Upravo zbog lošeg informiranja hrvatske i svjetske javnosti o velikom dijelu akcija i događaja u obrambenom domovinskom ratu, Braniteljski portal će često upućivati mnoge na događaje koji su “namjerno ili nenamjerno” izostavljeni i jako se malo, ili nikako ne spominju , ne samo u školskim udžbenicima iz novije hrvatske povijesti domovinskog rata, već inače…Upravo, s tog jer se obrambeni Domovinski rat srpske agresije na Hrvatsku proučava na nekim stranim vojnim školama a u Hrvatskoj se sve , kontinuirano i smišljeno polako gura u stranu i tako se umanjuje svijest o stvaranju Hrvatske u krvavom osloboditeljskom domovinskom ratu i igromnoj žrtvi hrvatskog naroda a posebno hrvatskih branitelja koji su stvorili svojom krvlju današnju Hrvatsku i ispisali slavnu povijest hrvatskih snaga koje su praktički bez naoružanja pobijedili srpskog agresora koji je imao sve ali ne i veliki moral kao što su to imali Hrvati koji su branili svoj dom, svoje obitelji, svoju Hrvatsku!!…
Dana 15. listopada 1992. iz Pleternice je posljednji put poletio zrakoplov koji je u Zagreb prevozio teške ranjenike iz Bosnske Posavine…
Ondje je još u ožujku 1992. napadom na Bosanski Brod počela velikosrpska agresija. S obzirom na to da je i Slavonski Brod bio izložen neprestanim razaranjima, brodski je sanitet djelovao u nemogućim uvjetima, zbog čega se najteže ranjenike prebacivalo u Zagreb. Brzina transporta bila je znatno umanjena jer je zbog okupacije autoceste kod Okučana cestovni prijevoz tekao Podravskom magistralom.
Pilot Miroslav Alaber predložio je pukovniku Tomislavu Begoviću iz Operativne zone Osijek da se iskoriste potencijali zrakoplovne staze za tretiranje usjeva na Ivanin Dvoru kojom se desetljećima koristio Poljoprivredni kombinat Kutjevo. Inicijativa je prihvaćena pa je Glavni stožer iznova mobilizirao dio pripadnika Samostalnog zrakoplovnog voda Osijek, odnosno početkom rujna 1992. ustrojio Aviosanitetski vod oslonjen na 123. požešku brigadu. Vod su činile tri posade, a u spašavanje ranjenika bio je uključen velik broj domicilnih vojnika zaduženih za osiguranje i logistiku.
Pripadnici voda još prije su izradili prilagođena postolja, nosila-ležajeve, za šest ranjenika koliko ih se moglo prevesti po jednom letu. Izgrađena je pričuvna pista Dolovi u području Dilj gore koja je prirodno štitila zrakoplove. Nakon što bi bio javljen broj ranjenika koji dolaze u Pleternicu, u Dolovima bi zagrijali zrakoplove, i za petnaest minuta sletjeli na stazu Ivanin Dvor, te uzletjeli prema Zagrebu. Ranjenike bi već za oko sat vremena od polijetanja na Plesu čekala sanitetska vozila. Na taj način zbrinuto je oko stotinu teških ranjenika…Nevezano za to jeli obljetnica ili ne, važno je upozoravati i prozivati hrvatske institucije i mnoge druge…
Zračni most što su ga uspostavili hrabri pripadnici Sanitetskog voda, koji su nakon pada Bosanskog Broda premješteni u Cernu kod Županje, nepoznata je epizoda Domovinskog rata.
M.M.