Kao i u II. svjetskom ratu, i u Domovinskom ratu, četnici su na istovjetan način i po istom obrascu etničkog čiščenja zaklali tri starca u okupiranom dijelu općine Bitelić.

Ostali koji su se spasili, većinom starci i djeca, sklonili su se u oružničku postaju Ribarić, a cijeli Bitelić je zapaljen (229 kuća), baš kao i u Domovinskom ratu u okupiranom dijelu općine.

U programskim osnovama četničkog pokreta na prostoru bivše Kraljevine Jugoslavije izražena je želja za stvaranjem jedne nove teritorijalne tvorevine, samostalne ili u njezinom okviru, pod nazivom velika Srbija. Te želje su zapravo pretvorene u projekt koji je za cilj imao da ta nova država bude “očišćena” od “ne-nacionalnih elemenata i manjina” odnosno da u njoj živi etnički čisto srpsko stanovništvo.

Pop Đujić i Branko Bogunović – “krvavi pop” iz Strmice i vođa navodnog ‘antifašističkog ustanka’ u Grahovu

Ta srpska prisezanja za etnički čistim krajevima u kojima bi trebali živjeti samo Srbi,  hrvatski narod je osjetio i u II. svjetskom ratu, a na istovjetan način u Domovinskom ratu.

Ovaj zločin u Biteliću počinilo je 360 četnika popa Đujića i Branka Bogunovića iz Knina , te 600 četnika iz obližnjeg Otišića, dakle domaći Srbi iz okolice. Svaki Hrvat bio je mučen i zaklan, a poslije većina izmrcvareni na najgroznije načine, a sve po zapovijedi popa Đujića poznatog kao “Krvavi pop iz Strmice”. Strmica je rodno mjesto pravoslavnog svećenika i ratnog zločinca Momčila Đujića, koji se navodno, kad je počeo rat, “raspopio”, a nalazi se u Dalmaciji, u blizini Knina.

Srbijanski mediji pišu da je četnički vojvoda Branko Bogunović predvodio 27. srpnja 1941. ustanak u Grahovu i bio organizator sveopćeg pokolja Hrvata, te brutalnog ubojstva svećenika Gospodnetića kojeg su ‘antifašsiti’ nabili na ražanj i živog ispekli pred očima majke.

“Upravo je on (Bogunović op.) bio taj koji je 27. srpnja 1941. godine predvodio napad na Bosansko Grahovo te se taj dan u socijalističkoj Jugoslaviji oblježavao kao Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine”, piše telegraf.rs.

U stvarnosti tzv. Dan ustanka naroda Hrvatske i Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine, koji su se slavili isti dan 27. srpnja, bio je jedan te isti i nedjeljivi događaj klanja Hrvata, a koji se dogodio na istom teritoriju i u jednoj državi – NDH. Pokolji su bili takvi da se mogu slobodno okvalificirati genocidom, a nije bila riječ o nikakvom vojnom ustanku nego masakrima hrvatskog i muslimanskog stanovništva.

Četnički pokolj Hrvata u Biteliću kod Sinja