Iako je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo službeno osnovano u prosincu 1991., manje je poznato da je više od godinu dana prije, 17. listopada 1990. osnovana njegova prva postrojba.
Dana 17. listopada 1990. godine na sinjskom sportskom aerodromu na Piketu piloti aero-klubova Sinj i Split Matko Raos, Goran Kovačević, Nediljko Ivačić i Mladen Krstulović te tadašnji sekretar Sekretarijata za narodnu obranu općine Sinj Branimir Petričević formirali su zrakoplovnu borbenu skupinu kao nukleus budućeg hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Prvi zapovjednik bio je Matko Raos,
Postrojba je u travnju 1991. ustrojena kao Samostalni zrakoplovni vod sastavljen od dva odjeljenja: zrakoplovnog i padobranskog.
Vod je od početka rata pa sve do veljače 1992. djelovao pri 4. gardijskoj brigadi kada je prvo odjeljenje ustrojbeno potpalo pod Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, a drugo je ostalo s gardistima. Prva borbena akcija izvedena je u lipnju 1991. na neprijateljski kamp kod Crvene zemlje.
Borbena djelovanja izvođena su ultralakim zrakoplovima s bombama domaće izrade, s malih visina u sumrak ili noću. Nešto veći zrakoplovi Utve-75 naoružane su s četiri ručna raketna lansera Osa i raznim bombama.
Jedno od najznačajnijih borbenih djelovanja Utvom bio je napad na RTV odašiljač Ćelavac koji je privremeno onesposobljen.
Vrhunac improvizacije bile su kasetne bombe (bojleri)napunjene bombicama zaostalima nakon napada neprijateljevih Orkana, ozloglašenim zvončićima.
Tako djeluju do 3. siječnja 1992. godine kada piloti prelaze u HRZ, a padobranci ostaju kao diverzantska skupina u sastavu 4. gardijske brigade. Kroz skupinu su prošla ukupno 24 borca od kojih je 5 poginulo, jedan je nastao u borbama na Kupresu, dvojica su umrla, a četvorica su tijekom rata proživjela teška ranjavanja.
U kolovozu 1992. dobavljen je zrakoplov Antonov An-2 koji ubrzo u zadaćama prijevoza ranjenika leti i do tri puta dnevno na relaciji Dubrovnik-Split-Zagreb. Potkraj 1993. Samostalni zrakoplovni vod Split pripojen je Zrakoplovnoj bazi Divulje.
D.K.