”, upozorava Anđelko Milardović, donosi dnevno.hr.

I.V.

The post Znanstvenici Hrvatska se za nekoga NAMJERNO PRAZNI; uskoro kreće ZAMJENA STANOVNIŠTVA! first appeared on Braniteljski portal.

Potaknuti sve alarmantnijim stanjem u zemlji (demografskim i svakim drugim propadanjem), pojedini hrvatski znanstvenici počeli su se okupljati oko ideje nužnosti  spašavanja naroda i države od nestajanja. Više nezavisnih intelektualaca u zadnje vrijeme upozorava, naime, da su se postojeće hrvatske političke elite potpuno odnarodile te da nimalo ne mare za interese države i naroda, što Hrvatsku dovodi na rub sloma.

Krah Agrokora, odnosno okolnosti koje su dovele do propasti najveće hrvatske kompanije, dodatno su razgolitili sav jad i bijedu hrvatske politike i gospodarstva, zbog čega bi, tvrde oni, to moglo čak i pomoći Hrvatskoj da dozna punu istinu o sebi te zaustavi hod u provaliju.

”U Hrvatskoj je stvoreno iznimno teško političko, gospodarsko, sigurnosno i ljudsko stanje. To se treba pripisati ponajviše nacionalnoj veleizdaji, koju su prema narodu napravile hrvatske političke stranke. To je razlog što Hrvati prazne svoj zavičaj i svoj povijesni životni prostor”, tvrdi u svojim istupima prvi hrvatski ministar vanjskih poslova, mr. sc. Zdravko Mršić, a vrlo slične stavove možemo čuti i od uglednog demografa dr. sc. Stjepana Šterca te od još nekih nezavisnih intelektualaca.

O svemu tome razgovarali smo s bivšim ministrom te političkim piscem Zdravkom Mršićem.

Šterc i Vi dijelite vrlo slične stavove o dramatično nepovoljnoj hrvatskoj sadašnjosti i nužnom hitnom djelovanju. Znači li to da su se nezavisni intelektualci počeli udruživati i okupljati na istoj platformi? Oko kojih stavova ste suglasni?

Svi ljudi koji slobodno opažaju i slobodno misle, uključujući i slabo školovane obične ljude, stvaraju iste zaključke o stanju naroda i o putu kojim hrvatska politika gura narod. Zaključci o slabom stanju i brzom propadanju naroda postaju vidikom nove skupne svijesti. Ipak, istom predstoji povezivanje i udruživanje dobro školovanih ljudi u političku silu. Mediji poput Vašega mogu ozbiljno pomoći povezivanje ljudi, u kojima se pojavila prava skupna svijet. Naš razgovor je Vaš prinos povezivanju ljudi. Povezivanje cijelog naroda u političku velesilu trebaju predvoditi nove političke stranke, koje su utemeljene radi promjene hrvatskog političkog sustava, ali i svi izabrani predstavnici naroda, kojima njihove stranke dosad nisu dopuštale da se brinu za narod i da se staraju za hrvatsku državu.

Zašto bi slom Agrokora mogao biti i dobar za Hrvatsku?

Nastanak i bujanje Agrokora bili su plod političke i poslovne urote nositelja narodu otetoga društvenog kapitala, koji se bio zatekao u Hrvatskoj 1990. godine. Djelovanje te korporacije bilo je obmanom naše javnosti i prijevarom naroda. Slom Agrokora treba otkriti pravu istinu ne samo u djelovanju urotničkih snaga koje su stvorile i njegovale tu korporaciju, nego i istinu o ukupnoj hrvatskoj politici, a posebice istinu o hrvatskom političkom sustavu, pod kojim narod propada i prazni našu bogomdanu zemlju.

Zasad se objavljuju podatci o gubitcima u poslovanju korporacije, ali se istom treba otkriti smisao i narav politički pomognute oplodnje iz koje se pojavila korporacija. Pisao sam da je Republika Hrvatska bila banovina ili „krajina“ u državi Agrokor. Vjerujem da je potrebno objaviti podatke o tomu koliko su svi hrvatski ministri financija, redom od prvoga do sadašnjega, oprostili Agrokoru duga državi na osnovi neplaćenog PDV-a: koliko je bio izravan oprost Agrokoru, koliko poduzećima koje je ta korporacija kanila preuzeti, a koliki je bio oprost nakupljenog PDV-a u poduzećima tijekom trajanja natječaja i ugovaranja za njihovu prodaju Agrokoru za jednu kunu. Oprosta PDV-a je bilo. Vlada bi morala objaviti istinu o tom oprostu, koji je ona davala samo nekim korporacijama.

Kako je moguće da političke elite u tolikoj mjeri podcjenjuju zdrav razum naroda (koji je još ostao u Hrvatskoj) da unatoč očitom putu u propast i dalje ne haju za narod i državu?

Politikom se u Hrvatskoj bave ljudi gladni vlasti, a ne ljudi koji bi htjeli nešto napraviti za zemlju i narod. Takve ljude na vlast dovodi kapital, koji sam ne može voditi nacionalnu politiku, jer kapital ima na raspolaganju samo gospodarska sredstva, ali ne i politička. Nakupljen golemi kapital, koji je iscrpljen iz prirode i iz rada ljudi, bio je nadvladao sve narode pa i hrvatski. Uspostavljene hrvatske političke stranke su u najmu ili u „autsorsingu“ kod kapitala. Veliki porok hrvatskog političkog sustava je nakazan izborni sustav, koji volju birača pretvara u mandate kartela uspostavljenih političkih stranaka. One su svojim protivnarodnim djelovanjem ozloglasile pojam „politička stranka“. Narod više ne vjeruje strankama i očekuje pojavu alternativnih političkih sila, možda pokreta ili okupljanja.

Kažete da su političke stranke napravile nacionalnu veleizdaju. Zašto to tvrdite?

Uspostavljene političke stranke, od kojih su mnoge prije važne stranke već propale, ne obavljaju posao za narod, nego za Europsku uniju, kapital, za velike domaće i tuđe korporacije i za tržište. Na koje su grane zbog svojega nakaznog djelovanja spali HSLS, HSS, HNS i HSP? Kapital je u svim zemljama već dugo tuđa ili tuđinska vlast nad narodima. Politički rad za probitke tuđinaca je nacionalna veleizdaja. Mnoge nacionalne političke vlasti ostavile su svoj narod na cjedilu. Europska unija, koja je tvorevina svjetskog kapitala za uništavanje suverenih naroda i koja je pod nadzorom njemačkog industrijskog kapitala, tuđinska je vlast u Hrvatskoj i u mnogim drugim članicama Unije.

Rekli ste da nove političke stranke trebaju okupiti narod da se sam izbavi od propasti i da se obnovi. Što to znači?

Sve stranke koje uistinu kane povesti brigu za zemlju i narod moraju se pretvoriti u političke sile, koje imaju samo jedan, izravan, skupni posao. To je buđenje i okupljanje naroda, koji je jedini kadar od malih, sitnih ljudskih sila napraviti političku rezultantnu silu, koja je u stanju nadvladati kapital, učiniti korporacije odgovornima i zaštiti domaće tržište. Samo cijeli probuđeni narod može osloboditi sam sebe, potvrditi svoju suverenost, zaštititi se i opet poći putem napretka. To je posao i mnogih drugih naroda, uključujući američki i njemački.

Koje su to nove političke stranke? Mislite li na Most, Promijenimo Hrvatsku, Živi zid? Ili još neke stranke?

Spomenute političke stranke su nove stranke, koje su utemeljene za promjenu hrvatskog političkog sustava koji tare narod. One kao ni druge slične stranke ne mogu uspjeti kao stranke, jer će se prije ili kasnije same uništiti sudjelovanjem u umjetnim stranačkim koalicijama. Želja malih stranaka za uzimanjem mrvica vlasti upropastit će sve stranke, koje ne ostanu u oporbi. U koalicijama male stranke propadaju, a „velike“ se smanjuju. Stranke kakve smo dosad poznavali stvar su prošlosti.

Motrenje hrvatske stranačke pozornice vodi zaključku, da se i SDP – ako se želi izbaviti neizbježnog rasapa – treba od problematične pretvoriti u novu političku silu, koja će s ostalim novim političkim silama prionuti uz isti, jedan, narodni posao, koji stoji pred svim političkim silama. Mislim, da pritom SDP mora i promijeniti ime te sa sebe ukloniti biljeg komunizma, antifašizma, ljevičarstva, menjševizma i internacionalizma i okaniti se tobožnje brige za radničku klasu koje više nema. SDP mora iskoristiti ostatak svojih političkih mogućnosti u radu za narod. Spas svim postojećim strankama je u prianjanju uz posao za narod i uz brigu za zemlju. Pitanje je, imaju li sve izgubljene stranke snagu, da se okane kapitalističke politike i da se priljube uz narod.

Kako bi te nove političke stranke trebale djelovati da spase hrvatski narod i državu od propasti? Zašto bi se, kako tvrdite, i Katolička crkva trebala uključiti?

Spas svih političkih stranaka, novih i starih, malih i velikih, je u radu za spas naroda. Svim je strankama bolje da se okane politike i da se prihvate buđenja i okupljanja naroda, jer će se narod prije ili kasnije sam probuditi. Drugi američki predsjednik John Adams bio je iznimno mudar i učen čovjek. On je rekao: „Ishod Američke revolucije bio je određen prije nego što je ona počela. Narod se probudio, pogledao oko sebe i uvidio da je narod.“ Za stranke je bolje da one bude i okupljaju narod, nego da okupljeni narod probudi njih.

Katolička crkva ima goleme političke mogućnosti. One su joj ostale od Isusa iz Nazareta, koji je rekao „Caru carevo, božje Bogu!“ i koji je zagovarao stvaranje ljudske i društvene dinamike mimo vlasti. Crkva se treba mimo vlasti primiti posla za spas naroda, koji je ona stoljećima čuvala i očuvala.

To je ujedno i baština, koju je Crkvi i narodu ostavio Alojzije Stepinac, koji je bio izniman svjetski političar i dobar pastir. Stepinac je živio u pet država: Austriji, monarhističkoj Jugoslaviji, Banovini Hrvatskoj, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i komunističkoj Jugoslaviji, a kao nadbiskup djelovao u četiri. Sve te države su propale, ali on je u svakoj od njih razlikovao politiku od države. U svakoj od tih država on je bio protiv uspostavljene politike i to zato, da zaštiti hrvatstvo i katolištvo, kako je sam govorio. Danas Crkva mora iskoristiti svoje političke mogućnosti da vrati suverenost narodu, da ga zaštiti i da mu pomogne da nastavi put napretka. To joj je najpreči posao.

D.K.

The post Zbog VELEIZDAJE političkih elita, kreće svehrvatsko OKUPLJANJE ZA SPAS NARODA! first appeared on Braniteljski portal.

Razumljiva je frustracija i paranoja izgubljenih jugoslavenskih ideala djece komunizma u spoznaji i objektivnoj istini ratnog poraza. Nasuprot svega za što se boriš, stoji upravo taj državni novac koji ti ne budi nikakve asocijacije na prošlost i prihvaćaš ga kao vlastitu nagradu za rad u koji nikad ne treba sumnjati. Totalni pravednici izgubljenog revolucionarnog zanosa čiji idealizam vide samo oni koji ih moraju voljeti. Drugarski…

Hrvatska suvremena svakodnevnica neutralnom se promatraču izvana zaista doima paranoičnom, promatrajući boj hrabrih poslijeratnih civilnih ratnika protiv svakog oblika hrvatskog identiteta, vrijednosnog sustava, razvojnih ideja i potrebe postupanja u očuvanju kakve-takve hrvatske budućnosti. Naprosto su osjetili vrijeme hrvatske upravljačke slabosti i popustljivosti, s Vladom koja ovisi o njima i njihovim frustrirajućim strahovima od svakog oblika hrvatskog djelovanja.

Zamislite u interesu Hrvatske, dakle društva i prostora u kojem i oni žive u svoj svojoj različitosti, izgubljenosti i frustrirajućoj činjenici primanja mrske valute, nazvane u državi njihove temeljne borbene fokusiranosti koje se hrvatska mladost uglavnom niti ne spominje. Međutim, to je nebitno, jer, eto spominju ju stalno oni i u suvremenosti nam svima pripisuju kolektivno djelovanje koje samo oni vide, osjećaju i zbog kojeg formiraju svoje strahove, primajući poticaje i naknade u temeljnom simbolu svih izvora njihovih frustracija i skupne paranoje. Želiš biti principijelan i društveno prihvatljiv, ali ne želiš, jer ne možeš odbiti poticajnu simboliku i nikad, ali baš nikad nisi u stanju za istu simboliku ili za isto postupanje, na isti način optužiti vlastito u osnovi neprincipijelno, usmjeravano, neobrazovano i antihrvatsko okruženje.

Izgubljeni jugoslavenski ideali

I nikad ne propuštaju takve prilike, skrivajući se uvijek iza globalnih i univerzalnih fraza nekakvog nevidljivog društva, vlastitog pisaćeg stola i zaštitnog šinjela hrvatskih protivnika, prikrivajući time intelektualno, osobno, socijalno i ino siromaštvo. Uvijek nadoknađivano državnim novcem, imena koje im u glumatanju pravednosti toliko podiže paranoju da ga jedva primaju u silnom animozitetu prema bilo kakvim hrvatskim koncepcijama. Zato što se  usmjeravaju mimo njihovog strasnog i nepokolebljivog svjetonazora, kojeg poremeti samo na tren naziv novca kojeg primaju i kojim ih obasipaju paradne hrvatske vlade.

Potpuno razumljiva frustracija i paranoja izgubljenih jugoslavenskih ideala djece komunizma u spoznaji i objektivnoj istini ratnog poraza. Nasuprot svega za što se boriš, što izmišljaš, samo ti vidiš i sve što pripisuješ svakoj hrvatskoj inicijativi stoji upravo taj državni  novac koji ti ne budi nikakve asocijacije na prošlost i prihvaćaš ga kao vlastitu nagradu za rad u koji nikad ne treba sumnjati. Totalni pravednici izgubljenog revolucionarnog zanosa, izgleda i postupanja čiji idealizam osjećaju i vide samo oni koji ih moraju voljeti. Drugarski.

Ima li uopće u Hrvatskoj nekog koji je svojim postupanjem, izričajem ili pisanjem usmjeravao hrvatske interesne ili pak neki projekt, koncepcija ili model postavljen prema interesima hrvatske populacije, koji nisu pisanjem revolucionarnih ostarjelih bojovnika ismijavani, napadani pa čak i u svojoj izražajnoj nemoći vrijeđani? Naravno da nema, zato što je sam afirmativni stav prema hrvatskim društvenim i ostalim vrijednostima u utkanoj svijesti jugoslavenskih revolucionara i njihovih potomaka, hereza i atak na nasljednu determiniranu misao koju možeš primjenjivati samo jednosmjerno. Fer play, otvoreni gard, javna rasprava pred drugima i različitima, priznavanje pluralizma, otvorena demokracija, prihvat različitosti, uvažavanje sposobnosti, razina obrazovanosti, ukupna spoznaja i slične besmislene kategorije, ne smiju proći u koncepciji „njegova misao – naš put” (Titova misao naš put, (1978.),  Savremena administracija, Zbornik radova, Ur. Marković, Lj., Pašić, N., Stojković, M., Beograd, 477 str.).

Usmjeravanje Hrvatske na prošlost…

Iako im sadašnja hrvatska Vlada tolerira i financira apsolutno svaku zamisao i svako u osnovi protuhrvatsko djelovanje, iako s njima trguje na sve moguće načine (Rimac-Dropulić), iako mogu ocrniti svakog u ovoj uzdrmanoj zemlji, iako zapravo puno toga, ipak pokazuju slabost, sasvim razumljivu u kolektivnoj antihrvatskoj paranoji. Zato što se ipak normalni svijet priklanja u svojoj dominantnosti ili pak različitosti normalnom pristupu uvažavanja tih različitosti. Naši revolucionari u svojoj terminalnoj fazi postaju uski, neprincipijelni, agresivni, spremni na uvredu bez argumentacije, nespremni za sučeljavanje… i jako udaljeni od svog početnog idealizma, kojeg su primjenjivali na sve slabosti čak i u okruženju, a k tome im postupke usmjerava još i vlastita politička ograničenost. Napuštajući pritom njegovu misao za vlastiti put i usvajajući svoju misao za njegov nastavak puta.

Sve je to standardno i već puno puta viđeno u Hrvatskoj i sve bi bilo prihvatljivo kad se u svom tom pristupu ne bi vidjelo i jako osjetilo antihrvatsko djelovanje i kad to ne bi radikaliziralo drugu stranu i poslužilo kao obrazac prikazivanja Hrvatske kao nepoželjne, netolerantne i prošlosti orijentirane zemlje. Naravno, predvidiva je to koncepcija.

Umjesto da Hrvatsku suočavamo s budućnošću, cijela je politička javna scena usmjerena na rasprave i postupanja vezana za prošlost, što također nije slučajno. Usmjeravanje Hrvatske na prošlost, sukladno današnjim pojedinačnim postupanjima, primarni je oblik djelovanja protiv društva i prostora u kojem živiš, a nametanje suočavanja s prošlošću polako postaje model pritiska na Hrvatsku. Ma gdje uopće postoji bilo kakav oblik antisemitizma u Hrvatskoj, gdje postoji takva razina netrpeljivosti prema populaciji kojoj su pripadali i agresori na Hrvatsku, gdje postoji u neposrednim i pojedinačnim kontaktima s običnim ljudima nerazumijevanje s osobnim strahovima vezanim za tešku svakodnevnicu u Hrvatskoj, gdje se to na kolektivnoj razini osjeća strah, nesloboda i razlikovnost prema srpskoj populaciji? Gdje? Samo u ideologiziranim postupcima s namjerom vječnih ideologa nepomirljivosti prisvajanja hrvatskog kopna i mora, hrvatskih upravljačkih institucija i hrvatskog razvojnog smjera.

Želimo li napustiti prošlost slijedimo logičan vremenski put unazad i ne preskačimo razdoblja zbog uvijek istih interesa. Prisvojimo konačno europski stav o totalitarizmima i sve ih proglasimo i u Hrvatskoj takvima. Nevjerojatno je gledati djecu komunizma kako se svim silama trude preskakati razdoblja i odmah skočiti na zabrane jednog, iako time nikad neće dokazati kako nisu pripadali drugome, ali će uvijek reći kako to nije isto. E vidite Europa misli da je, a po nekim posljedicama i gore.

Tim se redoslijedom od sada pa prema nazad u vremenskom slijedu neka počnu i zabranjivati, micati i negirati simboli, postupanja i organiziranja, dokazujući time ozbiljnost i u konačnici uvažavajući temelje hrvatskog modernog razdoblja u pobjedi u Domovinskom ratu. Samo bi takvim postupanjem Hrvatska dokazala kako misli ozbiljno, ublažila hrvatski kontra bunt kao primaran i pokazala kako u Hrvatskoj uopće nije potrebno više vraćanje u prošlost, osim onima koji takvim vraćanjem nastavljaju antihrvatsko djelovanje.

Kakav problem postoji Vijeću za suočavanje s prošlošću postaviti takav model postupanja i ekspliciranja problematike, kad je već posloženo zbog sagledavanja i rješavanja nepotrebnih, ali ciljanih napetosti. Koga će hrabri Miletić uvjeriti kako će istom snagom, voljom i energijom tražiti ekvivalentni zakon za prethodna dva razdoblja? Nikog! Jer mu je napad na Hrvatsku početkom devedesetih izgledao u vlastitim osjećajima sasvim nešto drugo i jer nikad takvi ne mogu prihvatiti činjenicu kako smo napadnuti, kako je osvajanje hrvatskih teritorija bio jedan od oblika ranijih totalitarizama i kako sve navedeno doživljava i stručno-znanstvena javnost i u Srbiji.

Donesite konačno odluku i pođite redom i sasvim sigurno nećete imati nikakvih ozbiljnijih reakcija s hrvatske napadnute i pobjedničke strane, kad jedanput konačno i za sva vremena konstatirate totalitarnu agresiju na Hrvatsku devedesetih i dugo komunističko totalitarno razdoblje u bivšoj državi. Tada će zaustavljanje povijesnog ponavljanja totalitarizma iz Drugog svjetskoga rata ostati kao najmanji problem. Jednostavno je za objasniti i za postupati, a najjednostavnije se razumom suočiti s negacijom ostalih totalitarizama u izravnom sučeljavanju mišljenja. Zato se uvijek traži suprotno.

Hrvatska ne smije biti talac osobnih mišljenja i frustracija te nasljednih paranoičnih postupanja, pogotovo nakon pobjede u ratu. Shvatite već jednom – rat je izgubljen i nikad se više neće moći vratiti predratno stanje u kojem postoji ideološka dominacija i prisila za prevladavajuće hrvatsko stanovništvo. Prihvatite svoju različitost u novim okolnostima i ne silite ostale na razumijevanje isključivosti.

Upravo je sad prilika u ovako složenoj koalicijskoj vlasti koju morate iskoristiti u postizanju društvenog i prostornog sklada. Dovoljna je samo jedna rečenica kako bi ostali hrvatski puk (različit po etničkoj pripadnosti) prihvatio razvojni izazov zemlje u kojoj žive. Ali ju ON ne želi izreći, iako zna njezin sadržaj. Ovo je naša zemlja – Hrvatska. Kome je to teško izgovoriti? Samo onima iz naslova.

Zato ću im citirati izgovor, stav i principijelnost sinova pravoslavnog svećenika iz Pačetina, koji su kao pripadnici Hrvatske vojske branili svoju zemlju, domovinu i svoj idealizam prema Hrvatskoj. „Nenad Gagić imao je dvije godine kada se njegova obitelj iz Vojvodine doselila u Pačetin. U to selo između Vukovara i Vinkovaca, Gagiće je pedesetih godina prošlog stoljeća dovela služba glave obitelji, oca Vukašina, pravoslavnog svećenika. Odrastao je Nenad među Srbima, stekao brojne prijatelje. Ali, danas više ne razgovaraju. Rat ih je odveo na suprotne strane. Naime, Nenad i njegov danas pokojni brat Predrag, bili su dragovoljci u Hrvatskoj vojsci. „Sine, domovina je napadnuta, izvoli je braniti“, kazao mu je, kao da mu je čitao misli, otac Vukašin. S bratom Predragom otišao je braniti Vukovar. Obojica su prošli torturu u srbijanskim logorima. O svojim bivšim prijateljima, Gagić danas kaže: „Mrze me, prijete, kažu da sam izdajnik. Pričaju gluposti. Hrvatsku je napala agresorska JNA, a oni nisu shvatili da je napadnuta njihova domovina, jedina domovina koju imaju“. Svjedočanstvo Nenada Gagića jedno je od osamdesetak svjedočanstava pripadnika nacionalnih manjina koji su tijekom Domovinskog rata bili većinom dragovoljci (Radoš, I., Šangut,. Z.., 2013., Udruga pravnika Vukovar 1991., Zagreb, Branili smo domovinu-pripadnici nacionalnih manjina u obrani Hrvatske, 255 str.

Kako ćete, naslovni, nazvati braću Gagić? Heroji ili izdajnici? Mogu Vam biti uzor. I mnogima drugima. I našima i Vašima, ali uvijek će ostati jedna i samo jedna istina. Obojica su branili svoju domovinu. Evo Vam prilike. Potvrdite ih Vi kao heroje. Hrabru i nevjerojatnu braću Gagić. Baš Vi. Puno ćete učiniti upravo za ono za što se nominalno zalažete, a ja ću im se zahvaliti i pokloniti. Do poda. Mojim prijateljima i poznanicima Predragu i Nenadu, s ponosom. Hvala što ste nam pokazali kakvi bi svi mi trebali biti.

Autor: Stjepan Šterc

The post Kolektivna antihrvatska paranoja djece komunizma… first appeared on Braniteljski portal.