Za Sinjane dvojbe nema. Kembo je bio najveći. U košarkom zaluđenom središtu Cetinske krajine, Mladen Pavić, koji je u srijedu kasno navečer preminuo u 61. godini, bio je istinska legenda. Jer sinjske košarkaške bajke – tako se zove i knjiga o povijesti Alkara – ne bi bilo bez glavnog lika, čovjeka koji je 1984. jednog trećeligaša doveo do finala Kupa u zemlji, čija je liga dala osam prvaka Europe od 1979. do 1992…
Od jednog od njih – sarajevske Bosne – izgubio je Alkar to finale u Metkoviću, ali pohod do njega, rušenje Šibenke, Trepče, čačanskog Borca i Zadra, kroz sjećanja i priče u Sinju će živjeti zauvijek…
“Izgubili smo najboljeg strijelca i, složit će se mnogi, najboljeg igrača Alkara u povijesti. Iako je bio izniman košarkaš još je bolji bio kao čovjek, uvijek spreman dati košarkaški i ljudski savjet, pogotovo mlađim igračima. Njegovim odlaskom ostaje velika praznina, ali i ponos i privilegija što smo ga dugi niz godina imali u svojim redovima kao igrača, trenera i člana klupskog vodstva.”
Tako se od Kembe Pavića oprostio klub iz grada koji je hrvatskoj košarci dao i Stipu Vrcana, Milivoja Omašića, Maksa Vučkovića, Ivana Grgata, braću Stipu i Slavka Modrića, Josipa Blajića… Ali osim legendarnog trenera Vrcana, nitko od navedenih nije u Alkaru ostavio ni približan trag kao najbolji strijelac u klupskoj povijesti jer Pavić preko splitskog Dalvina i Puljanke nije stigao do Crvene zvezde u kojoj ga je htio Ranko Žeravica, već se početkom osamdesetih vratio kući i sljedeće desetljeće i pol, sve do kraja karijere, trpao koševe u dresu voljenog kluba u kojem je kasnije bio i trener te dugogodišnji član Uprave.
U Alkar ga je doveo 1975. godine Stipe Vrcan, poznati igrač i trener ovoga kluba nakon što je gledao košarkaško prvenstvo sinjske gimnazije. Odmah je uočio da će biti veliki igrač, rekavši mu nakon jedne utakmice:
-Mali, di si ti dosad? Sutra da si doša na trening Alkara, i ponesi svoje dvi slike.
Nakon toga popularni Kembo ušao je u povijest Sinjana i Sinjske košarke.
Postao je najveći među mnogim velikim košarkašima svog Alkara i najbolji strijelac u klupskoj povijesti i biografiji. Po svom talentu mogao je igrati značajnu ulogu u našim najboljim klubovima, ali je ostao vjeran Alkara i svom Sinju, sve do posljednjeg daha. Izuzetak je bio izlet u Puljanku od 1979. do 1981. godine. (J. Blajić)