Ubiti ponos Hrvatima

Piše: Josip Milić

 

Prof. dr. Andrija Hebrang politička i moralna vertikala Hrvatske te ratni ministar zdravstva gostovao je nedavno u emisiji Povijesne istine Z1 televizije urednika i voditelja Tihomira Dujmovića. Dr. Hebrang je tom prilikom objasnio kako je 2009. godine kao predsjednički kandidat na izborima uzeo slogan: „Za europsku i ponosnu Hrvatsku“. Nakon toga su uslijedili „prijateljski“ pozivi iz nekih europskih organizacija i od dužnosnika kako bi trebao maknuti iz slogana pridjev „ponosnu“. Čak mu je na koncu sam Sanader predložio da umjesto toga stavi: „Za europsku i građansku Hrvatsku“. Odbio je sve te poticaje uz obrazloženje kako on nije političar koji se zalaže za građanske, nego za suverenističke vrijednosti i ideale. Što se dalje događalo svi znamo. Iako je dva mandata Hrvatsku vodio ljevičar Stipe Mesić logično bi bilo da je klatno išlo u drugom pravcu i da je Hebrang na izborima s lakoćom pobijedio. Međutim, pobijedio je bezlični i „građanski“ dr. Ivo Josipović. Slična se situacija događala i bh. Hrvatima. Prilikom osnivanja stranke Hrvatski demokršćani došli su predstavnici njemačke organizacije Konrad Adenauera i sugerirali kako bi bilo dobro da se izostavi prefiks „Hrvatski“. Čak su za poslušnost obećali solidnu novčanu satisfakciju!

Zašto je ovo uopće bitno? Zato što se u ove dvije riječi „ponos i građanski“ oslikava sva zbilja i stremljenje današnjega društva. Biti ponosan Hrvat danas uopće nije poželjno. Zašto ponos toliko Europljanima smeta? Hrvati su krvlju ostvarili državu koju nitko u Europi, ni svijetu, osim Vatikana, nije želio. Naravno da smo ponosni na svoju državu jer smo pobijedili superiornog, i po ljudstvu i po naoružanju, neprijatelja. Iako smo pobjednici ne samo da nemamo pravo na ratnu odštetu, nego čak ni na tijela poginulih branitelja koja Srbi još kriju.

Čak i kada hrvatska reprezentacija osvoji trofeje svjetskoga ili europskoga vrha, nikakav trijumfalizam ni ponos na hrvatskim trgovima nisu poželjni. To treba odraditi što skromnije i tiše pa ako treba i isključiti zvučnike slavljenicima, a sve u ime neke građanske Hrvatske. Thomson je prvi koji je „lustriran“ od strane tzv. građanske opcije pa su mu javni nastupi na slavljeničkim skupovima zabranjeni.

Izjednačavanje žrtve i agresora

U odličnoj emisiji dr. Hebrang je nadalje potanko objasnio što se sve dobilo u zadaću za ubijanje ponosa Hrvatima. Pod broj jedan trebalo je obezglaviti hrvatske branitelje što se najbolje postiže izjednačavanjem krivnje u Domovinskom ratu kojeg se počinje nazivati građanskim ratom. To su činile sve hrvatske Vlade od 2000. godine. Žrtva i agresor su podjednako krivi i treba jednako procesuirati i jedne i druge. Preko udžbenika i povijesnih knjiga sve se čini kako bi se mladima prikazalo stariju i noviju hrvatsku povijest tako da su Hrvati zli i opaki, a oni na suprotnoj strani stradalnici i mirotvorci. Potrebno je da se plasiranjem laži i krivotvorina hrvatski školarci i studenti srame svojih otaca i djedova. Tako su najbolji hrvatski branitelji morali nevini provesti godine u haškim kazamatima.

Invazija i upadi stranaca

Čime je sve ovo rezultiralo? Bezuvjetnim prihvaćanjem svih zahtjeva EU pokazali smo da smo beskičmenjaci i neozbiljna država. Sve rečeno rezultiralo je demografskim i migracijskim slomom. Od pobjedničke i ponosne nacije za samo tri desetljeća postali smo zahvaljujući odnarođenim oligarhijama na vlasti ponižena i raseljena nacija. Država je kolonizirana i okupirana. Iz nje bježe svi koji mogu, kako nedavno reče dr. Milardović. „Sve javne politike u zadnjih 30 godina proizvele su ovo stanje masovnog iseljavanja mlade populacije, najobrazovanije i najpotrebnije, a onda su doprinijeli dolasku strane radne snage koja se opet kao migranti trebaju kategorizirati. Naime, jedno je radna snaga, a drugo su ilegalne migracije“ tvrdi dr. Anđelko Milardović. Tako imamo situaciju da je zemlja pred demografskim slomom i migracijski načeta. Ne radi se tu o migracijama nego o klasičnoj invaziji, organiziranim upadima kako reče prof. Ivica Šola. Cilj invazije na Hrvatsku je, za početak, grupiranje koje ide k stvaranju odvojenih geta, paralelnih društava, a potom i dominaciju u društvu. Scenarij koji smo već vidjeli u Europi zasigurno neće zaobići ni Hrvatsku. No, nije Hrvatska ni Europa posrnula zbog migranata, niti Merkelinom dobrodošlicom. Migranti, odnosno invazija su u službi globalizacije i uništenja identiteta i ponosa. Prije tri stoljeća kada se pojavio ateistički liberalizam i francusko prosvjetiteljstvo otpočela je dekršćanizacija kontinenta koja se od tada samo pojačavala, a danas doživljava svoju kulminaciju.

EU protiv kršćana

Kršćanski duh jamči uspravnog čovjeka i moralan karakter, a to EU ne podnosi. Rodna ideologija i transumanizam, pobačaj i eutanaziji su europske vrijednosti koje nemaju alternativu. EU je konglomerat liberalnih ideologija po kojima je sve dopušteno. Europa je izbacila iz ustava i Isusa i kršćanstvo. Razvrat i nemoral kulminiraju izumiranjem stanovništva. Europa samu sebe kažnjava. Pred raspad Rimskoga carstva bila je poznata izreka kako je jeftinije kupiti roba, nego roditi dijete. Analogno tomu, danas u cijeloj EU nema djece, nema podmlatka. Jeftinije je uvest migranta. No, problem je što ti „migranti“ u ogromnoj većini nisu došli raditi, nego vladati. Problem je i taj što su europske države brigu o strancima stavile ispred brige o vlastitim državljanima pa su imigracije postale, kako to napisa Borislav Ristić poricanje temelja društva i svih naslijeđenih moralnih normi. Nema države u Europi koja ima pozitivan natalitet. Iako je prethodna Vlada Poljske davala pristojnu pomoć za djecu, rezultati su bili slabi. Na žalost, mentalitet i odgoj današnjeg naraštaja se protivi rađanju bez obzira na ekonomske poticaje. Završio bih riječima Marina Miletića iz Mosta koji nedavno reče da će se zauzimati za državu u kojoj će se ”navijati za hrvatsku reprezentaciju, njegovati i čuvati naša kršćanska kultura i identitet, državu u kojoj će nam u fokusu biti naš vlastiti narod”. Hrvatsku ponosnih Hrvata i svih onih koji poštuju Hrvatsku.