Nogometaši i uprava nogometnog kluba Hajduk Mirko iz Mirkovaca, sela pored Vinkovaca, naslov prvaka u županijskoj nogometnoj ligi Vukovarsko-srijemske županije 2018./2019. slavili su uz četničke pjesme…
Po prijemu medalja već u svlačionici su zapjevali o tzv. Krajini i “karinskom plavom moru”.
Riječ je o pjesmi “Jovan Dalmatinac” koju pjeva Milovan Veselinović, poznatiji kao Mile Delija, srpski pjevač iz Zelengrada kraj Obrovca koji u narodnjačkim pjesmama slavi i veliča propalu srbijansku paradžavu na teritoriju Hrvatske.
Pjesma je inače ljubavna, a pjeva o Jovanu Dalmatincu koji “život dade za Krajinu”.
Isti kao Šešelj
O “srpskom Jadranu” i “karinskom moru” slično je govorio i osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj:
“Hrvatska ne postoji, Osijek je stari srpski grad, Split je srpska luka. Ja idem na srpsko more, idem u Split”, zabavljao je Šešelj publiku u studiju devedesetih godina kad je i u studiju pokazivao pištolj.
U vrijeme okupacije Zadarskog zaleđa – od jeseni 1991. pa do Oluje – srpski teroristi bili su zauzeli i Karin pa su Karinsko more proglašavali srpskim morem.
U vrijeme okupacije Samostan i Crkva Svete Marije u Karinu, spomenik kulture, do temelja su srušeni 13. veljače 1993. godine. Minirana je i redovnička grobnica, a gospodarske zgrade zapaljene, donosi maxportal.
Inače se ove narikače urliču spodobe koje nikad neće prežaliti san o ex krajini -što ovi i ovakovi često pjevaju i u Manastiru Krka i po ostalim pravoslavnim manastirima na njihovim slavama, kad ih uveseljavaju jandrino jato i slični, koji na svojim repertoarima uz dozvolu hrvatskih vlasti imaju i pjevaju četničke pjesme u kojima se najčešće spominje ex sao krajina uz delirijsko urlikanje svih ispod i oko pijanih šatora u kojima se svi oni maste prasetinom , dok ih oko manastira čuva hrvatska policija, da se ne daj Bože među njih ne bi uvukao koji puzajući ujo, uskrsnuo iz tamo nekih 1900-tih godina…Ili kako je to ponekad ex predsjednik Ivek znao grlato govoriti, nekakva puzajuća “ustaška guja”.
U kolijevci tambure i prekrasnih slavonskih pjesama oni nariču za ex krajinom, pa se stvarno moramo zapitati, kakav smo mi to narod da nam u srcu naše dične Slavonije urliču i za krajinom zapomažu opskurni likovi koji nikad Hrvatsku neće priznati svojom matičnom državom, o čemu svjedoči i ova narikača za pokojnom sao krajinom koja još uvijek živi u njihovim gumenim glavama. U glavama likova koji izgleda još neke stvari trebaju shvatiti , jer je dobro poznato da oni jako slabo pamte a još brže zaboravljaju. Pa dokle će hrvatski narod moći istrpjeti sve ove lole koji se pjene i iskese svoje očnjake kojih nemaju kad im zakovitla njihova glazba koja je i tako raštimana, ali to njih nimalo ne brine.
T.H.