Dok su Hrvati, velika većina njih, na današnji dan 2012. strepili pred televizorima nadajući se potajno da će stravična prvostupanjska haška presuda ipak biti preinačena, manji, ali mnogo bolje pozicioniran i organiziran dio s nestrpljenjem je iščekivao osuđujuću presudu ne skrivajući zadovoljstvo time što će Oluja konačno, jednom za uvijek, biti proglašena “zločinačkom”. Kakav šok je uslijedio!
Kada je sudac Theodor Merron, odbacivši sve točke optužbe, poništio nepravednu optužbu i naložio automatsko oslobađanje u Hrvatskoj je nastala euforija nezabilježena još od same „Oluje“. Time je skinuta stigma ne samo s generala, nego i Domovinskog rata, Franje Tuđmana, i svih hrvatskih branitelja – u protivnom, svi bi oni i dalje bili stigmatizirani kao “učesnici udruženog zločinačkog pothvata”.
16. studenog 2012. Žalbeno vijeće Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu ukinulo je presudu raspravnog vijeća i oslobodilo generale Antu Gotovinu i Mladena Markača.
Oni su isti dan posebnim avionom hrvatske vlade, po nalogu tadašnjeg predsjedika Ive Josipovića, prebačeni u Zagreb.
Gotovini su se u Haagu, nakon što je godinama bio u bijegu pa uhićen u Španjolskoj, pridružili naknadno optuženi generali Ivan Čermak i Mladen Markač pa je slijedila višegodišnja sudska trakavica jer suđenje je započelo tek 2008. Tužitelji su tražili osuđujuću presudu po više točaka optužnice kojom bi bili uzdrmani temelji legitimnosti Domovinskog rata, odnosno hrvatske borbe za neovisnost.
General Čermak pušten je na slobodu, no Markač i Gotovina drakonski su osuđeni u travnju 2011. na dugogodišnje kazne zatvora. U Hrvatskoj ta je vijest dočekana s ogorčenjem i nevjericom, posebno dio o „udruženom zločinačkom pothvatu u cilju etničkog čišćenja srpskog naroda“. Kada je sudac Theodor Merron, odbacivši sve točke optužbe, poništio nepravednu optužbu omražene Carle Del Ponte i naložio trenutno oslobađanje u Hrvatskoj je nastala euforija nezabilježena još od okončanja oslobodilačke operacije „Oluja“.
Ipak pojedini mediji i čelnici pojedinih nevladinih organizacija, koji su podržavali tezu o „udruženom zločinačkom pothvatu“, i pritom prstom upirali prije svega na Tuđmana koji je i bio krajnji cilj, time i na Hrvatsku, nisu bili zadovoljni oslobađajućom presudom. Ostalo je zapamćeno da je Snježana Pavić, očekujući da će biti potvrđena presuda za “udruženi zločinački pothvat”, objavila na stranicama Jutarnjeg lista tekst naslovljen “Sudac Meron danas će pročitati konačnu presudu Hrvatskoj dr. Franje Tuđmana”. Koji šok za njih kad je ta presuda bila da nisu krivi!
“Nije dr. Franjo Tuđman morao osobno biti optužen da bi se sudilo njegovu projektu. Krajina je zasuta lažnim lecima kojima se srpsko stanovništvo poticalo na bijeg, otvoreni su im koridori za izlazak, a predsjednikova poruka da ostanu nije zvučala umirujuće, nego prijeteće. Većina srpskog stanovništva je otišla: za to će danas konačnu kaznu saslušati šef specijalaca i zapovjednik jednog od dva operativna sektora u operaciji Oluja”, zapisala je tada Pavić. Tekst je odmah pobrisan – ali je ostao zabilježen u arhivi i cijelog ga možete pročitati ovdje.
Iz tog teksta nije teško iščitati da je službeni stav Jutarnjeg lista kao medija isti onakav kao i Carle Del Ponte – kako se zapravo radi o suđenju zločinačkoj politici Franje Tuđmana, te da će se presudom konačno utvrditi kako je Hrvatska kao država počinila organizirani ratni zločin i etničko čišćenje. Članak je smjesta povučen a Snježana Pavić od oštre kritičarke “zločinačkog” tuđmanovog režima” u samo jedan dan postala velika zagovornica prava Hrvatske na samoobranu – odmah u slijedećem članku, slijedećeg dana, se Pavić oštro obrušila na Carlu del Ponte! Samo nekoliko sati nakon što je likovala zbog osude Hrvatske kao zločinačke, u novom tekstu “sa zadovoljstvom” navodi kako je sa Hrvatske skinuta stigma zločina!
U Beogradu se pak prosvjedovalo protiv “nepravedne i nečasne” haške presude, a u prosvjedima su sudjelovali i predstavnici srpskih vlasti i patrijarh Irinej, što možete vidjeti na donjem videu:
Poruka mira Ante Gotovine upućena s dočeka na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića je zato imala posebnu važnost za sve koje je oslobađajuća presuda šokirala u pozitivnom ili negativnom smislu.
M. Holjevac