Dan 3. rujna 1991. bio je težak dan za istočnu Slavoniju. U napadima na Osijek i okolicu poginulo je 15 osoba, a okupirano je i Bilje, posljednje slobodno mjesto u Baranji…
Srpska okupacija Baranje započela je već 3. srpnja kada je to područje zauzela kolona od šezdesetak tenkova i drugih borbenih vozila 36. mehanizirane brigade 12. novosadskog korpusa JNA. S njima je iz Srbije došao i velik broj rezervista i dobrovoljaca. Potkraj kolovoza Beli Manastir i većinu Baranje zaposjele su snage srpskog agresora protjerujući većinsko hrvatsko stanovništvo i mađarsku manjinu.
Nakon 22. kolovoza i okupacije Darde, pri čemu se JNA otvoreno stavila na stranu pobunjenika, Srbi počinju pljačkati napušteno Bilje, a inicijativom Vladimira Velkog u Osijeku, u okviru 106. brigade ZNG, ustrojena je Biljska satnija koja se pod njegovim zapovjedništvom vraća u Bilje. Početkom rujna ta satnija brojila je 72 pripadnika koji su zajedno s policijom trebali osigurati obranu Bilja.
To se nije dogodilo već je u rano jutro 3. rujna agresor teškom minobacačkom paljbom udario na Bilje, nakon čega je pješaštvo sastavljeno od lokalnih Srba i četničkih dobrovoljaca iz Srbije, zaštićeno oklopom JNA, pokrenulo veliki napad. Malobrojne snage branitelja koje su raspolagale tek puškama i jednim raketnim bacačem nisu se mogle obraniti od, kako se pretpostavlja, više od 800 pješaka pomognutih tenkovima.
Nakon žestokih borbi počelo je izvlačenje koje je završilo kasno poslijepodne, no iz Bilja se uspjelo probiti samo 50 hrvatskih branitelja. 11 dragovoljaca Biljske satnije poginulo je, a zarobljeni su odvedeni u logore gdje su neki podlegli torturama, a dio njih naknadno je ipak razmijenjen.
Padom Bilja Baranja je potpuno okupirana te je vraćena u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske tek mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja 1996.
G.S.