U Splitu je sinoć preminuo Ivo Weber, hrvatski branitelj i ratni vojni invalid, čija je životna priča uistinu tužna i mučna. Prije dvije godine Weberu je amputirana noga, nakon čega je ovaj branitelj ostao doslovno prikovan za krevet u svom splitskom stanu, ovisan o dobroj volji svoje sestre, prijatelja i susjeda.
Iako se kao predstavnik stanara deset godina borio da se na stepeništu zgrade ugradi rampa za osobe s invaliditetom, točnije za svoje starije susjede pa kasnije i sebe, to nije dočekao. Slobodna Dalmacija piše kako rampa nije ugrađena jer je trebala obuhvatiti dio javne površine, a za takav “ustupak” Grad Split nikad nije imao sluha.
Druga opcija bila je ugradnja kose rampe na čestici zgrade koju bi stanari morali sami platiti. Stanari ove zgrade u Jeretovoj ulici to si nisu mogli priuštiti ni iz pričuve niti iz svog džepa pa je Ivin prijatelj Andrija Lipanović krajem rujna je pokrenuo donacijsku akciju prikupljanja novca za rampu i ostale potrepštine za normalan život branitelja.
“Kao u Alan Fordu”
Otkrio je on za Slobodnu da je na hodalicu čekao deset mjeseci, na protezu koja mu ne odgovara godinu i pol dana, a fizioterapeut mu je prestao dolaziti nakon što je “ispucao” dolaske. Na lijekove je trošio oko 1000 kuna, a od Ministarstva branitelja je dobivao oko 600 kuna socijalne pomoći uz mirovinu. Ujutro bi ga posjetila patronaža nakon čega bi bio prepušten sam sebi.
Iako su stigle dobre vijesti iz Ministarstva branitelja koji se do našeg medijskog upita nisu upoznali sa situacijom Ive Webera jer im se nikad nije ni javio te su najavili pomoć u izgradnji, dok je Toni Šoljan potvrdio „dobavu i montažu” kada se novac skupi, a zamjenik pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić „pomoć u pronalasku rješenja i po pitanju ostvarivanja drugih prava na osnovi invaliditeta” za to više, nažalost, nema potrebe. Ivo Weber je preminuo. Grad je ionako odgovorio kako – nema ingerenciju.
“Financiranje su gospodinu Weberu obećavale Udruge, Crkva, Grad Split, međutim do danas to pitanje nije riješeno”, rekao je za Slobodnu Toni Šoljan, direktor Sektora upravljanja tvrtke Tehnoplast, tvrtke koja izrađuje rampe.
A tu malu stvar Ivo nije dočekao…
“Ovo je kao u Alan Fordu. Kad moram izaći, zovem Hitnu da dođe po mene!”, rekao je svojedobno Weber o cirkusu kojeg je proživljavao.
”Ako krepam, nazovi” natpis je na papiru zalijepljenom pokraj kreveta u kojem je većinu vremena provodio Ivo. Umro je prije nego što je dočekao rampu.