TKO JE PORFIRIJE PERIĆ ZBOG KOJEG JE NOVINAR JURIČ OSUĐEN NA 10 MJESECI ZATVORA, UVJETNO? Pjevao četničke, izvršio “desant” na Crnu Goru, blatio Stepinca…

I-lustracija-Milorad-Pupovac-Andrej-Plenkovic-Porfirije

Tko je Porfirije Perić, zbog čijeg je nazivanja četnikom jučer u Zagrebu novinar Marko Jurič osuđen na 10 mjeseci zatvora, uvjetno? Podsjetimo, Marko Jurič je 2016. godine u emisiji Markov trg rekao:

“Poruka Zagrepčanima, svima koji se šeću Cvjetnim trgom budite oprezni budući je u blizini crkva u kojoj stoluju, da parafraziram jednog srpskog ministra, četnički vikari. Pripazite, kada se šećete Cvjetnim trgom, pogotovo majke s djecom, da ne bi koji od tih četničkih vikara istrčao iz crkve i u svojoj maniri klanja izveo svoj krvavi pir na našem najljepšem zagrebačkom trgu koji bi možda trebalo obilježiti tablama ‘pazi oštar četnik u blizini’.

Nakon toga je Igor Mirković, direktor Motovun film festivala, na svojem je profilu napisao da je sam upravo podnio pridužbu Agenciji za elektroničke medije zbog širenja govora mržnje te pozvao sve koji osjećaju istu potrebu da to učine

Nakon izrečene presude, osuđeni Jurič je rekao: “Nije vas sramota zbog ovakve presude gospođo sutkinjo? Stali ste na stranu četničkih ubojica! Stali ste na stranu ubojica Hrvatskog naroda… Sram vas treba biti, hrvatski narod će vam suditi zbog ovoga i Bog dragi će vam suditi. Vidjet ćete. Sram vas bilo! Osim toga poistovjetili ste Srbe sa četnicima, ja to nisam rekao”. rekao je i napustio sudnicu…

Što je još rekao pogledajte u priloženom videu, a nakon toga ćemo se pozabaviti likom i djelom ne-četnika Porfirija.

Sve je počelo s entuzijastičnim pjevanjem četničke pjesme “Što se to na Dinari sjaji” koje je ostalo zabilježeno na kamerama. U to vrijeme Porfirije je bio miljenik zagrebačkih “lijevih” intelektualaca i rado viđen u elitnim krugovima kao “promotor tolerancije”, iako je Porfirije oduvijek bio samo i jedino promotor velikosrpstva (naravno, i to pokazivanje civiliziiranog lica četništva je bilo u funkciji pridobivanja zagrebačkih elita za “srpsku stvar”, što nikad nije bilo naročito teško, jer inače naginju na tu stranu).

Pupovac ga je kasnije pravdao time da “nije pjevao nego samo otvarao usta”.

Lider Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov je jasno napisao o kojim se ljudima radi:

“Broj i sastav sudionika je varirao, ali nerijetko ih je bilo između 50 i 60, a tehnički dio organizacije obavljao je novinar Drago Pilsel. Mnogi od sudionika Porfirijevih kružoka čine intelektualnu kremu današnje Hrvatske. Tako su na razgovore dolazili bivši predsjednik Ivo Josipović, katolička teologinja Ana Gruenfelder, isusovac Tvrtko Barun, rabin Moše Prelević, glumac Vili Matula, profesori Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić, Dejan Jović i Dražen Lalić, akademik Vlatko Silobrčić, Milorad Pupovac, čelnik SDSS-a, feministica Rada Borić, protestantski teolozi Peter Kuzmič i bračni par Rafai, novinar Branimir Pofuk, katolički svećenik don Anton Šuljić, liječnici, znanstvenici, nastavnici…”

Kasnije je taj krug ljudi ostao u čudu, navodno, kad je Porfirije pokazao svoje posve drugo lice postavši patrijarh SPC.

Nakon sramotnog helikopterskog “desanta na Cetinje”, kad je Porfirije došao na ustoličenje mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u povijesnoj vjerskoj prijestolnici Crne Gore usprkos protivljenju nekoliko tisuća prosvjednika koji su dva dana držali blokirane ceste prema Cetinju, stav se počeo mijenjati.

Mitropolit Joanikije i patrijarh srpski Porfirije na Cetinje su došli helikopterom i u pratnji specijalne policijske jedinice, dok su istodobno policijske snage u samom središtu crnogorske prijestolnice i na cestama razbijali barikade i prosvjede koristeći se suzavcem i šok bombama.

Ustoličenju su prethodili incidenti u kojima je, prema službenim podacima, ozlijeđeno sedam policajaca, a desetak prosvjednika zatražilo je medicinsku pomoć.

“Sve što se događalo jučer i danas na Cetinju je pokušaj terorističkih akcija. Potpuno je jasno da su nalogodavci i organizatori najviše rukovodstvo DPS-a u suradnji sa organiziranim kriminalnim grupama kojima će država stati na put”, napisao je tadašnji premijer Crne Gore Krivokapić na Twitteru.

Pozadina sukoba je ta što se Crna Gora odvojila se od Srbije 2006. godine no njezina crkva nije postala autokefalna i pod okriljem je SPC-a što protivnici smatraju simbolom srbijanskog utjecaja na samostalnu Crnu Goru. Crnogorci smatraju uvredom i provokacijom da poglavar SPC-a bude ustoličen u manastiru gdje po tradiciji počivaju moći svetog Petra Cetinjskog, crnogorskog sveca iz dinastije Petrović-Njegoš.

Kasnije je uputio još jednu provokaciju Crnogorcima, rekavši dan prije ustoličenja mitropolita budimljansko-nikšićkog, u općini Berane gdje Srba ima 43%:

“Neka bude tko god hoće Crnogorac. A onaj, ne samo koji hoće, nego koji zna svoje korijene, svoje stablo i plodove Vasojevićevskog stabla, zna i hoće pripadati srpskom narodu.” Poznata je crnogorska orijentacija velikog dijela plemena Vasojevića, kao i otpor velikosrpskom ekstremizmu.

Kad je postao Patrijarh, dao je intervju za beogradske Novosti u kojem je govorio o logoru Jasenovac i kanonizaciji kardinala Alojzija Stepinca. Patrijarhovi stavovi o tim pitanjima uvelike su na generalnoj liniji koju zastupa SPC. Priznao je da se kod Pape založio protiv kanonizacije Stepinca.

“Naravno, daleko sam od toga da povjerujem da je on bio direktno i neposredno umješan u bilo koju vrstu zlodjela. Međutim, moram reći da, ne samo kao episkop, svećenik, kršćanin, nego prije svega kao bilo koji običan čovjek, ne mogu da sakrijem da, u najmanju ruku, imam dilemu, da imam problem s određenim Stepinčevim postupcima, riječima, stavovima. Žao mi je ako to nekog uznemirava, ali obaveza mi je da budem iskren. U isto vrijeme, potpuno sam svjestan da užasne okolnosti u kojima je živio, za njega nisu bile nimalo jednostavne. Što se, pak, dosadašnjih stavova naše Crkve, kao i zaključaka Komisije ustanovljene za istraživanje ovog važnog i delikatnog pitanja tiče, oni su jasni, neizmijenjeni i javnosti poznati.”, kazao je Porfirije ne navodeći kako je Stepinac sustavno radio na spašavanju Židova i Srba tijekom Drugog svjetskog rata.

Navedeno je i kako je proces kanonizacije kardinala Stepinca zaustavio papa Franjo, a o susretima sa Svetim Ocem kaže:

“Svaki naš susret, kao i naša komunikacija u cjelini, zasnovani su na duhu Kristovog evanđelja, u duhu razumijevanja i međusobnog poštovanja. U svetu u kojem živimo, za koji smo i jedni i drugi odgovorni, suočeni istovremeno s problemima suvremenog doba, dijalog, štoviše i suradnja su nužni objema stranama. Činjenica je da su kršćani upućeni jedni na druge i da zajedno moramo odgovoriti na izazove od suštinske važnosti za svet. Uostalom, apostol Pavle nas opominje da nitko ne može reći da mu drugi nije potreban.”

Podsjetimo, prije nešto više od mjesec dana, na Josipovo, 19. ožujka 2021. u Dnevniku HTV, u najgledanijem terminu na 333. obljetnicu odluke hrvatskoga Sabora o proglašenju sv. Josipa zaštitnikom hrvatskoga naroda, HRT je odlučio objaviti kontroverzni razgovor s patrijarhom Srpske pravoslavne crkve. Pri tome je poglavar SPC-a, patrijarh Porfirije izrekao nekoliko duboko problematičnih tvrdnji, ali i iskoristio priliku za napad na bl. Alojzija Stepinca pa su pretplatnici javne televizije ponovno gledali kako se o bl. Stepincu laže u programu koji plaćaju.

Upitan o patrijarhu Irineju i njegovim stajalištima oko kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca, kojeg je opisao kao “ustaškog vikara”, Porfirije je rekao da je Irinej samo izrazio nedoumice u vezi s kanonizacijom Stepinca te da je potom formirana komisija, ne samo kao izraz odluke pape Franje, nego kao produkt dogovora između Irineja i pape Franje. Ustvrdio je kako u rukama ima pisma koja je Stepinac upućivao papi Piju XII. i u kojima se zaista mogu naći mjesta koja su “duboko problematična”.

Premda se radi o pismima o kojima je hrvatska javnost upoznata još od vremena rada mješovite katoličko-pravoslavne komisije, pa i ranije prilikom beatifikacije Alojzija Stepinca od strane pape Ivana Pavla II., novoustoličeni patrijarh SPC-a Porfirije, koji do nedavno živio u Zagrebu, pokušao je senzacionalistički objaviti da se radi o nečemu novom i nepoznatom.

“Imam pisma koja je Stepinac upućivao papi Piju XII. i u kojima se zaista mogu naći mjesta koja su duboko problematična“, ustvrdio je poglavar Srpske pravoslavne crkve, patrijarh Porfirije gostujuć, na svetkovinu svetog Josipa – zaštitnika Hrvatske i hrvatskog naroda, u HRT-ovom Dnevniku, poručivši da “Hrvatsku neće napustiti i nije ju napustio”.

Dakle, ako tog čovjeka nazovete četnikom – možete završiti u zatvoru. Najbolje da ga zovemo – ustašom. To nije kažnjivo.