Veliku subotu, dan uoči Uskrsa, vjernici obilježavaju dubokom tišinom. U crkvama nema misa, a večeras se održavaju vazmena bdijenja kojima se dočekuje najveći kršćanski blagdan.
Kutleša pozvao na povratak kreposnom životu, umjesto bijega u virtualne veze
Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša uputio je na Veliku subotu uskrsnu čestitku, pozvavši vjernike na povratak dosljednom i kreposnom životu, umjesto bijega u privremene utjehe i virtualne “veze” zbog kojih stvarne ljudske veze slabe ili čak nestaju.
Nadbiskup je istaknuo da već gotovo 2000 godina odzvanjaju riječi koje je anđeo izgovorio na uskrsno jutro: “Nije ovdje! Uskrsnu kako je rekao!” te da središnja poruka uskrsnuća nije prazan grob, nego živi Krist koji učenike poziva dalje od groba, na mjesta prvih susreta s njim.
– Krist je živ! To je istina na koju se možemo pouzdano osloniti, kazao je Kutleša, poručivši da je od dana Gospodinova uskrsnuća svjetska povijest nalik praznome grobu pred kojim su na ispitu naša vjera i sve naše odluke.
Naglasivši kako se moramo vratiti dosljednu i kreposnu životu kako bismo bili sposobni prepoznati Uskrsloga među nama, nadbiskup Kutleša kazao je kako se čini da “danas više ne znamo što je grijeh, a što vrlina”.
– Ovo stanje duha odražava se u našem svakodnevnom životu gdje, preopterećeni brigama i iscrpljenošću, težimo bijegu u privremene utjehe. Televizijski ekrani i virtualne veze postaju naša utočišta, mjesta gdje tražimo odmor od stvarnosti. Ironično, dok nam tehnologija nudi bijeg od realnih problema, naše stvarne, ljudske veze koje nas najviše određuju i obogaćuju – postupno slabe ili čak nestaju, rekao je.
Poručio je da je u borbi protiv grijeha potrebno pokajanje i božanska milost, u čemu tehnologija ne može pomoći. Da bismo bili ljudi vrlina, a ne poroka, moramo znati što je vrlina ili krepost, a što porok ili grijeh. Zadatak je Crkve da nas vrati starim jednostavnim vrlinama koje svi lako zaboravljamo, kao dijete lekciju koju želi izbjeći, rekao je nadbiskup Kutleša.
Dodao je da to nije samo pitanje individualne odgovornosti, već se radi “o zajedničkom problemu koji zahtijeva zajedničko rješenje”.
Potrebno je, naglasio je, probuditi se iz stanja duhovne tromosti i prepoznati da svatko od nas ima važnu ulogu u sadašnjem trenutku u kojemu su ljudski život i narav čovjeka dovedeni u pitanje pod utjecajima raznih ideologija. “Nije dovoljno samo osjećati težinu borbe između dobra i zla; potrebno je aktivno se uključiti, koristeći sve izvore vjere, molitve i djelovanja”, rekao je.
Nadbiskup je istaknuo da je Kristovo uskrsnuće jamstvo našega uspjeha.
– Kao što Isus uživa u trajnoj pobjedi nad grobom, tako i vjernik može uživati u pobjedi nad grijehom i smrću! Važno je prihvatiti Božje obećanje o pobjedi kao našu stvarnost i truditi se živjeti u skladu s tim, poručio je nadbiskup.
Naglasio je da samo vjera u Božju moć može probuditi nadu i pravu radost u nama, a ona je vidljiva u Isusu koji je umro da bi u svom tijelu pokazao koliko je Zlo razorno i uskrsnuo snagom Božje ljubavi, kako bi pokazao konačnu pobjedu Božje moći u svijetu.
– To nam daje nadu koja ne postiđuje!, poručio je zagrebački nadbiskup, pozvavši vjernike da se odmaknu od praznih grobova boli, razočaranja, osamljenosti i sebičnosti i otvore srca životu, bezuvjetnom praštanju i ljubavi kojoj je stalo do drugoga.
Velika subota – dan tišine i molitve
Velika je subota. Vjernici u tišini, uz molitvu, u crkvama posjećuju posebno uređen grob Gospodnji. Navečer počinje vazmeno bdijenje – liturgijski najbogatije slavlje u crkvenoj godini kojim se iščekuje Kristovo uskrsnuće.
Dan je tišine i molitve, dan koji najavljuje dolazak najvećeg kršćanskog blagdana – Uskrsa.
Zajedno s Velikim četvrtkom i Velikim petkom čini vazmeno trodnevlje.
Velika subota dan je Kristova počinka u grobu. Prema starom običaju, iako više nije propisano, Velika subota je i dan posta.
Crkva u molitvi kod groba čeka Gospodina; vjernici pojedinačno ili roditelji s djecom dolaze posjetiti Isusov grob. Oltar ostaje simbolično nepokriven, misa se ne slavi niti se pričešćuje. U obiteljima se mirno sprema za uskrsnu svetkovinu i svaki vjernik nađe vremena da tijekom dana pohodi svečano urešen Isusov grob u crkvi.
Tako Crkva ulazi u vazmeno bdijenje koje počinje oko 21 sat, a završava oko 6 sati u nedjelju. To je spomen na Kristovo osloboditeljsko djelo, spomen na Kristovu muku i smrt te njegovo uskrsnuće, prenosi HRT.
U sjeverozapadnoj Hrvatskoj čest je običaj paljenja uskrsnog krijesa – vuzmenke. U mnogim krajevima ljudi slažu ispred crkve gomilu drva koju pale kresanjem kamena o kamen, a ne upaljačem ili šibicom.