Na dan 18. kolovoz 1991. godine otet je doktor Ivan Šreter, predsjednik kriznog štaba za zapadnu Slavoniju. Pretpostavlja se da je mučen i ubijen u logoru Bučje, gdje je nađena njegova liječnička kuta.
Predsjednik Tuđman posthumno ga je odlikovao časničkim činom pukovnika Hrvatske vojske.
Na dan 18 kolovoza 1991. godine otet je doktor Ivan Šreter. Bio je ravnatelj bolnice u Lipiku, a početkom srpske oružane pobune bio na dužnosti Predsjednika kriznog štaba za zapadnu Slavoniju. Zalagao se za mirna rješenja i nastojao izbjeći rat i krvoproliće. Isticao se po razboritosti i dobroti i svim silama je nastojao isključivo mirnim putem doći do mira sa Srbima. Oteli su ga, mučili i na kraju ubili, a njegovi posmrtni ostaci ni danas nisu pronađeni.
“HDZ, čiji je Šreter bio viđeniji član, i za čijim se posmrtnim ostacima još i danas traga, ništa nije učinio da rasvijetli taj slučaj, barem se ništa javno ne zna.
A HDZ je to mogao da je htio, odavno, i to tako da pritisne svojeg dugogodišnjeg političkog partnera Milorada Pupovca koji o tome ima sigurno saznanja i odavno je imao mogućnosti doznati što je sa Šreterom. (…) Zašto Pupovac? Jer dosad nitko, pa ni Pupovac, nije demantirao Slavka Degoriciju, jednog od osnivača HDZ-a, koji je u svojoj knjizi sjećanja “Nije bilo uzalud”, izdanoj početkom 2008. godine, teško optužio Pupovca upravo za Šreterov slučaj. Degoricija je početkom 90-ih bio član i voditelj izaslanstva RH za pregovore s lokalnim vlastima Srba u RH i prisutnim međunarodnim organizacijama. U knjizi je ustvrdio da se Pupovac 1991. zalagao za dvojicu Srba liječnika koji su na okupirani teritorij švercali medicinsku opremu. Naši su ih pustili i nije im pala ni dlaka s glave. A naša je strana pak tražila da se Pupovac založi za pakračkog liječnika Ivana Šretera kojega su lokalni Srbi u isto vrijeme oteli jer je svojim mirotvorstvom ometao tamošnju srpsku pobunu. Pupovac je obećao i dalje zašutio. Poslije se pokazalo, što je ovaj znao, da su Srbi Šretera vrlo brzo mučki likvidirali i danas mu se ne zna za grob. A Pupovac do danas o tome šuti te drži lekcije o mirotvorstvu i moralizira. Slavko Degoricija je zapisao;
“Sada više nisam siguran jesu li prošla jedan ili dva dana, dolazi Pupovac, navodno iz Pakraca. Njegove su prve riječi bile:
‘Ti si obavio posao a ja za sada nisam.’, pitam ‘Zašto?’ ‘Ne daju ga jer im treba kao liječnik, znaš kako je, oni nemaju doktora. Čim dobiju doktora, puštaju Šretera.’ Nije od toga prošlo nekoliko dana, doznajem od predstavnika UNPROFOR-a, da je Šreter mrtav, likvidiran, već više od mjesec dana. Doznajem i to da ga Srbi nisu koristili niti jednog trenutka kao liječnika, već su ga od prvog dana uhićenja premlaćivali, i to tako žestoko da su mu, među ostalim, polomili ruke. Pupovac nikada nije našao za potrebno ispričati mi se za ovakvu notornu prijevaru i sve laži koje je izrekao, navodno, po povratku iz Pakraca. Eto tako se i ta lažna nada nije ispunila.”
Uoči napada na Pakrac, četnici su 18. kolovoza 1991. postavili barikadu na cesti s ciljem da otmu upravo Šretera, jer su ostale automobile propuštali, a barikada je sutradan uklonjena. Zarobljeni Hrvati odvođeni su u selo Bučje, ali je Šreter zatočen nedaleko od Bučja u napuštenoj kući u selu Branešci. Zna se da je bio psihički i fizički zlostavljan i otada mu se gubi svaki trag. Pretpostavlja se da je odveden u zloglasni logor Bučje gdje je trpio strašna mučenja. Posljednji put viđen je živ 29. kolovoza 1991. godine. Šreterovi posmrtni ostatci do danas nisu pronađeni,pisao je večernji list
D.K.