Na današnji dan, 4. lipnja 1995. godine, započela je operacija „Skok-2“ u kojoj su združene hrvatske snage oslobodile cijelo Livanjsko polje. Ova operacija bila je samo nastavak niza hrvatskih pobjeda na tom području. U njoj su iskorištene prednosti stečene zauzimanjem dijelova Dinare operaciji „Skok-1“ koja se odigrala u travnju iste godine.
Nositelj operacije bila je 4. gardijska brigada Hrvatske vojske, uz sudjelovanje 3. bojne 126. sinjske domobranske pukovnije. Vojne su akcije usklađivane s udarom hrvatskih snaga na istočnoj strani livanjskog bojišta: 1. hrvatskog gardijskog zdruga, 3. gardijske brigade Hrvatskog vijeća obrane, 1. bojne 1. gardijske brigade HV-a, 264. izvidničko diverzantske satnije iz Splita, te Specijalne policije Herceg-Bosne. Isto tako, ne treba zaboraviti niti ulogu inženjerije koja je gradila putove na Dinari, kao i topništva Zbornog područja Split te Hrvatskog ratnog zrakoplovstva čiji su helikopteri prebacivali ljudstvo i opremu u nemogućim uvjetima. Cilj operacije „Skok-2“ bio je potisnuti neprijatelja zapadnom i istočnom stranom Livanjskog polja te se spojiti na sjevernoj strani kod Crnog Luga i zatim nastaviti napad prema Bosanskom Grahovu, a drugim smjerom prema planini Šator, sjeverno od Glamoča. Time bi se ne samo ovladalo Livanjskim poljem već bi i Glamoč i Bosansko Grahovo došli na domet hrvatskog teškog topništva.
Zadatak nije bio lak, na planini Šator nalazilo se ukopano topništvo Vojske Republike Srpske u taktički vrlo dobroj i preglednoj poziciji za djelovanje po hrvatskim snagama. Napad je započeo u ranim jutarnjim satima snažnim djelovanjem hrvatskog topništva, osobito na predjelu Livanjskog polja. U napad je prva krenula 4. gardijska brigada, njezina 1. bojna i izvidnička satnija su nakon cjelonoćnog podilaženja, u zoru, uz pomoć topničke paljbe i oklopništva u munjevitom udaru razbile neprijateljsku obranu i za nekoliko sati zauzele Mali bat, Špikinu glavu i Vranjin vrh, a nakon toga Mali i Veliki cilj te Napalvke i Kukove. Do podneva zadaća je bila u potpunosti izvršena.
Istovremeno, nakon što su spomenute snage zauzele dominantne visove, stvoreni su uvjeti da 2. bojna krene, ojačana oklopništvom, prema Crnom Lugu. Oko 7 ujutro probijena je neprijateljska crta obrne kod zaseoka Vranići u Crnom Lugu i Gornji Ivetići u Jarugi. U tim je borbama poginuo 21-godišnji Dubrovčanin Ramo Mehmedović. Istodobno su s desne strane Livanjskog polja, prema Grkovcima, napredovale snage HVO-a, potpomognute tenkovskim vodom 4. gardijske brigade. U jednom trenutku, nakon zauzimanja kote Kukovi iznad Peulja i Grkovaca, Mirko Galić protuoklopnim raketama tipa maljutka uništio je kamion pun streljiva, jedan tenk i kamion koji je vukao haubicu. Nakon toga kod neprijatelja je došlo do panike i raspada sustava obrane te je imao veliki problem izvlačenja snaga iz područja obrane.
Paralelno uz 4. gardijsku brigadu HV-a, snage 3. gardijske brigade HVO-a i Taktičke skupine „Zrinski“ iz 1. Hrvatskog gardijskog zdruga, napadale su iz smjera sela Šegrti prema Crnomarkovićima i Zadragama koje su oslobodile u popodnevnim satima i potkraj dana spojile se na sjevernom rubu Livanjskog polja s 4. gardijskom brigadom. Uspjesi prvog dana operacije „Skok-2“ bili su značajan vjetar u leđa daljnjim uspjesima koji su uslijedili.
Izvori – Monografija 4. gardijska brigada Hrvatske vojske Pauci
Ante Gotovina: Napadni bojevi i operacije HV i HVO