Godine idu, sjećanja ostaju.
Mnogi hrvatski branitelji, baš u drugoj polovici ove godine, 1991., dali su ono najviše što se može dati- za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu – svoje živote.
Jedan od onih koji nije dočekao svoj san bio je i Toni Višnjić (18. prosinca 1970.-11.listopada 1995.), pripadnik 1. hrvatskog gardijskog zdruga.
Rođeni Šibenčanin, Hrvat, neoženjen, nakon završene srednje škole u svome gradu, upisao je studij cestovnog prometa. Međutim, već tijekom sredinom 1991. dragovoljno odlazi na branik hrvatske države.
- Ne, ne mogu gledati kako nam srpski četnici ruše domovinu, moram ići- govorio je.
I otišao je, kao i mnogi drugi. Prvo u 113. brigadu Šibenik, gdje je sudjelovao u borbenim zadaćama na šibenskom, vodičkom, skradinskom, drniškom i zadarskom području. Od 26. lipnja 1993. bio je pripadnik 8. lakojurišne brigade VP-a. Preustrojem Hrvatske vojske, od 1. rujna 1994., pripadnik je 1. hrvatskog gardijskog zdruga,
Njegovi suborci i danas pričaju da je s ponosom sudjelovao u svim njezinim ratnim operacijama.
Poginuo je junački, 11. listopada 1995., obavljajući borbenu zadaću u operaciji Južni potez, što će reći da je među zadnjim u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu dao svoj život.
Posmrtno mu je dodijeljen čin satnika, a odlikovan je Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Spomenicom domovinskog rata, medaljama Bljesak, , Ljeto95, Oluja, te Medaljom za iznimne pothvate.
Sahranjen je uz najviše vojne počasti na mjesnom groblju u Birnju, Šibenik.
I danas se s ponosom i tugom sjećamo tog junaka, (jednog od nas!), kao i mnoge druge bez kojih Hrvatske ne bi bilo.
A Toni je uistinu bio među prvima kad je trebalo!
Mladen Pavković