27. srpnja, u operaciji “Ljeto 95” koja je prethodila Oluji, od srpskih je snaga od strane jedinica HV oslobođeno Bosansko Grahovo, sukladno sporazumu kojeg su nekoliko dana ranije potpisali predsjednici Hrvatske i BiH Franjo Tuđman i Alija Izetbegović, a kojim je omogućeno djelovanje Hrvatske vojske na tlu BiH.
Inače, u Bosanskom Grahovu je 27. srpnja 1941., istog datuma samo 54 godine ranije, bio organizirani napad na područje rimokatoličke župe Bosansko Grahovo, s ciljem fizičkog istrjebljenja svih stanovnika u toj župi, mahom Hrvata katolika. Nakon tog napada, župa Bosansko Grahovo, kao i župa Drvar istog dana, u potpunosti je bila zatrta.
Počinitelji su bili četnici koje je predvodio Branko Bogunović.
Pokolj u Bosanskom Grahovu i okolici je bio dijelom organiziranog etničkog čišćenja zapadne Bosne i istočne Like od Hrvata. Tada su posve zatrti Hrvati u župama Bosanski Petrovac, Krnjeuša, Drvar u zapadnoj Bosni (Bosanska Krajina, Turska Hrvatska), a u Hrvatskoj (u Lici) župa Boričevac.
Dok je Tuđman inzistirao da su Hrvatska i BiH jedno bojište na kojem se vodi jedinstveni rat protiv srpskih snaga, jedna fronta, dotle su “dušebrižnički” mediji bili silno zabrinuti ne samo time što je HV prešla granicu i djelovala na teritoriju BIH, u akciji koja je otvorila prostor za oslobođenje Knina i Oluju, nego i time da je “Grahovo srpski etnički prostor”, te da se radi o “agresiji” na Srbe, a ne o oslobodilačkoj akciji. Usta je svima koji su tvrdili da je “Grahovo srpsko” začepio general Ljubo Česić Rojs: “Da je Grahovo srpsko, zvalo bi se Pasuljevo”, kratko je Rojs prokomentirao te “dobronamjerne” primjedbe.