Aleksandar (Vučić) Veliki i Aleksandar (Vulin) Mali imaju svoju računicu u ostvarenju velikosrpskog sna…
Sretoše se ovih dana na simboličan način najava budućeg “srpskog sveta” s jednim podsjetnikom na razbijeni san o “velikoj Srbiji“. Aleksandar (Vulin) Mali na stranačkom je političkom skupu izgovorio javno ono što srpska državna elita želi, planira i nastoji ostvariti.
“Zadatak ove generacije političara je stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živeli”, poručio 
je Aleksandar Mali pod budnim okom Aleksandra (Vučića) Velikog, koji kao aktualni srpski vožd takvo što ipak ne smije izgovoriti. No tome već godinama služi Aleksandar (Vulin) Mali, trenutačni ministar policije.
Njegova poruka o stvaranju “srpskog sveta” primijećena je dakako diljem srpskog susjedstva, izazvala je oštre reakcije i osude u Crnoj Gori, Kosovu, osobito su je osudili bošnjački političari u BiH. Zabilježena je čak i u hrvatskim medijima, koji su u tradiciji hrvatske političke kratkovidnosti uglavnom nezainteresirani (i) za “srpski svet”, osim kada je riječ o promociji jugonostalgije.
Dok je “srpski svet” Aleksandra Malog dominirao regionalnom političko-medijskom pozornicom, hrvatski su mediji podsjetili na obljetnicu Splitske deklaracije od 22. srpnja 1995., koju su pod američkim pokroviteljstvom potpisali hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, Alija Izetbegović i politički predstavnici hrvatsko-bošnjačke Federacije BiH, osnovane pod američkim pokroviteljstvom godinu i pol ranije.
Ona je uključivala sporazum o vojnoj suradnji između HV-a, HVO-a i ABiH. Zahvaljujući toj suradnji i ponajviše zajedničkim operacijama HV-a i HVO-a (Ljeto 95, Oluja, Maestral, Južni potez) sljedećih je tjedana razbijen projekt “velike Srbije”. No zbog razumijevanja “srpskog sveta” važno je podsjetiti što je prethodilo Splitskoj deklaraciji.
Lažni mitovi
U to vrijeme srpska je vojska pod okupacijom držala oko 25 posto hrvatskog teritorija i oko 65 posto teritorija BiH. 
Prethodno ga je etnički očistila od Hrvata, Bošnjaka-Muslimana i drugih naroda najbrutalnijim zločinima, uključujući i tada već počinjeni, ali još uvijek javno neprepoznati genocid u Srebrenici.
Sljedeći je korak trebao biti ujedinjenje tih etnički čistih područja u “veliku Srbiju”. Međunarodna zajednica (čitaj UN i Vijeće sigurnosti) držala je Srbiju i njezine paradržavice pod sveobuhvatnim sankcijama, ali je sve do snažnijeg američkog angažmana također bila spremna s vremenom prihvatiti “veliku Srbiju”, kao svršeni čin. Srbija i srpske paradržavice su pod sankcijama doslovce bile vraćene stoljeće unatrag – bez struje, bez nafte, osiromašene…
Ali nisu bili spremne odustati od “velike Srbije”. Zapadni dopisnici koji su imali pristup tada okupiranim dijelovima Hrvatske uvjeravali su me: “To su ‘brđani’, oni mogu podnijeti sve, ali nikada oni neće pristati živjeti u Hrvatskoj.” Jedan od vođa srpske pobune u Hrvatskoj, psihijatar Jovan Rašković, tu je iracionalnu privrženost ideji “velike Srbije” sažeo u naoko gruboj dijagnozi “Srbi su lud narod”.
A kako je počeo taj, jedan od posljednjih u nizu pokušaja ostvarenja projekta “velike Srbije”? Memorandumom srpskih akademika, koji Srbe, gradeći lažne mitove, portretira kao najveće žrtve u bivšoj Jugoslaviji – žrtve Hrvata-ustaša i Muslimana-agenata “zelene transverzale”.
Uostalom, Dobrica Ćosić, jedan od najistaknutijih intelektualnih i političkih aktera tog projekta, elaborirao je laž kao “vid srpskog patriotizma i potvrdu naše urođene inteligencije”. No uspjeh laži omogućilo je i sljepilo žrtava velikosrpskog projekta, podcjenjivanje snage te laži.
U hrvatskom javnom i političkom prostoru to sljepilo i zaborav su trajni. Upravo s time računaju Aleksandar Veliki, njegovi mentori iz akademske srpske elite, njihovi politički agenti diljem planiranog “srpskog sveta”. Bit projekta se 
nije promijenila: laž kao oružje, izmišljena srpska žrtva kao poticaj i opravdanje osvajanja i/ili ovladavanja, “ludi narod” (prema dr. Raškoviću) koji slijedi nešto što je prema zapadnjačkim kriterijima iracionalno…
Uz sve to, danas se ponavlja još jedan značajan uvjet za ostvarenje velikosrpskog sna: povoljne međunarodne okolnosti, preslagivanje međunarodnog poretka pa i državnog ustrojstva na Balkanu. U tom prepoznavanju međunarodnih odnosa i trendova srpska je politika i prije trideset godina bila, a i danas je, vrlo informirana i vrlo racionalna. I daleko je ispred hrvatske politike. No tada su već zaokruženu “veliku Srbiju” dobrim dijelom srušili sami, precijenivši vlastitu težinu u svjetskom poretku.
Aleksandar Veliki danas je na popravnom ispitu: u novim međunarodnim okolnostima, sa “srpskim svetom”, koji nastoji ugraditi u novi svjetski poredak. I dalje se oslanja na “laž kao potvrdu urođene inteligencije”, obnavlja i gradi mitove o srpskoj žrtvi. I računa sa zaboravom u Zagrebu, Sarajevu, Washingtonu, Berlinu…
Njegovo glavno oružje danas nisu tenkovi JNA, niti su to novi ruski borbeni zrakoplovi. Njegovo glavno oružje su agenti “srpskog sveta” koji srpske mitove i laži pretvaraju u nove “istine”. Zato Hrvatsku danas ne ugrožava “srpski svet” iz propagandnih govora Aleksandra (Vulina) Malog, već “srpski svet” koji progovara iz vlastitih institucija, akademske zajednice, iz medija… I zaborav.
Piše- Višnja Starešina
Slobodna Dalmacija