BRODOGRADILIŠTE ULJANIK ZAUZIMA PROSTOR U PULSKOM ZALJEVU I OTOČIĆ ULJANIK, Atraktivan prostor u pulskoj luci!
Uljanik je Pula – Pula je Uljanik!. Uljanik je sljubljen sa Pulom i Pula sa Uljanikom!
Na taj način najbolje je označena ta gotovo 162 godina dugu vezu grada i brodogradilišta koji su rasli zajednički, podržavajući se, naslanjajući se jedan o drugog do krajnjih granica.
Netko je još 90-tih godina bacio oko na atraktivnu lokaciju Uljanika u pulskom zaljevu. Svi se sjećamo kako su razni Kutle, Gucići, Faggiani uništavali industrijsku proizvodnju za teren i lokaciju na kojoj je smještena tvornica, naravno nisu mogli sami bez pratnje i sudjelovanja politike. Sjećamo se veoma dobro Ivana Jakovčića iz IDS-a i njegove ideje o preseljenju Uljanika u Plominski zaljev, 90-tih godina, a u pulskom bi se zaljevu razvijao turizam. Ovdje je jasno da je netko, negdje od političara, zajedno sa nekim poduzetnicima bacio oko na terene, parcele, pomorsko dobro i zemljište u samom centru Pule, u Uljaniku i da ga se sistematski uništava.
U Uljaniku je 1992. godine provedena prva privatizacija , dionice su podijeljene radnicima po godinama radnog staža odrađenog u Uljaniku. No to nije bio priljev svježeg novca za kupljene dionice, već je provedeno papirnato, a radnici su platili samo 5% nominalne vrijednosti dionica, da bi mogle biti zavedene u Hrvatski fond za privatizaciju.
Međutim radnici su kao postali vlasnici djela Uljanika , oko 47 %, ali je čudno da nisu sudjelovali u upravljanju, nisu imali utjecaj na Upravu, ni na poslovanje Uljanika. Poslovanje Uljanika nije uopće bilo transparentno i jasno, mali dioničari nisu imali nikakav utjecaj i tu je naravno odgovornost Uprave i Nadzornog odbora Uljanika.
Uprava se nikako ne može izvući iz odgovornosti za loše poslovanje! Uprava je znala kakvo je stanje, a ipak su si dijelili astronomske menadžerske plaće i od 125 000 kuna, bonuse u milijunskim iznosima i to za prošlu godinu iako su poslovali sa gubitkom, a poznato je da se bonusi daju samo za uspjeh u poslovanju. Uprava se ponašala kap pijani milijarder, koristeći sredstva iz jamstva koja im je Vlada dala za poslovanje, za podjelu bonusa!!!
Uprava u svakom slučaju mora otići, jeli zbog neznanja, jeli i zbog gubitaka u poslovanju, a umjesto njih moraju doći energični ljudi koji znaju raditi i koji imaju snage i volje suprostaviti se lokalnim političarima i boriti se za opstanak brodogradnje.
Zašto IDS-ovi političari toliko inzistiraju na turizmu? Turizam je sezonska djelatnost, koja nosi povremene prihode i veoma je osjetljiva na vremenske neprilike, sigurnost u zemlji i okruženju. A da ne govorimo kako Uljanik ima svoje učilište za razna zanimanja, stipendirao je mlade , dok bi sve to zamjenilo sa konobarenjem , kuhanjem i čiščenjem. Što znači da rušiš kvalitetnu radnu snagu, da bi došao do jeftine!
Hrvatska brodogradnja bila je poznata kao kvalitetna. Napraviti brod kao finalni proizvod zahtjeva znanje i tehnologiju, u tom procesu sudjeluje tisuće radnika raznih struka i profila, vrhunskih stručnjaka, inovatora, inženjera brodogradnje, strojarstva i informatičara. I sve to zamijeniti sa hotelima u kojima bi domaći ljudi bili konobari, spremačice i pomoćno osoblje nije nimalo racionalno!
Zašto uništiti proizvodnju i ovisiti o nesigurnom turizmu?
Uljanik je brend, 160 godina znanja, školovanja, prakse i iskustva mora nestati zbog zemljišta, nekretnine, na kojoj bi se izgradili hoteli ili turistička naselja . Jeli to uopće uopće mjerljivo?
U Uljaniku rade generacijama cjele obitelji domaćih ljudi, rade i ljudi iz okolnih mjesta i sela koji putuju na posao.
Uljanik je bio nositelj razvoja grada Pule i okolice.
Uljanik je izgradio više tisuća stanova po Puli, cjela naselja privatnih kuća u okolici putem Stambene zadruge.
Uljanik je izgradio stadion na Verudi, Uljanik je stipendirao mlade inženjere i druge struke
Uljanik vezuje uz svoju proizvodnju mnogo privatnika, malih obrtnika, kooperanata.
Sa Uljanikom smo zimovali po skijaškim centrima diljem Europe. Sa Uljanikom smo ljetovali po susjednim zemljama. Sa Uljanikom smo ljeta provodili na Fratarskom otoku i zabavljali se na Bunarini. Uljanik je bio sastavni dio života Puljana.
Najlakše je uništiti i na pomorskom dobru izgraditi marinu i hotele, a najteže je spašavati ono što loša politika uništi.
Nije samo pitanje racionalizacije proizvodnje, troškova proizvodnje, rashodovne strane pitanje je i prihoda, jer brod se u fazama ipak proda.
SVI PRIČAJU ULJANIK JE PRIVATNO BRODOGRADILIŠTE, NE MOŽE GA VLADA SANIRATI, A NITKO SE NIJE SJETIO DA SU BRODOGRADILIŠTA UPLATILA VIŠE POREZA NEGO ŠTO JE VLADA U NJIH ULOŽILA.
Bez pomoći države nema nigdje u svijetu brodogradnje, pa Kina i Južna Koreja su obilato državno potpomognute.
Treba voditi računa da brodogradnja ima ukupno 38 tisuća zaposlenika, a toliki gubitak radnih mjesta bio bi katastrofalan .
Uništenjem brodogradnje nestalo bi izvoza iz Republike Hrvatske i to 12.15 %
http://www.poslovni.hr/…/brodogradnja-u-proracun-godisnje-u…
Nije, dakle, riječ o trošenju novca nego o ulaganju. Jednostavno, ako nemaš brodogradnju, nemaš ni ove novce koje dobijaš od poreza, od svih koji proizvode, ali imaš desetine tisuća nezaposlenih. Dakle, u debelom si minusu.
Političari na izborima dobiju mandat da budu u službi naroda, a ne da narod njima služi. Ako baš žele prodavati zemljište , neka prodaju svoje, a ne javno!
Najlakše je prodati zemlju ,šumu , obalni pojas, za to ne treba neko visoko znanje, a za proizvesti brod treba imati puno osobnih i zajedničkih znanja.
Onaj tko je zamislio kupnju zemljista uz more u centru Pule, taj zloupotrebljava svoj politički položaj, Taj netko brzo će se razotkrit , a onda neka prošeta gradom, kada će na savjesti imati 4 400 radnika Uljanika sa obitelji, i isto toliko glasača.