Na današnji dan 1991. godine krenulo je zauzimanje zagrebačkih vojarni. Njima je već ranije isključena opskrba strujom i vodom te telefoni. Kamere HRT-a zabilježile su izjavu Vlade Kolaka, tada dopredsjednika kriznog štaba: “U ranim jutarnjim satima smo izašli na teren, i postavili fortifikacijske objekte po naredbi našeg vrhovništva. Zadatak nam je nadziranje našeg teritorija i kontrola situacije. Dosta smo dobro organizirani, imamo i potrebno naoružanje i vršimo zadatak koji nam je postavljen”, rekao je.
No ta izjava ne govori sve. “Na današnji dan prije 32 godine dobio sam zapovijed Predsjednika RH da s dragovoljcima Zagreba blokiram i zauzmem vojarne”, kaže Kolak.
“Početkom rata, formalno, bio sam dopredsjednik kriznog štaba. U tom su svojstvu meni su 13. 9. 1991. izdali zapovijed da izvršim blokadu vojarni te pred kamerama TV Zagreb obznanim da hrvatski narod i dragovoljci više neće trpjeti prisustvo JNA; ja sam dobio zadatak da izvedem dobrovoljce i da zauzmemo sve vojne objekte u Zagrebu.
14. smo zauzeli Sopnicu, idućeg dana Šija vrh, a 17. rujna i Duboki jarak. U Dubokom jarku je ukupno zarobljeno 36.000 cijevi, tamo se zapravo nalazilo kompletno naoružanje Teritorijalne obrane grada Zagreba koje je prethodno predano JNA.
U tim akcijama nitko nije poginuo, niti stradao. Sve sam riješio ultimativno pregovarajući, bez nasilja. Naravno, bilo je opkoljavanja vojarni i puškaranja, no prošlo je bez žrtava.
Nakon toga sam dobio zadatak da zauzmem vojarnu Ivan Gošnjak i vojarnu u Dugom selu, no politika je odlučila umjesto mene to nastave Dražen Budiša i još neki iz SDP-a”, kaže Vlado Kolak.
“Sve je to diglo moral, zauzimanje vojarni na istoku grada nam je dalo polet i nakon toga je uslijedila predaja „Maršalke” i Dugog sela. I danas ne mogu prežaliti tih stotinjak tenkova koji su otišli iz Dugog sela jer Budiša nije dovoljno vojnički pregovarao. Trebali su ostati u našim rukama”. Najveći uspjeh je bilo zauzimanje Dubokog jarka, iz kojeg je izvlačenje naoružanja trajalo šest dana.