Piše: glavni urednik Vlado Kolak
U vremenu sveopće krize identiteta, moralnih vrijednosti i političke dezorijentacije, 2025. godina, godina jubileja i oprosta, poziva nas da zastanemo i pogledamo istini u oči. Ne kao kritičari sa strane, već kao sudionici jednog povijesnog puta koji je, unatoč veličanstvenom početku, skrenuo s tračnica na kojima su ga postavili najveći među nama.
Vrijeme je da s istinom i dostojanstvom priznamo: nismo nastavili putem Franje Tuđmana, Gojka Šuška i svih viteških sinova Domovine koji su položili svoje živote za slobodu hrvatskoga naroda.
Krivokletnici oteli državu
Mi, preživjeli, snosimo dio krivnje jer smo dopustili da krivokletnici i politički trgovci otmu državu čije smo temelje krvlju gradili. Time nismo ispunili zavjet koji su naši vođe dali Bogu i svim palima za Domovinu – zavjet izrečen 15. lipnja 1994. godine na Blidinju, između Čvrsnice i Vran-planine.
Tada su Tuđman i Šušak, zajedno s predstavnicima političkog i vojnog vrha, jasno artikulirali viziju: Hrvatska i Herceg-Bosna bit će jedno – konfederativna država u kojoj će hrvatska mladost imati svoje mjesto, sigurnost i budućnost, i iz koje više nikada neće biti prisiljena odlaziti.
Ta vizija nije bila puka retorika, već izraz zavjeta, duhovnog, povijesnog i političkog. Taj zavjet danas stoji pred nama kao svjedočanstvo odgovornosti koju nismo do kraja ispunili.
U Svetoj godini oprosta, kada obilježavamo velike nacionalne jubileje, 30 godina od Blidinjskog govora i 30 godina od završetka rata u BiH, vrijeme je da se prisjetimo riječi i duhovne snage koje su tada izrečene. Kameni masivi Čvrsnice i planinska jezera pod Vranom i dalje čuvaju sjećanje na dane kad se povijest pisala ne samo oružjem, nego i vjerom, nadom i vizijom jedinstva.
To je bio trenutak kad su oni koji su nas vodili kroz doline smrti, politički, vojno i duhovno, ostavili nam jasan put. A mi? Jesmo li ga slijedili?
Danas, kad gledamo raštrkane sudbine Hrvata diljem svijeta, depopulirane prostore Herceg-Bosne i moralnu letargiju koja guši političku hrabrost, moramo se zapitati, jesmo li ispunili obećanje? I ako nismo, možemo li to još učiniti?
Vrijeme je da se vratimo temeljima
Godina 2025. može biti prijelomna. Ne po političkoj revoluciji, već po povratku temeljima. Vrijeme je da se ponovno zavjetujemo, ovom putu bez laži, bez izgovora, bez ideoloških maski. Zavjet za Hrvatsku i Herceg-Bosnu – jedno srce, jedna duša, jedna budućnost.
Gledajući filmski zapis iz 1994. i čitajući zaključak homilije nadbiskupa Kutleše od 30. svibnja 2025. kako da ne padnemo na koljena i zatražimo oprost?
Donosimo vam, poštovani čitatelji, poveznicu na tonski zapis govora dr. Tuđmana s Blidinja, a iza toga i što je nadbiskup Kutleša rekao na Misi na Dan državnosti.
“Zamislimo Hrvatsku u kojoj svako dijete ima pravo na život i ljubav; Hrvatsku u kojoj brak i obitelj uživaju stvarnu zaštitu i poštovanje; Hrvatsku u kojoj se poštenje isplati; Hrvatsku u kojoj se svakom čovjeku, bez obzira na podrijetlo, status ili vjeru, priznaje dostojanstvo i pravo na istinu: Hrvatsku u kojoj su škole sigurna mjesta odgoja i rasta u odgovornosti. To je Hrvatska koja crpi snagu iz svoje kršćanske baštine, ne kao iz muzejskog izloška, nego kao iz živoga izvora. To je Hrvatska koja zna tko je, kamo ide i čime se ravna. To je Hrvatska u kojoj Blažena Djevica Marija, koju štujemo kao kraljicu Hrvata, nije samo povijesna zaštitnica, nego Majka naroda koji se svakodnevno trudi živjeti evanđelje. Takva Hrvatska bit će ne samo vjerna svojoj prošlosti, nego i blagoslovljena u svojoj budućnosti.” (nadbiskup zagrebački mons. Dražen Kutleša)