Dugo je najveće četničko središte pobune i genocida na Hrvatima – grad Knin – bio na glasu kao neosvojiva tvrđava velikosrpske pobune…
U prosincu 1994. hrvatska vojska je do nogu potukla srpsku vojsku na sjeveru Livanjskog polja i istjerala četnike sa strateški ključne planine Dinare. Naša vojska je došla na visove u blizinu samog srca četničke pobune i organizatora genocida na Hrvatima – hrvatski kraljevski grad Knin. U Kninu su već godinama stolovali zločinački gospodari života i smrti: neki od njih su kasnije osuđeni u Haagu, ali većina ih je ostala na slobodi.
Na današnji dan 24. prosinca 1994. završena je veličanstvena vojna operacija Hrvatske vojske Zima ’94 koja je stvorila pretpostavke za napad na Knin i osvajanje zloglasnog četničkog uporišta, a time i pad fašističke tvorevine tzv. „SAO Krajina“ nastale na genocidu i etničkom čišćenju Hrvata.
Najjače četničko uporište u Hrvatskoj, grad Knin, oslobođen je u prvim satima Oluje, zahvaljujući odličnim strateškim pozicijama za napad baš ovim velikim ratnim pobjedama hrvatskog vojnika nad psihološki vojnim porazima demoraliziranom srpskom vojskom.
Operacija Zima ’94 odvijala se u razdoblju od 29. studenog do 24. prosinca 1994. na području Livanjskog polja i planine Dinare. Oslobođeno je područje širine 10 km i dubine 20 km: ukupno 200 četvornih kilometara. Srpska vojska je poražena na Dinari i veći dio Livanjskog polja našao se pod nadzorom HV-a i HVO-a, a posredno je smanjen veliki pritisak na Bihaćku enklavu koja je definitivno oslobođena akcijom Oluja ’95.
Tom prilikom ranjen je i legendarni zapovjednik 4. brigade i ministar obrane general Damir Krstičević, a mnogi hrvatski mladići i junaci su poginuli ili izgubili ekstremitete amputacijom zbog smrzavanja i ratovanja u gotovo nemogućim uvjetima.
Uspjeh operacije Zima ’94 izazvao je veliku paniku u Kninu, središtu fašističke politike i pobune protiv hrvatske države. Naime, ovi uspjesi Hrvatske vojske, kao i nemoć srpske vojske pred prodorima HV-a i HVO-a izazvala je veliku neugodu među Srbima jer se situacija počela razvijati u za njih neželjenom smjeru.
S obzirom na početnu ogromnu vojnu premoć kninski četnici su još 1991. očekivali brzu pobjedu nad golorukim Hrvatima. Hranjeni mitovima o „nepobjedivosti srpske vojske“ bili su neugodno iznenađeni uspjesima Hrvata od samog početka rata, a osobito od akcije Maslenica 1993. godine.
Srbe je šokirao poraz koji je dan ranije 23. prosinca splitska 4. brigada nanijela elitnim srpskim postrojbama pod vodstvom generala Mladića, a koje su pojačale probrane četničke postrojbe srpskih dobrovoljaca iz „Belih orlova“. Tog dana hrvatski vojnici su kod mjesta Sajkovići potpuno razbili srpske vojnike borbama prsa u prsa i natjerale ih u panični bijeg.
Akcija Zima ’94 je dala naslutiti srbijanskim fašistima kraj njihove rasističke politike istrebljenja hrvatskog naroda: i to u državi Hrvatskoj, koja je dobila ime po domicilnom narodu Hrvata, naroda koji je u tom trenutku 1994. bio genocidom istrebljen sa čak trećine teritorija Hrvatske.
Zima ’94 bio je trijumfalna najava Oluje, najveće vojne akcije u povijesti hrvatskog naroda, kada je pod političkim i vojnim vodstvo predsjednika Franje Tuđmana i nevjerojatnom spremnošću i moralom hrvatskog vojnika zbrisan stoljetni uteg s leđa hrvatskog naroda – velikosrpski šovinizam. Taj srbijanski šovinizam je cijelo stoljeće u raznim oblicima – velikosrpstvo, jugoslavenstvo, orjunaštvo, četništvo, genocidni komunizam – razarao vitalno tkivo hrvatskog naroda.
On sam razoren je Olujom, a njoj su prethodile brojne veličanstvene vojne pobjede nad Srbima kao što je ova nezaboravna Zima ’94.
U video prilogu donosimo i potresno izvješće ratnog novinara Petra Malbaše s Dinare o tome kako su Srbi koristili hrvatske i bošnjačke civile iz Banja Luke za ukopavanje na planini, te kao živi štit u borbama s hrvatskom vojskom.Upozorba-Video sadrži potresne scene: