S vremena na vrijeme nije loše prisjetiti se “ugroženih” Srba iz bivše “SAO Krajine” i toga kako su se ponašali u vrijeme petogodišnje okupacije hrvatskog državnog područja, pogotovu uzme li se u obzir činjenica da se to razdoblje hrvatske povijesti od mnogih nastoji prikazati u potpuno iskrivljenom svijetlu, a krivnja srpskih terorista i njihovi masovni zločini relativizirati…
Poslušajmo na trenutak govore njihovih prvaka – i gostiju iz Srbije – u vrijeme obilježavanja druge obljetnice rušenja prvih balvana kod sela Buković (općina Benkovac) i pogledajmo u kakvom se ozračju sve to odvija.
To su oni za koje nam i danas Milorad Pupovac, Dejan Jović, Borislav Milošević i drugi velikosrpski propagandisti i etnobiznismeni iz SDSS-a, SNV-a i srpskih “Novosti” tvrde kako su bili “ugroženi”, “goloruki”, “uplašeni” i “digli su se u obranu svojih prava i golih života”.
Kako kaže jedna poslovica: Ako laže koza, ne laže rog. BILI SU TO ČETNICI I TERORISTI, ZLOČINCI NAJGORE VRSTE, OKO TOGA NEMA NIKAKVE DILEME.
Pogledajte dragi čitatelji koja je to razina mržnje, kakav se vokabular koristi, koje insignije nose i koje zastave “ugroženi” Srbi ističu (usred međunarodno priznate Republike Hrvatske – punopravne članice UN-a!), što pjevaju, kako se ponašaju i što govore njihovi politički prvaci, vojni zapovjednici i gosti iz Srbije – te kako je to oduševljeno dočekano od mase koja je nazočna skupu.
Slavlje je održano uz četničke zastave, himnu Srbije i borbene pjesme u Bukoviću, 17.8.1992. pred tisućama “krajišnika”, a zapaljive huškačke govore održali su Gligorije Rnjak (koji je goste pozdravio u ime sela Buković kao predsjednik Mjesne zajednice), Zdravko Zečević (predsjednik “vlade” tzv. SAO Krajine), Goran Opačić Klempo (zapovjednik voda 180 oklopne brigade “SVK”, potom zapovjednik Specijalne jedinice “MUP Krajine” koji je prema svjedočenjima mnogih sudjelovao u zločinima nad Hrvatima u okolici Zadra, pa i u Škabrnji) i gost iz Srbije, Željko Ražnatović Arkan (ratni zločinac i zapovjednik paravojnih formacija SDB-a Srbije, “Srpske dobrovoljačke garde” i “Tigrova”).
Posebno obratite pozornost na to što govore o Hrvatima i Hrvatskoj. To su “naši sugrađani” od kojih mnogi tvrde kako su i danas “ugroženi”, a poneki, poput četničkog ekstremista Gligorija Rnjaka i sudjeluju u vlasti u današnjoj “ustaškoj” državi Republici Hrvatskoj protiv koje su se borili svim raspoloživim sredstvima i za to primaju pozamašnu svotu “ustaških” kuna svakog mjeseca. Spomenutoga su, naime, njegovi sunarodnjaci poslije rata izabrali za vijećnika Gradskog vijeća Benkovac, u kojemu je on bez trunke srama uskoro počeo prozivati pojedine Hrvate za “netoleranciju” i “diskriminaciju Srba”, dok je gradonačelnika Benkovca Branka Kutiju optužio za “sustavnu diskriminaciju pripadnika srpske nacionalne manjine na području Benkovca” i pri tomu (u materijalu na 70 kucanih stranica) ustvrdio da je Kutija “rasist, nečovjek, veliki lažov i više nego kriminalac, duhovni i moralni bogalj”.
(Vidi: https://www.zadarskilist.hr/clanci/14032012/rnjak-na-70-stranica-optuzio-kutiju-za-diskriminaciju-srba)
Rnjak je svoju borbu za “krajinu” nastavio i u slobodnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj, kao i mnogi drugi – uz nažalost, nepojmljivu popustljivost hrvatskih vlasti koja se graniči s mazohizmom.
Ovdje je svaki komentar suvišan i takvo što moguće je samo kod nas.
Kako ne bi bilo zabune, materijal potječe iz arhiva samih terorista – video kazete koje je naša vojska i policija pronašla u njihovim jazbinama nakon oslobađanja okupiranih područja u kolovozu 1995.
Govori Rnjaka, Opačića, Zečevića: https://www.youtube.com/watch?v=w8VtrFKkchg
Govor srpskog “narodnog junaka” Željka Ražnatovića Arkana na istom skupu: https://www.youtube.com/watch?v=2WNgQwHnE_k
NIKAD NE ZABORAVITI – DA NAM SE NE BI PONOVILO!!!
Balvan revolucija naoružanih hrvatskih srba usred Hrvatske
Hrvatski Srbi blokirali su 17. kolovoza 1990. prometnice uokolo Knina čime su fizički započeli oružanu pobunu koja je zbog stavljanja velikih balvana i krupnog stijenja prozvana „balvan revolucijom“…
Na današnji dan prije 30 godina na cestama u okolici Knina osvanule su prve barikade uz koje su stražarili naoružani srpski civili.
Takozvana balvan-revolucija početak je oružane pobune dijela srpskog stanovništva u Hrvatskoj protiv demokratski izabrane vlasti. Krajnji cilj bilo je pripajanje dijela teritorija Hrvatske paradržavnoj tvorevini u sladu s planovima o stvaranju Velike Srbije. Dva dana nakon postavljanja barikada na prometnicama, pokrenut je i referendum za srpsku autonomiju unutar Hrvatske.
U Obrovcu i Kninu oružje rezervne policije podijeljeno je srpskim civilima i milicajcima te su pobunjenici organizirali straže te kamenjem, drvećem i vozilima blokirali prometnice. Time je prekinuta veza između kontinentalne Hrvatske i Dalmacije, i to usred turističke sezone.
Predsjednik općine Knin Milan Babić proglasio je ratno stanje, iako je to ubrzo negirao na Radio Kninu. Bio je to šok i sramota za zemlju koja je veliki dio novca ostvarivala upravo od turizma. Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman zapovjedio je hitnu intervenciju. Oklopne transportere koji su krenuli Ličkom magistralom u Titovoj Korenici zaustavilo je srpsko stanovništvo pa su se povukli prema Slunju.
Također su poslana tri helikoptera s pripadnicima specijalne policije koje su kod Ogulina presrela tri MIG-a-tzv Jugoslavenske narodne armije i prisilila ih da odustanu od obavljanja zadaće.
G.S.