‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’
Kada čovjek pomisli da je vidio dno i došao na sami kraj, dovoljno mu je jedan pogled da osjeti koliko je dno duboko i koliko možemo padati . Dvije obitelji tu pokraj nas “postoje”, ne bi se moglo kazati da žive jer kadrovi koje sam teškom mukom zabilježio uopće ne pričaju priču , to su kadrovi bola i tuge, to je krik u tami. Kadrovi koji govore mnogo o današnjem čoviku i poimanju života. Za nekog je život igra i pustolovina, što obući, koliko potrošiti u šopingmaniji, kuda krenuti na odmor no dvije obitelji nemaju takvih problema, njihov život se sastoji od očaja, straha, bola od stida. Fotografije mogu puno pokazati ali ne možemo osjetiti očaj i nemoć koju obitelji prolaze dok koračaju putem bez nade. Fotografija ne može pokazati osjećaje koji doslovno lome ljudsku utrobu čovjeka dok izgovara dobro mi poznatu rečenicu:
“Stid me je!”
Izustitio je to čovjek koji je svoj život bio spreman žrtvovati za Domovinu, dao je prioritet Domovini ispred svoje obitelji.
“Stidim se!”
To je mnogima čudna i strana riječ, izreka, fraza, rečenica,štali već, ne razumiju značenje tog tereta kojeg je čovjek uspio izbaciti iz dubine svog očaja.
Stidim se!
Teško je samog sebe preskočiti jer nije lako početi pričati priču i pokazati beznađe i očaj s kojim živiš, ustaješ i odlaziš na počinak.
U tim trenutcima čovik uđe svoj jad, u svoju tamu, nekako pokušava zatomiti bol koja ga razdire. Osjećaj očaja i beznađa je uteg koji ga čvrsto drži prikovanog u blatu i kaljuži. Dobro mi je poznato koliko je potrebno snage da bi se odvžio na prvi korak i izustiti te riječi:
Stid me je!
Ispred sebe vidim čovjeka ranjena, vidim grč koji je vladar njegove utrobe. Ne može pričati, tužno djeluje. Iako zgažen i pogažen, njegov ponos ga razdire što svojoj obitelji ne može osigurati niti najosnovnije uvjete za dostojanstvo življenja.
Čovječe nemoj se stidjeti, još uvijek ima dobri ljudi koji će pomoći, koji znaju cijeniti tvoj stidljivi ponos koji ti jedini osta da te drži na životu. Stidljivi ponos koji ti daje snagu da se još uvijek boriš. Budi sretan i veseli se, sunce je obasjalo i tvoju tamu.
Velika hvala Udruzi branitelja Dubrave i gospodinu Anti Matiću njihovom predsjedniku, koji su pokrenuli ovo hvale vrijednu akciju.
Branitelji koji samo još jednom pokazuju svoje velika srca, čija djela govore još jednom da su ponos svog naroda, najveća vrijednost koju svaki dan netko gazi i vuče po blatu na račun pojedinaca koji su se okoristili sustavom. Svi vi koji zbog jednog lošeg pojedinca prozivate i gazite po desetorici poštenih i ponosnih ljudi zapitajte se koliko ste sami doprinjeli i darovali svovoj domovini i ovom narodu.
Ovo je samo još jedna od mnogih tužnih priča o „blagostanju i povlasticama“ koje svojom krvi, znojem i suzama zaslužismo.
Foto/Jozo Klarić-Klajo
Piše/ Jozo-Klarić-Klajo