Iz Intervjua vlč. Ante Burića, svećenika Vrhbosanske nadbiskupije koji je dat za Katoličku Tiskovnu Agenciju u Sarajevu 2012. godine, doznajemo informacije o stravičnim zločinima partizana nad Hrvatima iz sela Donji Kladari…
Vlč. Anto Burić
SJEĆANJA
Napadi su uvijek dolazili iz pravca srpskog sela Skugrića koje se nalazi na putu Modriča-Gradačac. Sa sjeveroistočne strane od srpskog sela Bosanski Miloševac bili smo “zaštićeni” hrvatskim selom Donjim Kladarima. U Kladare su upadali Srbi, partizani i četnici iz Bosanskog Miloševca. Pljačkali bi i često ubijali mještane.
Poznat je pokolj u Dubravčevoj kući negdje u siječnju 1945., godine kada je zaklano, šesetoro Dubravaca uglavnom ženske djece. Podaci o ovom masakru nalaze se u Matici umrlih župe Modriča. U tom masakru preživjela je i cijeli život nosila biljeg partizanskog zločina Anka Dubravac kojoj je od udarca nožem u vrat ostalo iskrivljeno lice i jedno oko zatvoreno. Doživjela je duboku starost u Donjim Kladarima noseći taj biljeg.
Vjerojatno su koljači mislili da je i ona zaklana, a ona je eto preživjela. Svi koji su poklani u Dubravčevoj kući dovezeni su noću na volovskim kolima bez kovčega, kao drva naslagani na volovska kola, kući Stjepana Cvitkušića, druga kuća od moje. Poslagani su bili u Stjepanovoj udžeri. Već su se bili ukočili i smrzli. Pokopani su u zajedničku grobnicu na garevačkom groblju bez kovčega.
Drugi napad i ujedno pokolj dogodio se nedugo poslije pokolja u Dubravcima u kući Banovića. U ovom pokolju ubijeno je desetak osoba. I oni su dovezeni na isto mjesto i eno ih pokopanih uz grob moga pokojnog oca na garevačkom groblju. Što je rat više odmicao napadi su bivali češći i žešći.
Izvor: Intervju Vlč. Ante Burića, svećenika Vrhbosanske nadbiskupije dat za Katoličku Tiskovnu Agenciju u Sarajevu Sri, 16. Svibanj 2012.
komunistickizlocini.net