U Domovinskom ratu, nakon blokade i rušenja Masleničkog mosta, Paški je most, zahvaljujući trajektnoj vezi Prizna – Žigljen na drugom kraju otoka Paga, postao jedina pouzdana, ali i vrlo ranjiva prometna veza između Dalmacije i ostalih dijelova Hrvatske…
U želji da prekinu i tu ključnu komunikaciju, a u nedostatku drugih sredstava, tzv Jugoslavenska narodna armija upotrijebila je ratno zrakoplovstvo. U zračnim napadima koji su izvedeni u nekoliko navrata u listopadu i studenom 1991., most je pogođen i oštećen pa je od tada čitav promet tekao naizmjence jednim prometnim trakom širokim tri metra.
No najžešći zračni napad agresorskih zrakoplova dogodio se 8. studenoga, kada je neprijateljsko zrakoplovstvo neprestano, punih šest sati, gađalo most i snage obrane. Jedni bi zrakoplovi odlazili, a drugi dolazili. U jednom trenutku na nebu iznad mosta bilo je čak dvanaest aviona. Ipak, bio je to crni petak za neprijateljske zrakoplove. Iako je snimljen pad samo jednoga, smatra se da su nad Paškim mostom srušena tri neprijateljska zrakoplova, a više ih je pogođeno i oštećeno.
No na drugom kraju Hrvatske branitelji nisu imali sreće s jugozrakoplovima.
Naime, toga istog 8. studenog 1991. u 14 sati i pet minuta u raketiranju iz dvaju agresorskih jugoslavenskih MIG-ova poginulo je 17 pripadnika 129. karlovačke brigade, a isto toliko ih je teže i lakše ranjeno. Hrvatski vojnici stradali su u barakama poduzeća „Vodoprivreda“ u Draganićkim Mrzljakima dok su čistili dobiveno oružje iz netom zauzetog skladišta Jamadol kod Karlovca. Zračni napad bio je dio šire odmazde JNA po Karlovcu i široj okolici zbog gubitka navedenog skladišta te neuspjelog povlačenja iz vojarne Logorište.
Unatoč naglom i tragičnom gubitku 129. brigada uspješno se uključila u obranu grada Karlovca, a iskazala se već sljedeći mjesec, kada su njezini izviđači bez vlastitih gubitaka oslobodili prigradsko naselje Gornje Mekušje.
G.S.