Na ‘crni petak dubrovački’, 6. prosinca 1991. godine u ranim jutarnjim satima srpsko-crnogorska vojska pokrenula je sveopći napad na Dubrovnik…
Agresorska vatra na grad trajala je od rane zore, a najžešći napadi bili su usmjereni na tvrđavu Imperijal na brdu Srđ ponad grada, kao i na povijesnu jezgru, hotel Belvedere te naselja Nuncijata i Sustjepan. Nekolicina branitelja u tvrđavi Imperial u jednom je trenutku zatražila od branitelja iz grada da se vatra otvori baš po tvrđavi, na čiji su gornji dio već kročili daleko brojniji pripadnici agresorske vojske.
VIDEO-U realizaciji ovog nagrađivanog dokumentaraca pokojnog Balde Čupića iz 1994. godine, sudjelovao je snimatelj iz Splita, Dražen Travaš sa preko 80% ratnog materijala + uvodni i odjavni snimci.
Bio je to učinkovit odgovor jer je agresor uz velike gubitke uskoro bio prisiljen povući se. U jednom danu život je izgubilo 19 civila i branitelja, a ranjeno je njih 60. Tijekom Domovinskog rata na dubrovačkom području poginulo je više od 300 branitelja i civila, svoja ognjišta je bilo prisiljeno napustiti više od 30 tisuća stanovnika, a nanesena je i nemjerljiva materijalna šteta.
U ovom srpsko-crnogorskom i jna zločinu bombardiranja uže i šire jezgre Dubrovnika ubijeno je 19 civila u opkoljenom gradu, a srpska javnost i mediji su se situaciji izrugivali tvrdeći da dim od guma dolazi od paljenja guma koje pale Hrvati…
Tijekom opsade Dubrovnika 1991, dok je JNA granatirala grad, informacije su glasile da je Dubrovnik samo blokiran i da se ne vrši nikakvo bombardiranje niti razaranje grada. Kada su informacije o granatiranju Dubrovnika procurile u srpsko-crnogorsku javnost, predstavnici agresorske vojske su priopćili da “crni dim ne potiče od razaranja grada već od paljenja guma”.
Radio-televizija Srbije je prikazivala slike Dubrovnika sa stubovima dima objašnjavajući kako lokalno stanovništvo pali automobilske gume da bi simulirali ratna razaranja grada.
Komentar na tekst…
Hvaljen Isus i Marija i dobar dan, neki su dva mjeseca prije toga bili teško ranjeni i operirani ali su se s 9 dalmatinskom bojnom HOS-a vratili i to prkoseći brodovima JNA odlazili u obranu grada kroz koji su bili obični putnici za razliku od onih koji su krili svoje guzice a imali su kuće i apartmane za iznajmljivanje. Kada smo zauzeli Trebinje a iz Trebinja pobjegli Hrvati i Bošnjaci kao i zapovjednik trebinjskog garnizona injegov zamjenik koji su sde kasnije pridružili HV koja jer to “pametna glava” donijela odluku da JNA slobodno instalira dalekometno topništvo i ukopa elitne postrojbe.
U vrijeme dok smo se iz hotela Kupari sukobljavali s postrojbama čejena i JNA na Ivanici tko je s njima bio u dobrim odnosima?Ja sam siguran da Đurović ne bi napao Dubrovnik. Na našem zadnjem sastanku u Herceg Novom 19. rujna osobno mi je kazao kako dok je on zapovijednik nijedna granata neće pasti na Dubrovnik. Velike sile mogle su, a nisu spriječile patnju ljudi u Hrvatskoj, koji se također zapitao zašto hrvatske vlasti nisu kontaktirale nijednog od šest Dubrovčana, svjedoka u tom procesu..Pa zašto se nije sudilo Blagoju Adžiću kao tadašnjem vrhovnom komandantu? To sam 2007. godine pitao i Carlu Del Ponte. A zna se da je baš Adžić izdao zapovijed svojim majorima i pukovnicima da „ubiju izdajice na licu mjesta“. Del Ponte je to ignorirala. Čak je, kad službeni Zagreb nije uložio žalbu na definiciju udruženog zločinačkog poduhvata, organizirala i party .
