Najtužniji dan u novijoj hrvatskoj povijesti, uz Vukovar obilježava i Škabrnja – malo ravnokotarsko mjesto u kojem je stradalo 96 civila i branitelja. Na komemoraciju u Škabrnju već godinama stižu ljudi iz svih krajeva Hrvatske kako bi se poklonili braniteljima, ali i braniteljicama te pripadnicama saniteta čiji je doprinos u Domovinskom ratu golem…
Dan uoči stravičnog masakra u Škabrnji, bila je nedjelja. Mirna nedjelja.
– Znate kako na selu ljudi odlaze na svetu misu, popodne uglavnom provode na zajedničkom ručku sa svojim obiteljima. Znači ništa nije nagoviještalo da će sljedeći dan osvanuti tako krvav i bolan, prisjeća se Danka Dražina, braniteljica Škabrnje.
Video – uznemirujući sadržaj
Bio je to dan u kojem je malo ravnokotarsko selo izgubilo 43 svoja sumještana i 15 branitelja. Danka je tada odlučila sanitetsku torbu zamijeniti puškom na ramenu.
– Kad smo dobili dojavu o već stradalima, mrtvima i ranjenima u Škabrnji, krenuli smo na intervenciju i zapravo nam je taj odlazak spasio život jer se moja kuća nalazi u predjelu Ambara gdje je, kao što svi znamo, počinjen stravičan masakr, kaže Danka, a na pitanje što ju je hrabrilo kao ženu, odgovara da je to bila ideja o Hrvatskoj državi i pomisao na sve njene prognane mještane i prognanike iz svih krajeva države, kao i ideja da radi nešto plemenito.
Prisjeća se Danka još jednog stravičnog detalja.
– Kada smo neposredno nakon pada Škabrnje kao hrvatski branitelji ulazili u okupiranu Škabrnju, susret sa školom za mene je bio novi šok. Tamo je ćirilicom pisalo “Dobro došli u mrtvo selo”, prisjeća se.
– Bilo je tu puno teških trenutaka, kada morate reći obitelji da su njihovi muževi, sinovi poginuli, to je bilo meni s 19 godina jako teško, prisjeća se.
Težak je i svaki mjesec studeni, već 28 godina.
Njezina je svekrva, kaže nam, uhvaćena 18. studenog 1991. u podrumu Pavičića, gdje je mnogo ljudi ubijeno. No, izvukla se, odvedena je u Benkovac a sutradan puštena u razmjeni. Prisjeća se i kako je njen suprug pogodivši tenk minobacačem odgodio akciju u Škabrnji na pola sata.
– I danas nam priča o tim danima. Kada dođu dani obljetnice, na njemu se točno vidi taj tužan pogled, sjeta, sjećanje. Nama ne preostaje ništa drugo nego da ga saslušamo i podržimo u toj njegovoj tuzi i hrabrosti koju je pokazao. Svi smo ponosni na njega, priča Branka Ražov.
Škabrnjani su se vratili u svoje selo, škola je puna prvašića, a mnogi osnovnoškolci su članovi KUD-a Sveti Luka i čuvaju tradiciju svoga kraja…
T.H.