U višemjesečnim borbama sudjelovale su brojne pričuvne postrojbe, Hrvatska ratna mornarica, hrvatska policija, gardijske i postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske. Ipak, najveći teret i žrtvu podnijele su 1. i 4. gardijska brigada. Upravo su pripadnici Tigrova pomorskim desantom u noći 21. listopada oslobodili Cavtat…
Istodobno, 4. gardijska i 163. dubrovačka brigada izvele su operaciju oslobađanja Vlaštice, uzvisine s koje je neprijatelj imao pod nadzorom dubrovačko zaleđe, kao i mogućnost udara u lijevi bok desantnim snagama u Konavlima.
Prema sporazumu potpisanom u Ženevi nekoliko tjedana prije, postrojbe JNA trebale su napustiti to područje, no operacija „Vlaštica“ izvedena je na inicijativu generala Bobetka koji nije vjerovao političkim dogovorima i operativnim mogućnostima snaga UN-a da preuzmu ta područja prije nego što ih snage JNA u povlačenju manevrom prepuste srpskim postrojbama s teritorija Bosne i Hercegovine.
Zbog konfiguracije terena i moćnog fortifikacijskog sustava posebno je teško bilo osvojiti Vlašticu, najviši vrh iznad Dubrovnika. Zbog snažnog otpora hrvatska strana imala je mnogo ranjenih, a četvorica pripadnika splitske brigade su poginula. Zbog pritiska međunarodne zajednice državni je vrh sugerirao obustavu operacije, no hrvatske snage munjevito su očistile sva preostala okupirana područja čime su stvoreni uvjeti za povratak više od 20 tisuća prognanih Hrvata.
General Janko Bobetko svoju je inicijativu poslije opisao kao jednu od najtežih odluka i najvećih rizika koje je preuzeo u životu.
Čast postrojbama koje su tolike mjesece oslobađale hrvatski jug, tri dana poslije iskazao je državni vrh, s predsjednikom Franjom Tuđmanom na čelu, posjetom Dubrovniku i veličanstvenom vojnom smotrom u gruškoj luci.
g.s.