‘ima neka moć u dobrim ljudima,
oni su jaki i kad odu na vječnu stranu snova…
Oni zapravo i dalje žive po svojim riječima i djelima,
a najviše po dobroti srca,
ljubavi kojom su darivali,
osmijehu koji je ispunjao prostor,
praznini koja je iza njih ostala..’
06. svibnja, 1969. godine u Vukovaru je rođena Vijoleta Antolić Vicky. Jedna od istinskih heroina Domovinskog rata, čija životna priča, doprinos i ljubav prema rodnom Vukovaru i Domovini zaslužuje biti ponovljena jednako onoliko puta koliko je i sama pričala samo o njima – svojim suborcima, braneći svoj grad u 87 dnevnoj opsadi.
Vijoleta se dobrovoljno javlja u Zbor narodne garde. U aktivnu obranu domovine, odnosno svojeg Vukovara, tada samohrana majka 3-godišnjeg sina, odlazi 24. rujna 1991. godine. Na svojem Sajmištu, gdje je odrasla i živjela, stala je s HOS-ovcima na prvu crtu obrane Vukovara gdje se hrabro borila sve do sloma obrane grada. Nakon zarobljavanja, uspjela je izbjeći smrt u zloglasnom Veleprometovoj sobi smrti te je završila u srpskom logoru u Sremskoj Mitrovici iz koje je izašla u razmjeni u prosincu ’91. Kao prognanica u Zagrebu je ostala tek na oporavku, a zatim s ostalim pripadnicima legendarne vukovarske 204. brigade odlazi na ratište u BiH, točnije Šujicu, odnosno Kupres.
Nakon rata umirovljena je u činu narednika Hrvatske vojske.