Dan nezavisnosti neke države je godišnja proslava kojom se državljani prisjećaju i obilježavaju obljetnicu nekog posebno važnog dana na koji je neka država postala neovisna, bilo nakon formalnog odcjepljenja ili nakon vojne akcije, i u većini država se obilježava kao nacionalni praznik…
Hrvatska danas slavi Dan nezavisnosti, državni blagdan kojim se obilježava spomen na odluku Hrvatskog sabora kojom su raskinute sve državnopravne veze s Jugoslavijom…
Spomen je to na 8. listopada 1991. kada je Sabor jednoglasno donio odluku da Republika Hrvatska više ne smatra legitimnim i legalnim ni jedno tijelo dotadašnje SFRJ, te da ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije, koja više, kao takva, ne postoji.
Istoga dana kada je istekao moratorij na hrvatsku Odluku o samostalnosti, zrakoplovi JNA bombardirali su povijesnu jezgru Zagreba i Banske dvore u kojima je bilo smješteno tadašnje državno vodstvo na čelu s predsjednikom dr.Franjom Tuđmanom.
Zbog tih okolnosti, te mogućih novih zračnih napada na Zagreb, povijesna je sjednica održana 8. listopada 1991. godine u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj ulici u Zagrebu, gdje je i donesena Odluku o raskidu državnopravnih sveza Republike Hrvatske s ostalim republikama i pokrajinama bivše SFRJ.
Sabor u zasebnim zaključcima ističe kako su na Republiku Hrvatsku izvršile oružanu agresiju Republika Srbija i tzv. JNA pa je zato Republika Hrvatska bila prisiljena braniti se svim raspoloživim sredstvima.
JNA je tada proglašena agresorskom i okupatorskom vojskom koja mora bez odgode napustiti hrvatski teritorij, koji je privremeno zaposjela.
Sabor je pozvao i sve države, posebno članice Europske zajednice i Ujedinjenih naroda na uspostavu diplomatskih odnosa s Republikom Hrvatskom.
Na toj sjednici Sabor je izglasao i 15 zakona potrebnih za oživotvorenje samostalne i suverene Republike Hrvatske.
Dan “neovisnosti” obilježava se u Hrvatskoj od 2001. godine kada je uveden na inicijativu zastupnika Ive Škrabala.
Podsjetimo;
Ovaj praznik obilježava se u našoj državi tek od 2001. godine (jednako kao i trenutačni Dan državnosti) kada je uveden na inicijativu Ive Škrabala. Međutim, kasnije se sam inicijator pokajao, jer je tadašnja vlast (Račanova vlada) promijenila obilježavanje Dana državnosti, koji se do tada slavio 30. svibnja, i još uvela današnji Dan nezavisnosti, što je pak dovelo do opće zbrke s datumima i posljedično njihovog neprihvaćanja, ili…
U svoj ovoj zbrci trenutačni Dan neovisnosti je u najmanju ruku dvojben, ako ne i netočan, jer je državni sabor 25. lipnja 1991. godine donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske čime je Hrvatska postala samostalna i nezavisna država, dok je 8. listopada iste godine samo završena faza okončanja postupka razdruživanja Hrvatske u nekadašnjoj jugoslavenskoj federaciji, jer je pod pritiskom Europske zajednice Brijunskim sporazumom dogovoren tromjesečni moratorij na odluku o proglašenju nezavisnosti.
Uostalom, ako se već slavi, gdje je nestala prava i istinska proslava ovog najvažnijeg datuma u Hrvatskoj povijesti? Svela se na nekoliko manjih i za narod Hrvatske nedohvatljivih obilježavanja samo za saborske zastupnike i hrvatske dužnosnike kojih na Markovu trgu bude oko pedesetak na svečanoj smjeni počasne straže. Čak se prošle 2018 godine ni predsjednica nije na ovaj veliki i najvažniji dan za Hrvatsku pojavila, već je poslala svoga izaslanika. I to je sve od proslave!Zašto?
Znaju li i smiju li Hrvati dostojanstveno slaviti ovaj veliki dan? Ne znaju! Zašto se ne vrati onaj datum koji je jedini povijesno ispravan? Zato jer je za političke elite i hrvatske izdajničke i poslušničke strukture najvažnije dovoditi hrvatski narod u zablude! Nažalost je tako.
Dan nezavisnosti RH pretvoren je u komemoracije
Potpuno je u redu i jedino ispravno da se ponajprije poklonimo svim hrvatskim braniteljima koji su , kako vole glasno govoriti svi političari, kamen zaglavni Domovine Hrvatske za koju su dali svoje živote. Oni to svakako jesu!! Ali to se mora ispisati i u kurikulu povijesti o Domovinskom ratu, jer toga nema u povijesti. Ali i povijest nam žele izbaciti iz škole. Zašto? Zar Hrvati nemaju pravo na svoju povijest koja je bogatija i obimnija od mnogih europskih zemalja koje su nam skrojile i recenzirale kurikul. Žalosno! Tužno! Jadno i ponižavajuće za Hrvatski narod!!
Formalan pristup velikom državnom blagdanu!
Po svim općinama, gradovima, županijama političari i cijeli državni vrh polažu vijence i pale svijeće u znak zahvale i prisjećanja na najzaslužnije koji su utkali svoje živote u nezavisnu državu Hrvatsku. To je čin koji zasigurno svi moramo uraditi i ispoštovati, ali Dan Hrvatske nezavisnosti se i slavi. Toga u Hrvatskoj nema. Sve se svodi na položene vijence i tu je proslavi ovog za Hrvatsku najveći državni blagdan kraj.Nema slavlja,nema koncerata, nema vatrometa, nema javnih okupljanja na veselicama, nema ničeg. Narod nije stvorio običaj, kao što to rade druge uljuđene države koje slave svoj Dan nezavisnosti. Zašto? Zato jer je Hrvatska mnogima koji žive u njoj veliki trun u oku.
Obzirom da je i Hrvatima u mnogočemu Amerika uzor, barem bi ovu proslavu Hrvatska od njih trebala kopirati, ali ponajprije malo vidjeti kako to oni rade. A ne kao mi, za ovaj veliki Dan za sve Hrvatice i Hrvate, komemoracije i samo komemoracije, i gotovo.
Ali, u Hrvatskoj se i nadalje sve svodi isključivo na komemoracije i poneki čin kojim se zamaskira sve samo kako bi se stekao dojam da je nekakvo slavlje u Hrvatskoj. Nije! Nema slavljeničkog zanosa! Nema najava na nacionalnoj televiziji za koju svi plaćamo nekakvu pretplatu.Ali zato ima dosta isforsiranih afera, samo kako bi se narodu skrenula pozornost na nebitno, što su u konačnici već davno MORALE odraditi hrvatske institucije, po onoj već davno otrcanoj floskuli, neka institucije rade “svoj” posao.Ne rade ga! Ali su zato masno plaćeni za svoj nerad i zataškavanja.
Koga se to Hrvati srame i boje slaviti svoj najveći blagdan?
Ispada da se jedan dan neke bojne ili brigade, ili neke tajkunske zvijezde u Hrvatskoj ,mnogo žešće slavi od Dana Hrvatske nezavisnosti! Tu bi se mnogi mogli i morali zapitati, zašto je tomu tako.Koliko će vatrometa za ovaj veliki Dan nezavisnosti Hrvatske biti? Niti jedan!
Pa valjda nam i naše proslave najvažnijih povijesnih dana u novoj Hrvatskoj povijesti ne kroje neke aveti iz vana? Po svemu sudeći…da!? Sjetite se samo na što je spala proslava Dana pobjede, Dana domovinske zahvalnosti i Dana svih hrvatskih branitelja u Kninu. Svela se na gotovo ništa, do političkog skupa! Sramotno!To nikako dalje ne smije biti ovako. Hrvatski branitelji i svi hrvatski domoljubi to ne smiju dozvoliti.
Moramo, drage Hrvatice i Hrvati naše blagdane slaviti a ne ih samo svoditi na komemoracije, jer se takvim formalnim pristupom tzv političkih “elita” koji je po svemu sudeći, jako dobro i pomno planiran, žele umanjiti ili minorizirati svi naši Hrvatski blagdani a posebice oni iz novije hrvatske povijesti za koje je najzaslužniji svaki hrvatski branitelj, onaj dragovoljac i onaj mobilizirani koji je pao za Domovinu, ranjeni, bolesni i oni koji su još koliko toliko zdravi. Oni su krvlju i mukom ali i velikom žrtvom stvorili današnju samostalnu i nezavisnu državu Hrvatsku! To smo dužni Njima, onima koji su pali, onima koje se još traži, onim obespravljenima i cijelom Hrvatskom narodu. Ukažimo im na to da je Hrvatska samostalna, nezavisna i demokratska država. Budimo jedinstveni barem u tim stavovima, jer kako kaže pjesma -*Vo je naša zemlja*
Riječ NEZAVISNA odmah poistovjećuju sa NDH i tu se sve razvodnjava.
Zato ponovo poslušajte govor prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, koji Hrvatsku naziva NEZAVISNOM a ne nikako NEOVISNOM, a o hrvatskim Judama kojih je puna ova napaćena i opljačkana i njima “slučajna” država da i ne govorimo, najbolje ih je opisao Franjo Tuđman. Njih mi je žao , ali su oni ta trulež u našoj nezavisnoj državi Hrvatskoj koja nam i danas diktira naše ponašanje i određuje što će se i kako zvati i kako “slaviti”.