Od 05.40. tog 06.prosinca 1991. krenulo je razaranje grada Dubrovnika i nije prestalo cijeli dan. Tog dana poginulo je 11 branitelja, od čega čak četvorica u Sustjepanu, te tri vatrogasca. Živote je izgubilo 14 civila, a čak 52 ih je bilo ranjeno…
Taj dan se dogodilo najgore razaranje stare gradske jezgre. Najžešći srpsko crnogorski i JNA napadi bili su na Imperial na Srđu, Sustjepan, Nuncijatu i Belvedere. Na sami stari dio grada palo je preko 2000 granata. Četnici su se uspjeli popeti na tvrđavu u kojoj su bili branitelji na Srđu, ali su naši branitelji ipak uspjeli odbiti svaki napad.
Odnos agresorskih snaga i branitelja bio je 20:1 u korist agresora koji je raspolagao i s neusporedivo jačom silom i vatrenom moći.
Unatoč svemu, hrabri hrvatski vitezovi uspjeli su uspješno obraniti ključnu stratešku točku: brdo Srđ iznad grada, čijim bi zauzimanjem Dubrovnik pao u gotovo bezizlaznu situaciju. Teške borbe za utvrdu na Srđu završile su trijumfom malobrojnih branitelja koji su u popodnevnim satima uspjeli odbiti posljednji napad daleko brojnijih i bolje naoružanih četnika i jugovojske.
Topovnjače su tukle s mora, prilazile Lapadskoj obali i gađale hotele u kojem su bile smještene izbjeglice iz okolice Dubrovnika. Pucali su na sve ciljeve koje su vidjeli da se kreću cestom. Prilikom gašenja požara u hotelu Libertas, poginula su i tri vatrogasca.
Samo na samostan Male braće palo je 37 projektila. Oštećeno je 460 zgrada, devet dubrovačkih starih kuća je nestalo u požaru.
Oko 19.25 sirena je dala znak za prestanak opće opasnosti. Svete su dubrovačke rane, natopljene krvlju njegovih građana i onih koji su dolazili iz drugih krajeva obraniti kameni grad. Naši su branitelji usprkos mnogo jačem i brojnijem neprijatelju pokazali da neće tako lako odustati. Srpsko-crnogorska vojska je tog dana shvatila da će se Dubrovnik braniti do posljednje kapi krvi, do posljednjeg čovjeka u njemu. Da nikada neće pasti u njihove ruke. Tog su dana srpski agresori shvatili da će izgubiti rat.
T.H.