Na poljoprivrednom dobru Ovčara kod Vukovara s noći 20-21. studenoga 1991. ubijeno je i u masovnu grobnicu bagerima zakopano 200 ranjenika i civila odvedenih iz vukovarske bolnice nakon sloma obrane razrušenog do temelja grada Vukovara…
U noći UŽASA I SRPSKIH LIKVIDACIJA RATNIH ZAROBLJENIKA s 20. na 21. studenoga 1991. na Ovčari zbio se stravičan masakr koji su počinili srbi nad zarobljenicima kojima nije dano nikakvo pravo na suđenje. Protivno svim međunarodnim konvencijama o pravilima ratovanja i postupanja prema zarobljenicima , među kojima je bio veliki broj civila, djece, starijih osoba, žena, trudnica, srbi su na najstravičnije načine zvjerski LIKVIDIRALI 200 ljudi na Hrvatskom teritoriju na Ovčari u blizini Vukovara. Najmlađoj ubijenoj osobi bilo je 16 godina, a najstarijoj 76. Nakon likvidacije, bagerima su , na isti način kao i u Voćinu i Baćinu na Baniji zemljom zatrpali masovnu grobnicu likvidiranih…
– Nakon ispitivanja i odabira majora Šljivančanina, 20. studenog ujutro u sedam vojnih autobusa ukrcano je oko tri stotine ljudi i odvezeno na farmu Ovčara. Tamo ih je dočekao špalir vojnika, dobrovoljaca i Arkanovih paravojnika koji su uh zvjerski premlaćivali, oduzevši im sve vrjednije stvari i novac. Svi su zatočeni u hangar za poljoprivredne strojeve. Uslijedila su nova ispitivanja i mučenja. S prvim sumrakom, po nalogu majora Šljivančanina izdvojen je Siniša Glavašević, novinar Radio Vukovara i Jean- Michel Nicolier, teško ranjeni Francuz, koji se dragovoljno priključio ZNG-u. Odvezeni su do ribnjaka Grabova gdje su ih ubili vojnici specijalne satnije Prve mehanizirane gardijske brigade JNA, pod zapovjedništvom kapetana Miroslava Radića, donosi 24.sata.
Mirko Valentić u svom djelu Rat protiv Hrvatske 1991.-1995. navodi kako je srpski novinar Jovan Drulović kao autentični svjedok obrane Vukovara zapisao sljedeće:
– Nešto se žestoko događalo protekle noći. Gotovo svi pričaju o masovnim strijeljanjima zarobljenih Hrvata i ranjenika vukovarske bolnice. ‘Noćas smo ih oko pet uveče do jedan ujutro ubijali na Ovčari i Petrovoj gori’, priča krupni bradonja iz Smedereva dok pije jutranju “kafu i puši na dugačku muštiklu”. ‘I to baš na moju slavu sv. Arhangela. Joj da si čuo kako mole, cvile, plaču i tvrde da oni nisu ni na koga pucali i da nikoga nisu ubijali, hvali se ovaj srpski zlotvor i ratni zločinac’.
Tadeusz Mazowiecki, posebni izaslanik Komisije za ljudska prava Ujedinjenih naroda, 22. listopada 1992. godine objavio je u svom izvješću da je pronađeno točno mjesto masovne grobnice na Ovčari. Ekshumacija posmrtnih ostataka žrtava pokolja zarobljenika tada nije bila moguća zbog srpske okupacije tog područja, pa su snage UNPROFOR-a godinama do mirne reintegracije čuvale mjesto masovne grobnice, kako bi sprječile uklanjanje dokaza o jednom od najvećih pokolja u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
U rujnu i listopadu 1996. započele su ekshumacije iz masovne grobnice koje je trajalo 40 dana. Obdukcija je pokazala da su žrtve zaista ranjenici iz vukovarske bolnice, medicinsko osoblje, civili, žene i djeca. LIKVIDIRANO je 260 ljudi a dosad ih je ekshumirano 200…
T.H.
Vezane vijesti;