Rusmir Ljutvijević, taksist iz Zenice, besplatno nudi usluge prijevoza za djecu sa poteškoćama u razvoju i njihove roditelje. Dostupan je 24 sata za one kojima je pomoć najpotrebnija…
S obzirom na to da je i sam roditelj djeteta sa poteškoćama u razvoju, zna kako je u trenutku potrebe nemati za prijevoz, pored niza problema sa kojima se roditelji suočavaju. Ovim želi pokazati da za dobro djelo ne treba tražiti izgovor jer, kako kaže – ljudskost je najvažnija, javlja FTV. Taksist iz Zenice Rusmir Ljutvijević, nakon višegodišnje borbe da bude u svakom trenutku dostupan i pomogne svom šestogodišnjem sinu koji boluje od neizlječive bolesti, odlučio je ostaviti stalni posao i postati taksi prijevoznik. Kroz različite medicinske i terapeutske tretmane upoznao je mnogo porodica koje su zbog bolesti djece prepuštene same sebi, a često nemaju ni za prijevoz.
Odlučio je ponuditi prijevoz za svu djecu s poteškoćama. ”Da Bog da da se rađaju zdrava djeca, ali na dosta mjesta sam bio, vidio sam dosta djece i gorih slučajeva od mog. Iz tog razloga želim poručiti da se moramo svi pokrenuti, boriti se za tu djecu, moramo se borit za svu djecu. Djeca će ostat poslije nas”, poručuje Rusmir, prenosi bljesak.info
Kroz posao nedavno je upoznao i Denisa Čelebića, mladog pravnika zaposlenog u udruženju „DLAN“, koje okuplja djecu s poteškoćama. Iako je uz cerebralnu paralizu uspio završiti pravni fakultet, kaže da je život mnogo lakši dok je Rusmira i njemu sličnih humanista. ”Ovom čovjeku treba se skinuti kapa, malo je danas ovakvih ljudi. Meni je, opet, lakše, ja ću doći sa štakama s mjesta na mjesto, ali šta će majka koja nema sredstava da plati taksi za svoje dijete”, ističe Denis. ”Ovo mi mnogo znači zato što mi roditelji djece s posebnim potrebama nismo stalno tu, imamo svoje obaveze. Naša djeca imaju potrebe za nekim vidom pomoći od nekih ljudi”, navodi roditelj Ibrahim Čelebić.
Borba roditelja djece s poteškoćama je stalna, neprekidna. Svaki vid podrške uljepša im dan. ”Drugi nemaju pojma koliki smo borci mi roditelji djece s posebnim potrebama. Volio bih da ti koji misle da je sve na ovom svijetu provedu 24 sata s takvim djetetom i da vide šta je taj život”, priča Rusmir. Rusmirov telefon neprestano zvoni, svi traži taksi 010. On skromno kaže da u ovoj priči nije sam i da su njemu velika podrška kolege taksisti, javlja FTV. ”Zahvalit ću se svojim taksistima, posebno Adnanu Bjeloglaviću, koji je bio tu kada ja nisam mogao biti za dijete. On je najčešće vozio mog Danina”, naglašava Rusmir. I na kraju, Rusmir dodaje da zbog ovog neće financijski propast, ne treba mu popularnost, ali treba biti čovjek. Kada bi svako pokazao i minimum dobrog djela”, svima bi bilo lakše.
T.H.