Piše: Josip Milić
U aktualnoj političkoj i kulturnoj borbi za identitet hrvatske metropole sve se više uočava simbolički sukob dviju vizija Zagreba – onoga što ga predstavlja povjesničar, pravnik i javni intelektualac Tomislav Jonjić, i onoga što ga utjelovljuje aktualni gradonačelnik Tomislav Tomašević. Riječ je o ideološki suprotstavljenim pogledima na prošlost, sadašnjost i budućnost glavnoga grada.
Sraz dviju paradigmi
Tomislav Jonjić, istaknuti promicatelj hrvatske suverenističke misli, u javnim nastupima redovito naglašava potrebu da Zagreb zadrži i razvija svoj hrvatski nacionalni identitet, utemeljen na baštini hrvatskog državotvornog pokreta, kulturnim simbolima i vrijednostima koje su oblikovale grad kroz povijest. S druge strane, Tomislav Tomašević, kao predstavnik lijevo-zelene političke platforme, promovira građanski i multikulturalni Zagreb, otvoren različitim ideološkim i svjetonazorskim utjecajima, uključujući i one iz jugoslavenskog razdoblja koje mnogi još percipiraju kao opterećenje.
Ulice i spomenici kao bojišnice
Spor dvaju pogleda na Zagreb često se očituje na simboličkoj razini – kroz imenovanja ulica, uklanjanje ili vraćanje spomenika, te oblikovanje kulturne politike.
Ostali politički subjekti koji pretendiraju na poziciju gradonačelnika, ma koliko se trudili distancirati od Tomaševića, ipak svi odreda dijele njegove vrijednosti, počevši od Bernadić, Kalinića, Lovrićke, Selakuše, pa čak i Hermana čija stranačka kolegica, ministrica kulture, jako dobro surađuje sa zagrebačkom gradskom vlasti.
Jonjić jedini antipod Tomaševiću
Dok Jonjić jedini upozorava na “tiho oživljavanje jugoslavenskog sentimenta”, gradska vlast inzistira na “detuđmanizaciji” prostora i naglašavanju antifašističke tradicije, pri čemu se ne libi revidirati uloge povijesnih ličnosti poput Tita, Tuđmana ili Stepinca.
Identitet grada – političko pitanje
Za Jonjića Zagreb ne smije biti “grad slučaj”, već jasan izraz hrvatskog političkog i kulturnog subjektiviteta. Njegova kritika aktualne vlasti temelji se na uvjerenju da je povratak jugoslavenskim narativima oblik “kulturne okupacije” koji treba raskrinkati i suzbiti. Tomašević, pak, grad vidi kao “grad svih građana”, kojemu prošlost ne smije biti uteg već poticaj za progresivno društvo.
Kulturološki raskol
Ova suprotnost nije tek lokalni fenomen – ona odražava duboki raskol unutar hrvatskoga društva oko pitanja interpretacije prošlosti, vrijednosti Domovinskog rata, te odnosa prema simbolima identiteta. U tom kontekstu, sukob Jonjić–Tomašević nadilazi osobnu razinu i prerasta u paradigmu dvaju modela Hrvatske: suverene i nacionalno osviještene s jedne strane, te jugonostalgičarske i ideološki globalizirane s druge. Kako će se ovaj kulturološki sukob daljec razvijati – na izborima, u kulturnim institucijama i javnom prostoru – ostaje za vidjeti. No jedno je sigurno: Zagreb je, više nego ikada, političko ogledalo Hrvatske. I izbor između “hrvatskog” i “jugoslavenskog” Zagreba nije samo stvar prošlosti, nego i i te kako i pitanje budućnosti.