Koliko je stvaranje neovisne Hrvatske bio opasan pothvat svjedoči i pokušaj atentata na budućeg predsjednika Franju Tuđmana 18. ožujka 1990. na predizbornom skupu HDZ-a u Benkovcu.
U svom govoru Tuđman je naglasio kako je bio svjestan opasnosti.
”Najprije su mi kazali nemojmo ići u Benkovac, to je srpsko, četničko središte. Malo Hrvata. Rastjerat će nas, a možda i pobiti. Rekao sam: Idemo. To je hrvatska zemlja. I moramo im pokazati da smo tu”, kazao je Tuđman.
Predizborni skup ometala je skupina Srba među kojima je, kako se sumnjalo, bio i određeni broj generala JNA u civilu ali s naoružanjem.
Umirovljeni general pukovnik HV-a Mile Ćuk bio je u Tuđmanovu osiguranju te se prisjeća događaja. ”Nastala je gužva, kako smo mi bili na bini, nama s desne strane je nastala velika gužva i vidjeli smo da se čovjek probija iz mase s pištoljem. Ljudi su se razmakli i on je s tim pištoljem krenuo prema nama. Nastala je ogromna gužva. Počeli su pucati pištolji na njihovoj strani, gdje su bili Srbi. I vidjeli smo da će to izmaknuti kontroli.
Cijeli je događaj bio jako stresan. Jer smo vidjeli da smo u malom broju, mi samo osiguranje, moj Ivan i ja, samo nas dvojica smo bili naoružani, ovi drugi nisu imali oružje. Ne znam kod ljudi. Mi smo se gledali samo što prije izvući s tog prostora. Jer… Mislio sam da će biti najgore.”
Utvrđeno je kako je osoba s pištoljem bio Boško Čubrilović, koji je kasnije osuđen blagom kaznom na 5 mjeseci uvjetnog zatvora. Sudionici događaja smatraju kako je tadašnja milicija pokušala minorizirati događaj tvrdnjom da se radilo o plinskom pištolju dok svjedoci tvrde da je bio pravi. Pokušaj atentata u Benkovcu mnogi smatraju prekretnicom za Hrvatsku, ali i nagovještajem budućih brojnih zločina koje je srpski agresor počinio na tlu Hrvatske.